Oči u oči s prirodom: 7 savjeta kako preživjeti sa prijateljicom u prirodi

Voliš prirodu i boravak u prirodi, a tvoja najbolja prijateljica se užasava same pomisli da prenoći u šatoru ili bungalovu?

Ukoliko je tvoj odgovor DA, onda je ovaj tekst upravo za tebe - Kako preživjeti sa prijateljicom u kampu, oči u oči sa prirodom. Kao i uvijek scoutsisters prenose lična iskustva koja će sigurno i tebi poslužiti.

 

Koliko vas i nas ima koji zaista volimo izviđače, šatore, šumu i taj šumski odmor daleko od gradske gužve? Ti si planinka, a tvojoj prijateljici je zastrašujuća sama pomisao da spava pod otvorenim nebom. Tebi je to najljepši momenat - ležati pored vatre na dekici, i radoznalo gledati u zvijezde, romantika same sa sobom, ali ona je užasnuta i samo razmišlja o tome da li će joj neki mrav, mušica ili neki kukac zagolicati kožu i nastaje haos.

Znam kako se osjećaš, i kako bi zaista voljela i njoj prenijeti samo djelić tvog ugođaja, ali ne znaš ni sama kako da joj pomogneš da se izbori sa prirodom – e upravo zbog toga dijelim svoje iskustvo kako bih i tebi olaKšala  i dala ideju kako svojoj bff možeš učiniti boravak u prirodi što ugodnijim i  ljepšim.

1.    Korak  - razumijevanje

Prvenstveno je zaista važno da istinski shvatiš ozbiljno osobu koja ima strah od buba i drugih šumskih kukaca, gmizavaca i životinja. To je prvi korak! Koliko god tebi to izgledalo nezamislivo i pretjerano, trebaš se staviti u kožu te osobe jer vjerojatno i sama imaš neki strah od nečega – da li je to strah od psa, visine, zatvorenog prostora, zmija i slično – isto tako se osjeća ona kada su u pitanju bube i boravak u prirodi.

Ne znam da li znaš ali ti njeni strahovi, njena fobija se naziva entomofobija. Osobe koje pate od entomofoibije užasavaju se pomisli na provođenje vremena na otvorenom gdje mogu doći u doticaj s raznim bubama. Sve te fobije su nastale iz lošeg ili traumatičnog iskutva, ili su čak kao djeca isprepadani od strane odraslih koji imaju tu istu fobiju. Stoga, razumijevanje i ne osuđivanje su prve stavke – pokaži prijateljici da razumiješ njen strah i daj joj do znanja da se ništa loše ne može dogoditi, da ste u sigurnom okruženju.
 
2.    Korak – psihička priprema

Sljedeći korak je da svoju BFF pripremiš psihički na boravak u prirodi. To znači, da ćeš prije svega vjerojatno danima prije govoriti o svojim najljepšim iskustvima, ljepotama i svim benefitima boravka u kampu sa izviđačima. Također, daj joj do znanja da ćeš joj biti podrška bilo šta da se dogodi, zajedno ste u svemu.
 
3.     Korak  - Lista stvari za ponijeti

Zatim slijedi lista stvari koje će joj biti potrebne za boravak u kampu. Listu stvari koje i sama nosiš napravi sama. Također, dodaj na listu sitnice koje možda ti ne bi ponijela a njoj bi bile od koristi. Reci joj da ponese sve ono što smatra da će joj olakšati boravak u prirodi. Poseban akcenat je na sprejevima, gelovima protiv uboda insekata i nakon uboda insekata. Tu zaista mora biti spremna maksimalno. 

Neka pripremi svoju malu prvu pomoć, survival kit u prirodi (npr. sinopen, autan, flasteri i slične proizvode). Dozvoli joj da ponese sve što smatra da će joj trebati bez obzira koliko tebi to bilo besmisleno. Ona je prvi put u prirodi i suočava se sa svojim strahovima i trudi se pobijediti ih, dolazi na nepoznat teren i izlazi iz svoje komfort zone, imaj razumijevanja. Napomeni da treba ponijeti čistu posteljinu, pribor za ličnu higihjenu, gumene natikače za plažu (ako idete na lokaciju gdje ćete se kupati). Ako nema vreću za spavanje to ćeš joj naravno ti obezbijediti. 

Duboke čarape su must have – kako bi izbjegla ubode komaraca na području oko članaka u večernjim satima. Ako ste u planini napomeni kako joj treba i laganija i toplija odjeća i obuća jer čak i ljeti je klima u planini drugačija, jutra i noći su svježija.
Tvoj zadatak u cjelokupnoj pripremi je da olakšaš koliko možeš, budi na raspolaganju i imaj strpljenja.
 
4.    Korak  - oči u oči sa prirodom

Krenule ste, sjedate u auto sa cijelokupnom spremom i idete u avanturu!

Slijedi momenat oči u oči sa prirodom, oči u oči s paucima, pčelama, leptirovima, osama i drugim bubama i bubicama  Vjerojatno će početi da vrišti čim nešto proleti pored nje, neki nepoznati leteći objekat -  ali neka neka vrisne nemoj je sputavati budi mirna i reci joj sve je uredu. Otišla je pčela, neće ti ništa, nemoj stvarati paniku i daj riječi ohrabrenja...
U prirodi smo mi gosti na terenu svih tih buba I bubica. 

Mi smo došli kod njih i poštujmo ih, tačnije zaobiđimo ih - bit će ljepše i nama i njima.

5.    Korak  - ne otkrivaj sve tajne

Nemoj joj otkrivati sve tajne prirode, prepričavanje strašnih zgoda i nezgoda svedi na minimum ali neka bude svjesna da je u šumi i da nikad ne znaš koja životinjica može iskočiti ispred vas. Tvoj fokus treba biti na lijepe stvari i trebaš je držati zaokupiranom da što manje misli hahah 😁

Dopusti joj da ona bude ona, ono što jeste, da vrišti da drami da trči kad doleti pčela, to je jednostavno ona ali budi joj stalna podrška, trčite zajedno smijite se i zabavite. Ako se zaista nečeg prepadne, podsjeti je da diše duboko i da se smiri.

 
U kampu, u šumi, planini postoji mogućnost da se sretne vjeverica, lisica, jež, miš, puh, divlji pas, zmija i  druge životinjice čiji je dom upravo ta šuma u kojoj si – nemoj sve pričati svojoj bff neka nešto i sama otkrije. Sve što svojim očima ne vidi, to i ne postoji 😂 Ne prepadaj je prije vremena.
 
6.    Korak – novi kolač i inicijacije

Ako ste u društvu drugih ljudi, vjerojatno će se naći onaj jedan ili barem dvojica koji će konstantno pomijerati njene granice, pričat strašne priče i pokušat je zastrašiti, ti ljudi ne mogu shvatiti da se ona toga zaista boji i trudit će se na svoj uvrnuti način osloboditi je  njenih strahova. Dopusti i to, pronaći će ona način da se izbori, važno je da zna da to nisu ničije zle namjere i da joj se ništa neće dogoditi te da su te osobe jednostavno takve.

Naprimjer, kod nas u izviđačima iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći da izviđači iz nekog razloga, naručito mužijaci imaju fetiš u provociranju novih kolača tj. Ako je evidentno na imaš neki strah, da ti nešto smeta ili si čak friško zaljubljen ma 100% ćeš biti njihova meta, imaju potrebu da te pokušaju poljuljati i ispitati tvoje granice i uvijek pretjeraju. To im je veoma zabavno. I jedan od njih će 100% pretjerati i napraviti haos. Ali, tako je kako je. Naprimjer ako imaš dečka koji nije trenutno sa tobom, reći će da su ga vidjeli sa nekom plavušom jučer, ili da je bacio oko na neku rukometašicu iz susjednog kampa. Ništa strašno, iskušavaju te, izbori se i cooliraj. Mi se borimo godinama, neće to tek tako lahko proći 😂

Novi kolač u prirodi nije lahko biti, a nitije lahko biti novi kolač u izviđačima, naručito kad malo odrasteš pa upadneš u krug tvrdokožaca koji su u izviđačima po 10, 20, 30 godina. Jednostavno moraš proći taj proces inicijacije preživljavanja prve noći u prirodi, u izviđačkom kampu.

7.    Korak  - turističke atrakcije

Priroda nudi raznolike avanturističke i zabavne aktivnosti, postaraj se se da vam organizuješ neku od njih. Raspitaj se u turističkim agencijama u okolini lokacije gdje kampujete šta to možete posjetiti organizirano sa vodičem. Potreban je aktivnost koja nije opasna, sa malom dozom adrenalina, kao što je planinarenje do obližnjeg vidikovca, rafting, splavarenje, vozanje čamcima, kupanje – pronađite neku aktivnost koja se nudi u okolini, posjetite neki dobar restoran, pronađi nešto za šta si sigurna da će joj se zaista svijedti i zbog čega će htjeti ponovo doći. Aktivnost koju izabreš treba da skrene pažnju na ljepote prirode i da joj zaokupira misli kako bi prestala brinuti o životinjskom svijetu i bubama koje vrebaju iza travke.

Vjeruj mi ako budeš poslušala moje savjete imat ćete i ti i ona pravu malu avanturu. Naravno vaša prva posjeta prirodi treba da traje 2 ili 3 dana maksimalno, ne pretjeruj u startu!

tekst napisala: Tea Katica

Te noći kad si se udavala

Tekst piše: Tea KATICA

Dok se grijem u toplom domu, bacih pogled na kamin i svjetlucave iskrice od vatre, na radiju poče Balašević...

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
– suvenir na stražarske dane
....
Svirajte mi “Jesen stiže dunjo moja”, jesen rana
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al ja moram čuti tu romansu!

Prizor me odvede na logorovanje, sjeti na ljetne logorske vatre, glas moje #scoutsister kako pjevuši ovu pjesmu, redovno ju je pjevala... 

Odoh u te hladne noćne šetnje plažama jezera, čujem zvukove najdražih pjesama, pjesme su odjekivale plažama. Grupe mladića i djevojaka u glas su pjevali svima dobro poznate stihove. Najglasnija je bila ona od Čorbe: 

Sa trine'st sam popušio prvu pljugu
a posle prve odma' i drugu
jer tad, tad sam bio mlad...

S' četrne'st sam popio prvo pivo
a posle piva sam pio sve živo
jer tad, tad sam bio mlad...

Tad sam bio mlad... Prisjećaju se raja kroz tekstove Riblje čorbe prvih momnenata iz tinejdžerskih dana, sad su malo stariji, ušli u dvadesete, dovoljno odrasli da pjevaju tad sam bio mlad. 

Sad kad razmislim, zadnje dvije-tri godine u kampu slabo čujem te pjesme koje smo mi slušali prije osam-devet godina, pitam se da li današnji dječaci, mladići i dalje žele naučiti svirati gitaru i biti neodoljivi gitaristi, al' nešto mi se čini da ih je sve manje. Vidim dvojicu iznose bluetooth zvučnik pored vatre. Rijetki sviraju, a ovi ostali i ne znaju tekstove, pa i ovaj jedan što ima gitaru i trudi se, spusti je na pod, i on garant pomisli nema smisla-niko ništa ne zna ... čudno neko vrijeme došlo, nije mi uopšte za oko vatre da se pjevaju „karleuše“. 

Tik uz jezero gdje se može oslušnuti šuma, žubor vode i šuštanje lišća, sjede na travi mladić i djevojka. Možda su se tek upoznali, a možda i godinama dolaze na to isto mjesto. On sa gitarom u ruci tiho, skoro nečujno, djevojci na rame pjevuši svirajući najljepše ljubavne akorde. Ona pregrnuta ćebetom preko ramena, sa zvjezdanim sjajem u očima gleda ga i pjevuši sa njim, veoma tiho samo da njih dvoje mogu čuti stihove: 

Želim da se stisnem uz tebe,
da te milujem
da ti šapucem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
Poljubi me,
pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
ako znaš bilo što ....

Ako znaš bilo što... Znao je to dobro Johnny sve ukonponovati, tako dobro da i dan danas, od 1982. godine kad je pjesma objavljena, trnci prolaze tijelom na slušanje njegovih stihova ... neprocjenjivo! 

Gitara je bila na svakoj plaži aktivna, Dif, Prenj, Bungalovi, Centralna ... a gitaristi, talentovani mladići su uvijek bili glavne face logorovanja. Duža kosica, pokoji frćkavi uvojak ili pak gologlavi uz prvu puštenu prorijeđenu bradu... Trzalica među usnama dok bi se štimale žice i isprobavali prvi akordi. Ritual nakon večernjeg zbora, vrijeme je da se žice gitare zagriju, noć je mlada! 

Vraćajući se pored zeničkog logora odjekuje u Zenicu kada pođem ja- prati me pet šest drotova, okružni sudija rek'o dvanaest godina, dvanaest godina strogog zatvora, taj dobro poznati Zenica Blues. Usput iz daljine odjekuju i isprepliću se dvije standardne... 

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj
Ni bendovi nisu više
kao što su bili
moj se amaterski
priprema da cvili
Balkane, Balkane, Balkane moj...

Tntntnt veselo putem koračamo, pjevušimo pjesme kako koja nailazi...

Moji su drugovi
žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi
i kad se puca
Gore od Aljaske do Australije
kad god se sretnemo
uvek se zalije, uvek se završi
s' nekom od naših pjesama....

Ova Bajagina je vrlo često i rado pjevana, jer baš tu je mjesto iskupljanja različitih generacija, drugova i drugarica sa prethodnih logorovanja ili čak nekih što se godinama nisu vidjeli, ali ih ovdje logorska vatra, gitara i pjesma zbliži i ojača njihovu vezu. 

Ulazimo u logor prije povečerja, dobre djevojke - moje tadašnje tri #scoutsisters i ja, al tamo neka ozbiljna situacija, neke tužne pjesme, neke suze u očima nekima od tuge, nekima od smijeha... Ne znam ni sama koliko se puta samo otpjevalo: 

Tu noć kad si se udavala
Nitko ne zna zašto si plakala
Da li radi tamjana
Ili starih uspomena....

Osjetio se u zraku neki rastanak, opraštanje od mladalačke ljubavi, ta planinka nije više pored svog izviđača, a prijatelji našeg izviđača ga tješili do zore pjevajući mu na uho: 

Tu noć kad si se udavala
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tješili
Da ima milijun takvih kao što si ti
I da ću te preboljeti....

Nisam baš sigurna da mu je bilo lakše nakon te noći, znaju oni jedni drugima sjesti na muku, da se lakše preboli, neki njihov nikad shvaćen princip. Nakon tog logorovanja, ako me sjećanje dobro služi, taj izviđač je malo pauzirao sa dolascima na logorovanje – dobro su ga utješili!  

Budim se ujutro, a i dalje odjekuje u glavi: o da si samo htjela pobjeći, ovako stisni zube i ne plači, od sinoć mi ostalo.

Boravak u prirodi sa malim djetetom?! Zašto da ne!

Svako logorovanje iznova donese nova iskustva i poznanstva, bez obzira na to što ste već nekoliko godina na jednom mjestu, novim stvarima nikad kraja. #ScoutSistersBH logoruju od djetinjstva na Boračkom jezeru, u organizaciji Odreda izviđača "Stari grad" Mostar. Sada kada je i ovogodišnje "Logorovanje 2020" iza nas, reći ćemo vam šta nas je posebno dojmilo!

Naša nova #scoutsister Minja je jedna tako mila i predivna žena, prijateljski raspoložena i uvijek nasmijana... majka neodoljive djevojčice Elle koja nam je svima na logorovanju ukrala srce 💜 Njen glas u rano jutro, dozivanje imena,ozareno dječije lice, je ono što vam odmah izmami osmjeh na lice! Bolji početak dana ne može biti!

Minja je pristala podijeliti sa nama i vama svoje prvo iskustvo u prirodi sa malom kćerkom, te joj se ovim putem i zahvaljujemo. Vjerujemo da će mnogim roditeljima biti inspiracija i motivacija za korak naprijed po pitanju male djece u kombinaciji sa prirodom, kampovanjem i logorovanjem.

Kako se Minja odlučila da na logorovanje krene sa svojom trogodišnjom djevojčicom, prenosimo u potpunosti u nastavku...

Tekst piše: Minja Vašiček

Kako sa djetetom od tri godine provesti 7 dana u prirodi - bila je moja prva misao, ali i rečenica svih onih kojima bi rekla da za par dana idemo na Boračko jezero na logorovanje.

Vagala sam danima kao što to radi svaki roditelj pri pomisli da uslovi u prirodi nisu ni blizu uslovima koje imamo u našim domovima. Kasnije se ispostavilo da je ova moja odluka bila nešto najbolje što možete priuštiti sebi i svom djetetu, za fizičko i psihičko zdravlje i skoro je besplatno.

Prvi utisci...

Moja curica nije imala pojam o jezeru, niti o boravku u prirodi jer smo do sada obično ljetovale u Hrvatskoj i za to plaćale poveće sume novca da bi imale sav komfor koji imamo kod kuće - a što se na kraju pretvori u neprekidno trčanje jer  život sa trogodišnjim djetetom je izazovan i zahtjeva vašu stalnu pažnju.

Po dolasku na Boračko jezero Ella je bila oduševljena brojem djece koja su došla zajedno sa njom, svi su bili sretni i uzbuđeni jer su znali da ih čeka sedam nezaboravnih dana druženja i učenja u prirodi.

Ono što sam mogla primjetiti kada smo stigli jeste da je sve čisto, da postoje tačno određena pravila i zadaci kojih se moraju pridržavati svi članovi zajednice uključujući i odrasle. Ta  pravila uglavnom su vezana za čistoću logora, čistoću wc-a (postoji muški i ženski wc), čistoću i red u trpezariji i kuhinji, pravila na plaži i u logoru.

Smještaj u kolibama

Budući da je Elli tri godine dobile smo baraku jer je sa tako malim djetetom lakše u baraci, pogotovo zbog popodnevnog spavanja jer u šatorima preko dana bude previše vruće. Barake su također bile savršeno čiste, a ono zbog čega mi je bilo posebno drago jeste da na prozorima baraka ima mreža koja će vas i vašu bebu štititi od raznih kukaca kojih u toku noći može biti više nego po danu. U barakama imaju i utičnice što je praktično ako koristite kuhalo za hape ili fen. Moram naglasiti da je u barakama odlično spavati jer u toku dana nije vruće, a u noći nije hladno tako da vam ne treba debela vreća za spavanje.

Prostranstvo, sloboda i priroda su probudili istraživački duh

Logorovanje sa Ellom u početku se činilo nezamislivo, ali je na kraju bilo nevjerovatno zanimljivo. Njenom malom istraživačkom duhu bila je zanimljiva svaka buba, pauk ili gušter, po plaži je pokušavala hvatati leptirove, a navečer bi se nadala da će naići na nekog skakavca ili bubu sa dugim nogama, uživala je pri prolasku kroz šumu svaki dan kada krenemo na plažu, uživala je u cvrkutu ptica, tišini i mirisu šume rano ujutro.

Dnevne planirane aktivnosti

• Buđenje u logoru je u 8.00 sati što vam daje dovoljno vremena za jutarnju higijenu, da se razbudite i spremite za doručak  koji je u 9.30. Djeca prije doručka imaju jutarnju fiskulturu, što mislim da je jako zdravo za svako dijete.

• U 11.00 sati se kreće na plažu. Već ranije sam spomenula da na plaži postoje tačno određena pravila i par starijih osoba koje se brinu za vaše dijete tako da možete biti sigurni ukoliko šaljete djete na logorovanje bez vas. Sva djeca su uvijek zajedno i nije dozvoljeno odvajanje. Također je obavezno da prilikom kretanja u logoru i izvan njega sva djeca i odrasli nose izviđačku maramu kao znak raspoznavanja.

• 13.30 je vrijeme za ručak, a nakon ručka imaju izbor da idu na kupanje, da spremaju KZP (kulturno zabavni program) ili uče izviđačke vještine. Nakon ručka Ella je obično spavala jer je tako navikla i kući, a spavanje je trajalo malo duže jer cjelodnevna igra i uživanje na svježem zraku zahtjevaju i dosta odmora, pogotovo za tako male djevojčice.

• Od 19.30 je večera koja je zaista uvijek bila ukusna, a cijela ishrana se bazirala na voću, povrću i žitaricama. Ono što me posebno fasciniralo jeste da ukoliko ste vegetarijanac, kuharice će vam rado izaći u susret, samo to trebate naglasiti prilikom prijave za logorovanje. U logoru ima i kantina, tako da djeca mogu uživati u sladoledima, raznim sokovima i drugim slatkišima ukoliko to žele, a cijene su i više nego pristupačne. Za malo starije tu je i kafa ili čaj tako da ništa ne morate nositi od kuće

• Nakon večere, svaku noć je organizovan KZP. Bilo je uživanje gledati djecu kako zajedno smišljaju skečeve ili pjevaju oko logorske vatre. U KZP-u je posebno uživala Ella i zajedno sa djecom plesala i pjevala što možete vidjeti po slikama. U 22.00 je povečerje.

Par stvari koje vam trebaju kada idete na logorovanje sa djetetom:

1. Spisak: Sedmicu dana prije polaska napravite spisak svega što vam treba za vas i bebu. Tako ćete se lakše spakovati, a i bit ćete sigurni da niste nešto zaboravili.

2. Posteljina: Ponesite svoje jastuke, navlake za madrac, pokrivače i vreće bilo da spavate u šatoru ili baraci. Sa svojom posteljinom ćete se osjećati ugodnije, a i nikada ne znate koliko noći mogu biti kišovite i hladne.

3. Prva pomoć: Iako je logorovanje organizovano, organizatori imaju prvu pomoć i sve neophodno u slučaju tempereture, ujeda i sl, ipak preporučujem vam da nosite svoju prvu pomoć sa lijekovima i stvarima koje je vaše dijete već prije koristilo. U blizini logora uvijek ima doktor (ambulanta) tako da možete biti sigurni da dijete ili vas može neko pregledati i pružiti vam pomoć ukoliko to bude potrebno.

4. Omiljena igračka: može pomoći djetetu da lakše zaspe, ili da se smiri ako je nervozno, a i pružit će mu sigurnost koju ima kod kuće. Nemojte zaboraviti igračke kao što su rekete, lopta, kantica i lopatica za igru preko dana i na plaži.

5. Ako beba doji ili koristi formulu trebate ponijeti sve što koristite kući, možete se služiti kuhinjom za pripremu obroka vašoj bebi jer je kuhinja u OI Stari grad prostrana i uvijek čista, a tete koje spremaju jela uvijek ljubazne i spremne da vam pomognu. Također možete ponijeti bebine boce, tanjir, escajg itd.

6. Obavezno ponesite sprej protiv kukaca i ostalih buba za baraku ili šator. Mi smo sprejali svaku noć tako da smo mirno mogle spavati i uživati u mirisu šume kroz otvoren prozor.

Boravak na Boračkom  jezeru zaista je bio odmor, psihički i fizički, a moja curica me još jednom podsjetila da su djeca puno manje zahtjevna od nas starijih te da se dobro prilagođavaju na svaku promjenu.

Kada uživa ona, uživam i ja 

Od straha u početku došle smo do toga da smo htjele ostati još jednu smjenu. Za mene je najvažnije bilo da uživa Ella, a kada je ona sretna i zadovoljna onda sam i ja opuštena i uživam. Ono što je jako bitno naglasiti jeste da se držite navika i rutine kakvu je vaše dijete imalo kod kuće, neka jedu i spavaju prema svom rasporedu, naravno prilagođeno logorskim uvjetima.

Kažu da sve što je lijepo kratko traje; tako je i nama došlo vrijeme za povratak, ali jedno smo sigurne, dolazimo ponovo.

Ovim putem želim da se zahvalim OI "Stari Grad" i svima koji su ovo ljetovanje učinili predivnim i nezaboravnim.

Vidimo se i sljedeće godine.

Pčelica Nađa: Moje prvo logorovanje

Moja starija sestra mi je uvijek govorila da je Boračko jezero jako lijepo mjesto i da je tu veoma zabavno...

Ove godine sam prvi put došla da budem sedam dana, prije sam dolazila da posjetim sestru u logoru na jedan dan, Kada smo krenuli na moje prvo logorovanje bila sam veoma uzbuđena. Došli smo autobusom.

Nađa Husković

Ja spavam u baraci, i jako volim ići na kupanje, na Dif i Prenj plažu.

Volim učiti vezati nove čvorove.

Uvijek mi je lijepo na zboru, voljela bih da jednog dana dižem zastavu.

Volim pospremati baraku sa prijateljicama.

Putni znakovi koje učimo sa vodnicom su super, zabavno ih je crtati i pogađati.

Ovo je moje najbolje iskustvo u životu!

Nađa u zboru

(Nađa Husković, 9 godina, Mostar)

Priča jednog poletarca

Došao sam na Boračko jezero jer je to najljepše mjesto na svijetu...

Moja najbolja prijateljica, #scoutsister Amina me nagovorila da dođem na logorovanje, i ja sam pristao. Ovo mi je prvi put da sam u izviđačkom kampu. Jedva sam čekao kada ću doći. Pri dolasku, u autobusu sam sjedio sa Harunom, pa sam se premjestio sa Nađom, atmosfera je bila super.

Mehmed Mušić

Kada smo došli u kamp stariji su nas smjestili u barake i šatore. Najviše mi se dopala baraka u kojoj boravim sa svojim drugovima, i zbor. Ovdje ima puno raje i zbog toga sam najviše i došao. Ovdje je prelijepo. Upoznao sam puno novih prijatelja. Sprijateljio sam se sa Harunom, Vedranom, Dinom, Majlom, Enom... i mnogim drugima. Najbolji prijatelj ovdje mi je Dino.

Volim kada ujutro bude smotra baraka, tada stariji izviđači i stariji dežurni provjeravaju da li smo raspremili i pospremmili svoj krevet i svoju baraku, ako u to nismo dobro uradili moramo ponovo sve očistiti, a baraka ili šator koji budu najbolje uređeni dobivaju nagradu na zboru.

Najdraže mi je i kupanje na jezeru prije ručka. Najdraže plaže su mi Dif i Prenj. Malo mi je draža Dif jer tu ronim sa svojom #scoutsister Nađom.

Volio bi da budem pravi izviđač i da znam sve izviđačke vještine.

Mehmed sa prijateljima na logorovanju

(Mehmed Mušić, 11 godina, Mostar)

Od pčelice do vodnice

Prije 4 godine prvi put sam došla na Boračko jezero, u kamp Odeda izviđača “Stari Grad”. Bilo mi je tek 9 godina, i pripadala sam pčelicama, najmlađim izviđačkim ženskim članovima. Došla sam na preporuku brata, koji je već godinama član našeg odreda.

Selma sa svojim #scoutsisters, jul 2020.

Na početku je bilo vrlo teško navinuti se na boravak u kampu, daleko od roditelja, sa meni nepoznatom djecom. Često sam imala bolove u stomaku, i osjećala sam mučninu pred spavanje – sada kada malo razmislim o tome mislim da su bolovi bili zbog nervoze i treme koju sam osjećala zbog toga što prvi put sama putujem bez roditelja na duže vrijeme.

Dugo sam se mislila da li da idem i sljedeće godine na logorovanje i na kraju sam odlučila ipak doći. Sljedeće dvije godine sam ponovno došla, sad već navikla na logorovanje i društvo u kampu.

Prošle godine sam se aktivnije uključila u rad Odreda, i dala sve od sebe da se pokažem dobro na takmičenjima. Te godine sam također osvojila i svoju prvu izvidačku zvijezdu. To je čin koji se stiče nakon dvije godine provedene na logorovanju. Sada sam tu, na logorovanju, te sam vodnica vodu mlađih planinki zajedno sa svojom #scoutsister. U pojedinim djevojčicama sada vidim sebe od prije nekoliko godina, pokušavam im pomoći da se opuste, prilagode i jednostavno uživaju na logorovanju u izviđačkom društvu.

Moja najveća briga kada sam tek došla na logorovanje je bila briga da se neću ni sa kim sprijateljiti, ali pogriješila sam. Sada svake godine s radošću očekujem logorovanje, te ponovan susrest s dragim prijateljima.

(Selma Gosto, OI Stari Grad)

Izviđački kamp – mjesto u prirodi za jednu veliku, sretnu zajednicu

Izviđački kamp je malo drugačiji luksuz nego onaj na koji ste navikli. Ali osjećaj prisutnosti i kolektivna energija je vrednija od nekog drugog vida luksuza. Boravi se u šatorima ili barakama/kolibama, sve je napravljeno da se ne remeti priroda u okruženju. 

Odred izviđača "Stari Grad" Mostar za sve svoje članove, ali i goste obezbjeđuje sve potrebno za boravak u kampu. Ipak, preporučujemo da ponesete svoju posteljinu i vreću za spavanje.

O tome više pročitajte u tekstu: Ultimativni vodič za kampovanje

Izviđački kamp, kao i svaka veća zajednica funkcioniše po određenim pravilima. Ovdje je sve prilagođeno prirodi, izviđaštvu i što boljem funkcionisanju zajednice. Pravila se odnose na sve učesnike, s tim da su prilagođena uzrastu.

Pa će tako poletarci i pčelice svako jutro, pjevajući izviđačke pjesmice, počistiti logor. Kad se male ruke slože, sve se može. I za tren oka, logor čist i uredan. 

Oni malo stariji, imaju svoje zadatke koji se obično vežu za čišćenje i održavanje toaleta, kuhinje i trpezarije. Jer gdje veliki broj ljudi boravi neophodno je održavati higijenu zajedničkih prostora. Pa se tako svakodnevno raspoređuju dežurstva za kuhinju, trpezariju i toalet. 

Odlazak u drva najčešće bude najzanimljiviji dio aktivnosti. Ima nešto u tim drvima što nas vuče....

Svakako, poštuju se pravila prirode, pa se uzimaju samo već oborena stabla od starosti ili vremenskih neprilika. Nikako se mlado i zeleno stablo ne smije posjeći. Aktivnst odlaska u drva dodjeljuje se jednom od izviđačkih vodova, ali najčešće i planinke idu s njima tako da je druženje zagarantovano. 

Logorska vatra je sinonim za neke od najljepših ambijenata i o tome ćemo pisati posebno.

Jutarnja smotra šatora i baraka je neizostavni dio svakog početka dana, djeca su dužna sama da pospreme i očiste svoju baraku/šator nakon jutarnje higijene, ukoliko urednost nije zadovoljavajuća - to moraju popraviti, a najurednija ekipa dobiva vrijedne nagrade i pohvalu na jutarnjem zboru. Motivacija je najbitnija, ako si dovoljno dobar možda budeš izabran i počastvovan da podigneš ili spustiš zastavu u logoru!

Prva plaža je veoma blizu Kampa, te učesnici svaki dan imaju aktivnosti na plaži, kupanje, igre, sportske aktivnosti ... zabave tu ne nedostaje...

U okviru izviđačkog programa polažu se vještarstva kurir i plivač, organizuju se interne dječije olimpijade, takmičenje i edukacije o izviđaštvu i vještinama. Organizuje se turnir u tavli, kao i u odbojci - ko voli nek' izvoli :)

Između ostalog, u toku dana učesnici kampa imaju zadatak da osmisle i pripreme zajedno sa svojim vodnicima kulturno zabavni program (KZP) koji se izvodi u večernjim satima, nakon večere... Nekad to bude talent show, maskenbal, bingo show, tombola i slično.
Najbolji izvođači osvajaju nagrade :) 

U toku dana, u izviđačkom kampu svaki minut je isplaniran. Potrebno je održavati red i mir u kampu za više od 100 učesnika. Aktivnosti koje poletarci i pčelice, izviđači i planinke provode, pored koristi za kamp i zajednicu, osmišljeni su u cilju upoznavanja sebe, lične organizacije, samostalnosti i drugarstva.

Da vas ne zbunimo (ako nikad niste bili u izviđačkom kampu) sve se to obavlja uz pjesmu, druženje,  izviđačko zadirkivanje, slogu i čvrstu vezu prijateljstva koja se gradi samo i isključivo kroz zajedničke aktivnosti. Nije to nikakav teret, obaveza koja su teška za nekog od učesnika.

Odred izviđača "Stari Grad" Mostar, naš matični odred, svake godine organizuje izviđačko logorovanje na svojim terenima na Boračkom jezeru. Ove godine prva smjena je u periodu od 22.7. do 29.7. dok druga smjena starta od 2.8. do 9.8. Ako se niste već prijavili za ovo nezaboravno iskustvo, brzo klik na link: za više informacija o logorovanju. Cijene su pristupačne, a usluga i doživljaj vrhunske. U cijenu je uračunat prevoz, smještaj u barakama ili šatorima i tri obroka. Pružite svojoj djeci novo iskustvo, prijateljstva, pripadnost zajednici i što je najvažnije priliku za samostalnost - to je svoj djeci zaista potrebno!

Moramo vam malo približiti i naš matični Odred. Već dugi niz godina, tačnije od 1964, Odred izviđača "Stari Grad" Mostar (nekada OI Gojko Vuković) djeluje na području Mostara i jedan je od najstarijih izviđačkih organizacija. Kroz ovaj odred prošle su mnoge generacije djece i mladih ljudi.  Ono što je pokazatelj kvalitete ovog Odreda (nije to što je naš matični ;) ) jeste što i danas marljivo rade i imaju veliki broj aktivnih članova.

Pa su tako za sve svoje članove i ove godine organizovali dvije smjene, poštujući sve epidemiološke odredbe. 

____________________________

Koje je vaše sretno mjesto? Sjetite se kada ste zajedni put disali punim plućima i bili istinski sretni?

Bili zahvalni na mjestu, na okruženju, na ljudima oko vas, na to što ste baš tu gdje jeste? Sjetite se...

Sretno mjesto ove izviđačke zajednice je jedno gorsko oko. Boračko jezero i jedan izviđački kamp.

 Tekst napisala: Amila Masleša

Kada ste zadnji put oprali svoju porciju?

Kada se prisjećate svog djetinjstva i rane mladosti koja vam je uspomena ostavila trag? Onako upečatljiv i siguran?

Danas sam shvatila moju uspomenu– pranje porcija!!

Sigurno se pitate kako i zašto od cijelog djetinstva baš ističem pranje porcija?  U prisjećanju zajedničkih anegdota našeg izviđačkog odrastanja sa mojom #scoutsister, samo se istaklo pranje porcija na logorovanju i bivacima.

Mi smo toliko dugo u izviđačima da pripadamo onoj generaciji koja je svoje porcije nosila sa sobom. Porcija uključuje tanjir, čašu, kašiku, viljušku i nož. Mogli ste nositi onaj vojnički pribor za jelo, koji se spakuje u jednu maslinasto zelenu kutiju  ili ste mogli nositi tanjir sa likom Miki Mausa i isti takav pribor.

Kako god, svaki put poslije obroka, porcija se morala prati da bi bila spremna  za naredni obrok. Ili, ako je ne operete odmah, nego je onako dječiji bacite u šator, malo kasnije po vrelom ljetnom suncu, kada se sve to samo dobro zapeče, zateči će vas opojni miris i mnoštvo insekata u šatoru. Ali, sve je to iskustvo.  Što možemo nazvati prvom lekcijom ovog neobičnog teksta.

Druga lekcija je – pazi sad - kako izbjeći pranje porcija drugim osobama?
Nije bilo djevojčice koju njena simpatija nije zamolila da mu opere porciju. I prale smo, zar ne. Sve od reda. Ili kada ti dođe vodnik, načelnik ili neka osoba sa izviđačkim činom i kaže da njemu moraš oprati porciju. E pa ne moraš. 

A najčešće je pranje porcije uključivalo protuuslugu. „Ako ti meni opereš porciju, ja ću ti napraviti štirk od tvog šatora do mog!“ Ili „Operi mi porciju, ja ću odraditi tvoju smjenu na požarstvu noćas.“

Najčešće su to dječaci kojima je pranje sudova najmrži posao, dok bi mogli kopati po vrelom suncu do sutra.  Tokom kopanja se pokazuju starijim u vodu kako su jaki i snažni, a pranje suda ipak nije neki „muški“ posao. (Mijanjajmo svijest dječaka na vrijeme)

Na svakoj djevojčici po na osob je kako će se nositi sa ovakvim situacijama. Naravno i na svakom djetetu generalno.  Pa je danas možda oprala svoju porciju, i porciju svoje simpatije, i vodnika i svog druga koji će joj napraviti štrik. Ali ako vidi da je zbog toga zakasnila na kupanje, sutra će naučiti da se zauzme za sebe i čvrstim stavom odlučno kaže ne.

Zbog toga priča o pranju porcija nije samo priča o tome. Ovo je priča i o zauzimanju za sebe, čvstom odlučnom stavu koje jedna djevojčica može pokazati pred nekim drugim.

Zbog toga je priča o pranju porcija vrijedna. Meni danas kao uspomena, ali mnogim drugim djevojčicama kao pokazatelj da je uredu ne oprati porciju simpatiji ako ne želiš.

A kada si ti zadnji put prala porciju?

P. S. Ali ako imaš nešto što želiš uraditi, za što ti treba posebna dozvola od vodnice, vodnika ili starijeg dežurnog – onda pranje porcije i nije tako teško. Sada si ti u poziciji da nudiš protuuslugu. Pa onda operi tu jednu porciju i dobij slobodnu večer ili povečerje barem pola sata kasnije. Ali nemoj reći da si ovaj trik naučila od nas. Dogovoreno? ;)

Tekst napisala: Amila MASLEŠA