Dnevnik izviđača - 3. dio

Dan peti, projekat sedmi, godina osma. 

Dragi dnevniče, čini se da mi je spoj četverodnevnog "trči tamo-trči ovamo", jučerašnjeg cjelodnevnog veslanja i vratolomnog skakanja u kombinaciji sa održavanjem reputacije prve face u kampu, uspio iscrpiti dobar dio energije, pa sam negdje nekon večere završio u ambulanti. 

Baš kad sam pomislio da sam u opasnosti da izgubim titulu najjačeg lika u kampu i budem samo dobro sjećanje plavokose planinke, priča je doživjela pravi filmski preokret. Umjesto da se pridruži onom šarmantnom gitaristi (čitaj zalizanom nafuranom tipu okruženom armijom cura koje ga, realno, da ne lupa po onoj gitari ne bi ni pogledale) ona, kao što to rade glavne junakinje u pravo dobrim knjigama, kuca na vrata ambulante i ulazi graciozno kao gazela. 
Da, dragi dnevniče, dobro sam rekao, kuca na vrata ambulante.

Znaš, ambulanta već odavno nije smještena u šator, i naporan si više sa tim "u tvoje vrijeme"! 

Sad je drugo vrijeme, i to, čini se, moje više nego ičije! Hvala svim zvijezdama padalicama koje su odlučili udruženim snagama ispuniti moju najveću želju. 

Ti si patetičan, obična stara hartijo! 
Ljubomorni objektu! 
Ovo je zadnji put da ti i š t a govorim. 

I samo da znaš, nije bila u onoj grupi "daj sviraj nam Mrvicu, imaš tako lijep glas..." zato što ona ima i ljepši i svira neku malecku gitaru (za koju nisam siguran kako se tačno zove, provjerim pa ti javim) i ne treba joj neki zalizani ufuranko da joj svira Mrvicu. 

Svirat će je ona meni, obećala je, eto toliko da znaš, pa se sad rascijepi od korice do korice, ljubomorna stvarčino! Dragi dnevniče, znam da se šališ. Šalim se i ja sa tobom, ali nekad stvarno moraš stati na loptu. Nju mi ne smiješ dirati, ama ni u šali. Jasno? Dogovoreno. Sad ukratko, jer ponovo počinjem osjećati malaksalost. Jutros sam kooonačno bio na streličarstvu. Vodi neki pravo simpa lik kojem nisam uspio zapamtiti ime ali su mi kasnije rekli da se isto zove i preziva, samo je redoslijed slova različit.

Evo cijeli dan dumam u glavi kako se to ispremetano može prezivati Samir, Damir, Amir, Darko ili Marko. Ne preziva se valjda frajer Komar?! Pa nije planina... Ili Iram? To je, koliko znam ime, i to žensko... Helem nejse, znaš mene, čega god se dohvatim ide mi od ruke pa sam i ovdje strelice utjerivao strogo u centar i sve ih redom bacao u nevjericu. Završio sam među prvima pa sam, tražeći osobu L (ime ćeš saznati tek kad budem siguran da si posve odustao od neslanih šala) bacio oko na trpezariju, donju livadu, gornju livadu, sportske terene i kapiju. Bilo mi usput, majke mi. Nisam još došao u fazu da se toliko trudim oko djevojke. Uglavnom, uspio sam čak i uslikati neke radionice, kreativnu i mirovnu čini mi se, sutra ću ići na njih pa ti pišem i o tome sutra. Uhvatio sam po neku sliku i na adrenalinskom i na streličarstvu, i pošto trenutno ležim u ambulanti, pogodi ko ih sortira i pomaže mi oko izvještaja. Vodnice, kreativna zlice, pored ovakve kazne nagrada mi ne treba. Nisi ni svjesna u kakve si me "nevolje" uvalila. Umoran i iscrpljen, ali veoma sretan izviđač šalje tople pozdrave iz ambulante. 

Odjavna špica. "Slušajte nas na Scout radiju 98 MHz." Jel okej da im tom rečenicom završim onaj njihov dosadno službeni izvještaj? Laku noć, dragi dnevniče.

Tekst piše: Dženita Vugdalić

Zimovanje 2023: Odrastanje u izviđačima

Ove godine, naš matični Odred, Odred izviđača „Stari Grad“ je zimovao zajedno sa članovima O.I. „5 Zlatnih ljiljana“ u Planinarskom domu „Bočica“ kod Kaknja. Zimovanje je trajalo od 12.1.2023. do 15.01.2023. te je okupilo ukupno 45 učesnika, djece i omladine iz Mostara.

Budući da mnogi ne znaju kako izgleda zimovati ili ljetovati u okviru izviđačkog plana i programa, ovaj put sa Vama dijelimo izvještaj o tome kako izgleda zimovanje sa našim izviđačima, koje benefite donosi i šta možete očekivati od jednog takvog izviđačkog druženja.

• LJUBITELJI PRIRODE

Krenimo od toga da smo izviđači i ljubitelji prirode, važno nam je da smo okruženi šumom i da udišemo čist zrak. Zadnjih dana je očitavana izuzetna zagađenost zraka, konkretno u Mostaru... Stoga, biti u šumi, u netaknutnoj prirodi je blagodat za zdravlje svih nas! Osjetiti i udahnuti snježno vrijeme dok je u Mostaru u januaru 15 stepeni, sunce k'o tepsija, je također ono što sva djeca priželjkuju!   

• ŽUTI AUTOBUS

Nadalje, put do te prirodne idile u kojoj je smješten Planinarski dom „Bočica“ nije naj, naj komforniji. Na naša putovanja po državi idemo žutim gradskim autobusima, na iznenađenje mnogih roditelja i djece koja žude za konfortnim velikim autobusima - no za dva/tri sata vožnje vjerujte svi uvijek prežive.

Odgovor na pitanje zašto ne uzimamo velike autobuse je jednostavan - da bi cijena zimovanja bila što jeftinija i slobodno možemo reći minimalna, da svoj djeci i roditeljima različitih finansijskih mogućnosti putovanje bude dostupno. A ni život nije baš uvijek previše udoban, uredu je da nekad izađemo iz komfort zone ako imamo veći cilj – u ovom slučaju naš cilj je da uživamo u prirodnim ljepotama i udišemo zdravlje.

• PJEŠAČENJE JE OKEJ

Dom u kojem smo boravili se nalazi na 920 metara nadmorske visine i udaljen je 10 kilometara od Kaknja. Dom je okružen  crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, a okolina doma je idealna za planinske višednevne boravke. Međutim, kada snijeg na Ponijerima zapada, do doma se treba pješačiti pa sigurno 1 kilometar. I da li je problem da djeca hodaju? Da planinare, da koriste noge - uredu je. Nije to relacija koju djeca ne mogu izdržati, većinom se svi bave nekim sportom očekuje se da imaju i malo kondicije. Ili su djeca navikla da ih roditelji uvijek negdje vozaju... Razmislite malo, djeci je sve to okej sve dok je i nama odraslima okej, tako da nema mjesta za paniku uredu je da djeca pješače.

Taj osjećaj kada se ugleda dom u daljini i ta sreća kada se dodje do cilja - ko ne doživi taj i ne zna, djeca su umorna i presretna, ali nakon ručka svi trkom na snijeg i igre mogu da počnu. Zaborave na umor, žele da se igraju i uživaju u druženju sa svojim vršnjacima.

• HOTEL ZA PET

Prvi dan Čika Voja je pravio gulaš pa ni mačka nije imala šta pojesti, ništa nije ostalo iz kazana... Inače djeca ne jedu kuhaniju hm hm.. nakon smazanog gulaša svi su istrčali da se igraju na snijegu, tako da nisu bili previse umorni od onog hodanja do doma.

A Čika Voja, naš kuhar sa zimovanja, je naš stariji član, član uprave Odreda - koji zna vrhunski da kuha, inače po struci vatrogasac... Vatrogasac koji kuha, ništa čudno 😊

Naše zimovanje nije hotel sa pet zvjezdica, ali je definitivno hotel za pet! Mi smo u planinarskom domu kao jedna velika porodica, sa svojim zaduženjima. Ne, nemamo služavke, konobare, ni spremačice. Svako ima, svaki dan, svoje zaduženje, naročito ovi malo stariji, tinejdžeri - imamo dežurne za trpezariju/kuhinju, kao i dežurne za toalet.. mora se održavati higijena, usisati trpezarija, pospremiti stolovi nakon ručka, servirati hljeb i salata... Pratiti ima li toalet papira u wcu... puno nas je i mora se sve to pratiti... Da se razumijemo, iza djece to ne bude uvijek savršeno mi stariji to uvijek malo popravimo, ali u globalu djeca to fantastično odrade, bez obzira što kući ne usisavaju ili ne čiste toalet tako često.  

Kad se sjetim prije kad smo zimovali u Planinarskom domu na Rujištu, izviđači su i drva cijepali i pripremali nam ogrijev, i bogami bi se smrznuli vani dok bi namirili dovoljno drva, danas smo opremljeni centralnim grijanjem i tu smo pošteđeni. Mada kad malo bolje razmislim valjalo bi nekad organizovati takmičenje u cijepanju drva da malo prodrmamo današnje mlade izviđače 😊.

• JUTARNJA SMOTRA

Vratimo se na ovogodišnje zimovanje... Svako jutro se ustaje u 8 sati, pratimo dnevnu zapovijest... i kreveti se uredno raspremaju, ako slučajno neki ne stignu raspremiti jer su ti neki do nekih doba šuškali i pričali viceve, kucali jedni drugima na vrata, i naravno nisu se naspavali - e tada se krevet dodatno razbaca i eto ti još više posla, sutradan je sve pod konac, najbolji uvijek dobiju prigodnu nagradu.       

• NOVE GENERACIJE

U zadnje vrijeme često se čuje rečenica "nove generacije su sve gore i gore, niti se igraju niti se druže, samo vise na mobitelu..." Eh, da bi se to sve pomenuto izbjeglo djecu je potrebno edukovati i posvetiti im se dodatno.

Naši predvodnici i vodnici marljivo rade sa djecom, imaju razrađen plan i program za različite uzraste. Uvijek nam je fokus da djeci, dok su još uvijek djeca, usadimo pravila lijepog ponašanja kako prema vršnjacima tako i prema prirodi, naučiti ih da surađuju i da je timski rad veoma bitan, naučiti ih kako da se snalaze u prirodi, kako da zavežu čvor ili zapale vatru... naučiti ih da je pozitivno pokupiti smeće iza sebe, da nauče nešto više o ekologiji, o šumi, da budu kreativni...naučiti ih kako da pruže prvu pomoć, skinu azimut i koriste kompas... te još izviđačkih disciplina. Jer ako djeca odrastaju bez dodatnih edukacija i bez razvijanja svojih motoričkih i mentalnih sposobnosti buduće generacije će biti upravo onakve kakve ne želimo. Neka djeca su po prvi put upravo na ovom Zimovanju uzeli iglu i konac u ruke, i sašili svoje prvo dugme – nije to mala stvar!

Članstvo u izviđačima možemo slobodno nazvati određenom vrstom životne škole koja nas na suptilan način uči suživotu, prihvatanju svojih vršnjaka, i snalaženju u životu - kako preći prepreke i kako postići ciljeve.

•  PUT DO SAMOSTALNOSTI

Bilo je tu mlađe djece koja su po prvi put putovala sa nama, i moramo reći  i roditelji su uspješno preživjeli 😊 Na kraju priče svi smo pobjednici, djeca samostalnija, pobijedili sebe, pobijedili strah od mraka, pobijedili strah od usisIvača, neki su pobijedili u turniru „Čovječe ne ljuti se“, predvodnici su pobijedili i nadmašili sami sebe zalaganjem i realizacijom plana i programa, roditelji su preživjeli prvo razdvajanje sa djetetom, otvorili su djeci krila i dopustili im jedno novo iskustvo... Ponosni smo na sve naše učesnike i njihovo odlično vladanje, a roditeljima smo iznimno zahvalni na podršci i povjerenju koje su nam ukazali.

Zimovanje je privedeno kraju, svi su se sretni i zadovoljni vratili u Mostar. Na kraju svakokg zimovanja biramo najbolje učesnike: titulu najboljeg poletarca je osvojio Edi Čampara, dok je najbolja pčelica zasluženo bila Nađa Husković. Najboljim izviđačem i planinkom na zimovanju su proglašeni Nedim Zlomužica i Ilhana Isić.

Ove godine za realizaciju plana i programa za poletarce i pčelice su bile zadužene predvodnice Edna, Rejna i Milica, svoj posao su obavile odlično te su sa ostalim članovima štaba Adnom i Amarom osvojile diplomu za najbolje učesnike zimovanja, i ponosni smo na to jer ulažemo svoje vrijeme i sredstva u edukacije i rad sa predvodicima.

...............

Nadamo se da smo ti dragi čitaoče malo bolje prikazali kako to izgleda izviđački višednevni boravak u prirodi i nadam se da smo ti izvukli osmjeh na lice.

Tvoje ScoutSisters BH

• NAREDNE AKTIVNOSTI

U narednom periodu Odred izviđača „Stari Grad“ nastavlja sa redovnim sastancima i pripremama za takmičenja koja počinju u mjesecu martu. Odred djeluje u prostorijama spomen kuće Gojko Vuković, donja Mahala, a sastanci se održavaju u sljedećim terminima:

POLETARCI I PČELICE DO 11 GODINA - Ponedjeljak 18:30-19:30

POLETARCI I PČELICE 11 + GODINA – Utorak 18:30-19:30

IZVIĐAČI I PLANINKE 13 + GODINA – Utorak 19:30-20:30

Sve prijave je moguće izvršiti putem Facebook stranice O.I. Stari Grad Mostar (https://www.facebook.com/oistarigrad/)  ili dođite na jedan od pomenutih termina, sa sastancima počinjemo naredne sedmice od 16.01.2023.

Dobro nam došli!

Tekst piše: Tea Katica

Dnevnik izviđača - 2. dio

Dan četvrti, projekat sedmi, godina osma; ustajanje prije nego je zora stigla ciknuti. 

Iznenadio bi se, dragi dnevniče, da znaš do kakvih spoznaja čovjek dođe kad pere zube prije pola 8. 

Ja sam, recimo, zaključio da je u 7:15 gužva ispred wc-a najmanja i da su tuš kabine gotovo prazne jer se niko normalan ne tušira na otvorenom u to doba. Gotovo prazne rekoh, ne rekoh potpuno prazne. Normalan svijet u to doba spava, ali oni što su prenoćili sa super anti-age, face lifting maskom (čitaj kaladont za izbjeljivanje zuba) peru tragove poraza sa lica i tijela, nadajući se pri tom da ih nije vidio ni onaj što ih je noć prije pretvorio u veliku flekavu spodobu koja proizvodi čudne zvuke (čitaj hrče). 

Da ti pojasnim, najveća sramota u izviđačkom svijetu je zastava ukradena s jarbola. „Đe si bio? S kim si bio? Šta si radio? Mogli su odnijet i tebe i cijeli kamp!“ Jer, pobogu, nisi pazio na kamp, i pošteni lopovi su te samo htjeli upozoriti oduzimajući ti svetinju. Ako se pak desi da nisu odnijeli ni zastavu ni kamp, ne smiješ se uljuljkati u svojoj komfort zoni, ili slučajo pomisliti da si siguran. 

Uvijek može gore: operacija k a l a d o n t. 

Prvo se budiš umazaniji od sedmomjesečne bebe koja je tek otkrila čari kašaste ishrane, pa se ujutro trčiš u zagrljaj majke tuš kabine, a već sljedećeg dana se budiš na nepoznatoj lokaciji. Sjećaš se onog dijela „Mogli su odnijeti i tebe i cijeli kamp“. Realno, teško da će odnijeti 15 prikolica i 4 bungalova, ali družeee, ti si laka meta. 

Već sljedećeg dana si stručno rečeno I Z N E Š E N. 

(Počinjem koristiti izviđačku terminologiju, zapažaš li?). Činjenicu da nisi pazio kamp, će ti mooožda neko i oprostiti. Ali činjenicu da sam sebe nisi pazio, eh to će već teško zaboraviti. Tu će sramotu teško oprati cijelo Boračko jezero, ali koji litar tušnice (profesionalni izraz za vodu iz velikog crnog bureta) će vrlo uspješno obaviti taj zadatak. Opet ponavljam, pod uslovom da te N I K O živ ne vidi. 

Uh, odužih mnogo. Ali moram ti ispričati sve što mi je na duši. Jer me ovi njihovi službeni izvještaji slikovito rečeno iscijediše kao limun. 

Evo, ti mi reci, jel realno da sam danas morao prebrojati S V E ljude koji su išli na rafting. Pod s v e mislim na transformersa Kenu (5) koji se nekim čudnovatim trikovima uspije kretati brzinom gotovo jednakom brzini mog pogleda; mislim na fotoovisnika Edu (55) koji se svakih 5 minuta pojavi na vrhu nove stijene, ili na najpristupačnijoj grani. Samo sam zbog njih 4 puta brojao „još samo jednom“. Ali, kako kažu pametne glave, red se mora znati, pa sam nakon petstočetvrtog brojanja zaključio da su u raftingu predivnom rijekom Neretvom danas uživala 124 izviđača i planinke dok su ostali učesnici kampa ispenjali umjetnu stijenu, prešli adrenalinski park i uživljavali se u ulogu Robin Huda vježbajući streličarstvo. 

Nadam se da se u minuloj rečenici nazire i moj rukopis; obrati pažnju, dragi dnevniče, da ne bih opet bio optužen za zloupotrebu šarma. Govoreći o šarmu, nakon jučerašnjih vratolomija na adrenalinskom, bio sam s i g u r a n da sam se dokazao kao prava lafčina. Međutim, kao što sam već pomenuo, komfort zona u izviđačkom svijetu je čista nepoznanica. 

Prva pauza na raftingu odvija se pored stijene sa koje skokove izvodi nekolicina najspretnijih izviđača, što i ne bi bila velika stvar jer sam ja svoju spretnost, kako već rekoh jučer dokazao. Drama nastaje kada se n stijenu penje plavokosa planinka i izvodi maestralan skok. 

Dragi dnevniče, povlačim sve što sam rekao o dosadnim ženskim frizura-šminka-noktići pričama. S takvima sam se barem znao nositi. 

Današnja dešavanja su me izbacila iz tračnica do te mjere da me ne moraju tjerati na povečerje. 

Perem zubiće i gibam. 

Odjavna špica.

Tekst piše: Dženita Vugdalić

Dnevnik izviđača - 1. dio

Ustajanje u cik zore, dan treći, godina osma, projekat sedmi, ja malo stariji, pametniji tu i tamo, jer da jesam, sad bih sigurno uživao u udobnosti svog mekanog kreveta. Ali, kao što već vjerovatno znate, iz svoje kože je teško pobjeći,  a pobjeći iz kampa još je i teže. 

Dragi dnevniče, pitaš li se zašto kampovanje počinjem trećim danom, objasnit ću ti ukratko: bio sam zauzet osmišljavanjem noćne rute „treći šator s lijeve strane-mala plaža“. Dragi dnevniče, pitaš li se kakav je bio ishod, reći ću ti da ponovo pročitaš drugu rečenicu i ne postavljaš suvišna pitanja ni meni ni sebi.

U svakoj pravo dobroj priči postoji neka legenda koja zbog previsokog kvocijenta inteligencije i zaokupljenosti vlastitim genijalnim kreativnim idejama, tu i tamo, zaboravi na neku obavezicu, zakasni ponegdje, izgubi ponešto. U ovoj priči, pretpostavit ćeš, ta legenda piše ovaj dnevnik.

Legenda će početi priču od jutarnjeg zbora na koji je, pretpostavit ćete, zakasnila malkice (prvih 8 minutica). Vodnica je, pretpostavit ćete, malkice pošizila. Ono što nisam mogao ni pretpostaviti jeste činjenica da je ljuta vodnica najkreativnija vodnica, i da u trenutku osmišljavanja kazne doživljava pravo filmsko nadahnuće. Tako sam zbog gotovo neprimjetnog kašnjenja od svega 8 minutica dobio zadatak da 8 DANA KAMPA PIŠEM IZVJEŠTAJ.  SVAKI DAN. SVAKA AKTIVNOST.

Druuuže, svaka! Ti najbolje od svih znaš da meni pero nije mrsko i da volim pisati sve zanimljivo što vidim, čujem i doživim, ali znaš i da mi je riječ f o r m a l n o s t teža nepoznanica. A oni hoće te nekakve formalne izvještaje. Da pišem gdje smo bili i šta smo radili, ali ne onako običnim riječima, nego nekim kulturnim, ušminkanim rječnikom. Od svog današnjeg, mukotrpnim radom stvorenog teksta izdvajam:

25.7.2019. treći dan izviđačkog Interetničkog kampa „Jednostavno prijatelji“ protekao je u duhu zdravlja i sporta. U jutarnjim satima u goste su nam stigli predstavnici Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica koji su govorili o važnosti zdrave prehrane, tjelovježbe i redovnog kontrolisanja opšteg zdravstvenog stanja. Dio učesnika imalo je priliku testirati vid, sluh, pravilnost kičme i stopala, te tjelesnu težinu i visinu, dok su se ostali uputili u sportsku avanturu i dan proveli uživajući u raftingu smaragdnom Neretvom. Dinamičnosti nije nedostajalo ni na posljepodnevnim aktivnostima. Stariji učesnici pokazali su spretnost na adrenalinskom parku, dok su se mlađi okušali u streličarstvu.Izviđački prijatelji iz OSCE-a, koji su nam se pridružili u večernjim satima pobrinuli su se da ne odstupimo od našeg vodećeg mota, izgradnja i očuvanje mira sprovodeći mirovnu radionicu sa antiratnom porukom.

Zajedničkom pjesmom, glumom i šaljivim dosjetkama na kulturno-zabavnom programu, učesnici kampa pokazali su kako je jednostavno biti prijatelj. 

Dobrooo, prije nego me optužiš za krađu intelektualnog vlasništva i proglasis lažovom, nešto ću ti priznati. Nisam radio potpuno sam. Imao sam malu pomoć jedne plavokose planinke. Dobro, priznajem, ona je odradila veći dio, ali sam zauzvrat morao izvesti prave pravcate vragolije Na adrenalinskom parku i dušu ostaviti na umjetnoj stijeni. Da, da, dobro si shvatio. I ove godine sam se zaljubio. Jednostavno sam slab na šarm mladih planinki i nema mi pomoći. 

Toliko za danas. 

Odjavljujem se.

Tekst piše: Dženita Vugdalić

Oči u oči s prirodom: 7 savjeta kako preživjeti sa prijateljicom u prirodi

Voliš prirodu i boravak u prirodi, a tvoja najbolja prijateljica se užasava same pomisli da prenoći u šatoru ili bungalovu?

Ukoliko je tvoj odgovor DA, onda je ovaj tekst upravo za tebe - Kako preživjeti sa prijateljicom u kampu, oči u oči sa prirodom. Kao i uvijek scoutsisters prenose lična iskustva koja će sigurno i tebi poslužiti.

 

Koliko vas i nas ima koji zaista volimo izviđače, šatore, šumu i taj šumski odmor daleko od gradske gužve? Ti si planinka, a tvojoj prijateljici je zastrašujuća sama pomisao da spava pod otvorenim nebom. Tebi je to najljepši momenat - ležati pored vatre na dekici, i radoznalo gledati u zvijezde, romantika same sa sobom, ali ona je užasnuta i samo razmišlja o tome da li će joj neki mrav, mušica ili neki kukac zagolicati kožu i nastaje haos.

Znam kako se osjećaš, i kako bi zaista voljela i njoj prenijeti samo djelić tvog ugođaja, ali ne znaš ni sama kako da joj pomogneš da se izbori sa prirodom – e upravo zbog toga dijelim svoje iskustvo kako bih i tebi olaKšala  i dala ideju kako svojoj bff možeš učiniti boravak u prirodi što ugodnijim i  ljepšim.

1.    Korak  - razumijevanje

Prvenstveno je zaista važno da istinski shvatiš ozbiljno osobu koja ima strah od buba i drugih šumskih kukaca, gmizavaca i životinja. To je prvi korak! Koliko god tebi to izgledalo nezamislivo i pretjerano, trebaš se staviti u kožu te osobe jer vjerojatno i sama imaš neki strah od nečega – da li je to strah od psa, visine, zatvorenog prostora, zmija i slično – isto tako se osjeća ona kada su u pitanju bube i boravak u prirodi.

Ne znam da li znaš ali ti njeni strahovi, njena fobija se naziva entomofobija. Osobe koje pate od entomofoibije užasavaju se pomisli na provođenje vremena na otvorenom gdje mogu doći u doticaj s raznim bubama. Sve te fobije su nastale iz lošeg ili traumatičnog iskutva, ili su čak kao djeca isprepadani od strane odraslih koji imaju tu istu fobiju. Stoga, razumijevanje i ne osuđivanje su prve stavke – pokaži prijateljici da razumiješ njen strah i daj joj do znanja da se ništa loše ne može dogoditi, da ste u sigurnom okruženju.
 
2.    Korak – psihička priprema

Sljedeći korak je da svoju BFF pripremiš psihički na boravak u prirodi. To znači, da ćeš prije svega vjerojatno danima prije govoriti o svojim najljepšim iskustvima, ljepotama i svim benefitima boravka u kampu sa izviđačima. Također, daj joj do znanja da ćeš joj biti podrška bilo šta da se dogodi, zajedno ste u svemu.
 
3.     Korak  - Lista stvari za ponijeti

Zatim slijedi lista stvari koje će joj biti potrebne za boravak u kampu. Listu stvari koje i sama nosiš napravi sama. Također, dodaj na listu sitnice koje možda ti ne bi ponijela a njoj bi bile od koristi. Reci joj da ponese sve ono što smatra da će joj olakšati boravak u prirodi. Poseban akcenat je na sprejevima, gelovima protiv uboda insekata i nakon uboda insekata. Tu zaista mora biti spremna maksimalno. 

Neka pripremi svoju malu prvu pomoć, survival kit u prirodi (npr. sinopen, autan, flasteri i slične proizvode). Dozvoli joj da ponese sve što smatra da će joj trebati bez obzira koliko tebi to bilo besmisleno. Ona je prvi put u prirodi i suočava se sa svojim strahovima i trudi se pobijediti ih, dolazi na nepoznat teren i izlazi iz svoje komfort zone, imaj razumijevanja. Napomeni da treba ponijeti čistu posteljinu, pribor za ličnu higihjenu, gumene natikače za plažu (ako idete na lokaciju gdje ćete se kupati). Ako nema vreću za spavanje to ćeš joj naravno ti obezbijediti. 

Duboke čarape su must have – kako bi izbjegla ubode komaraca na području oko članaka u večernjim satima. Ako ste u planini napomeni kako joj treba i laganija i toplija odjeća i obuća jer čak i ljeti je klima u planini drugačija, jutra i noći su svježija.
Tvoj zadatak u cjelokupnoj pripremi je da olakšaš koliko možeš, budi na raspolaganju i imaj strpljenja.
 
4.    Korak  - oči u oči sa prirodom

Krenule ste, sjedate u auto sa cijelokupnom spremom i idete u avanturu!

Slijedi momenat oči u oči sa prirodom, oči u oči s paucima, pčelama, leptirovima, osama i drugim bubama i bubicama  Vjerojatno će početi da vrišti čim nešto proleti pored nje, neki nepoznati leteći objekat -  ali neka neka vrisne nemoj je sputavati budi mirna i reci joj sve je uredu. Otišla je pčela, neće ti ništa, nemoj stvarati paniku i daj riječi ohrabrenja...
U prirodi smo mi gosti na terenu svih tih buba I bubica. 

Mi smo došli kod njih i poštujmo ih, tačnije zaobiđimo ih - bit će ljepše i nama i njima.

5.    Korak  - ne otkrivaj sve tajne

Nemoj joj otkrivati sve tajne prirode, prepričavanje strašnih zgoda i nezgoda svedi na minimum ali neka bude svjesna da je u šumi i da nikad ne znaš koja životinjica može iskočiti ispred vas. Tvoj fokus treba biti na lijepe stvari i trebaš je držati zaokupiranom da što manje misli hahah 😁

Dopusti joj da ona bude ona, ono što jeste, da vrišti da drami da trči kad doleti pčela, to je jednostavno ona ali budi joj stalna podrška, trčite zajedno smijite se i zabavite. Ako se zaista nečeg prepadne, podsjeti je da diše duboko i da se smiri.

 
U kampu, u šumi, planini postoji mogućnost da se sretne vjeverica, lisica, jež, miš, puh, divlji pas, zmija i  druge životinjice čiji je dom upravo ta šuma u kojoj si – nemoj sve pričati svojoj bff neka nešto i sama otkrije. Sve što svojim očima ne vidi, to i ne postoji 😂 Ne prepadaj je prije vremena.
 
6.    Korak – novi kolač i inicijacije

Ako ste u društvu drugih ljudi, vjerojatno će se naći onaj jedan ili barem dvojica koji će konstantno pomijerati njene granice, pričat strašne priče i pokušat je zastrašiti, ti ljudi ne mogu shvatiti da se ona toga zaista boji i trudit će se na svoj uvrnuti način osloboditi je  njenih strahova. Dopusti i to, pronaći će ona način da se izbori, važno je da zna da to nisu ničije zle namjere i da joj se ništa neće dogoditi te da su te osobe jednostavno takve.

Naprimjer, kod nas u izviđačima iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći da izviđači iz nekog razloga, naručito mužijaci imaju fetiš u provociranju novih kolača tj. Ako je evidentno na imaš neki strah, da ti nešto smeta ili si čak friško zaljubljen ma 100% ćeš biti njihova meta, imaju potrebu da te pokušaju poljuljati i ispitati tvoje granice i uvijek pretjeraju. To im je veoma zabavno. I jedan od njih će 100% pretjerati i napraviti haos. Ali, tako je kako je. Naprimjer ako imaš dečka koji nije trenutno sa tobom, reći će da su ga vidjeli sa nekom plavušom jučer, ili da je bacio oko na neku rukometašicu iz susjednog kampa. Ništa strašno, iskušavaju te, izbori se i cooliraj. Mi se borimo godinama, neće to tek tako lahko proći 😂

Novi kolač u prirodi nije lahko biti, a nitije lahko biti novi kolač u izviđačima, naručito kad malo odrasteš pa upadneš u krug tvrdokožaca koji su u izviđačima po 10, 20, 30 godina. Jednostavno moraš proći taj proces inicijacije preživljavanja prve noći u prirodi, u izviđačkom kampu.

7.    Korak  - turističke atrakcije

Priroda nudi raznolike avanturističke i zabavne aktivnosti, postaraj se se da vam organizuješ neku od njih. Raspitaj se u turističkim agencijama u okolini lokacije gdje kampujete šta to možete posjetiti organizirano sa vodičem. Potreban je aktivnost koja nije opasna, sa malom dozom adrenalina, kao što je planinarenje do obližnjeg vidikovca, rafting, splavarenje, vozanje čamcima, kupanje – pronađite neku aktivnost koja se nudi u okolini, posjetite neki dobar restoran, pronađi nešto za šta si sigurna da će joj se zaista svijedti i zbog čega će htjeti ponovo doći. Aktivnost koju izabreš treba da skrene pažnju na ljepote prirode i da joj zaokupira misli kako bi prestala brinuti o životinjskom svijetu i bubama koje vrebaju iza travke.

Vjeruj mi ako budeš poslušala moje savjete imat ćete i ti i ona pravu malu avanturu. Naravno vaša prva posjeta prirodi treba da traje 2 ili 3 dana maksimalno, ne pretjeruj u startu!

tekst napisala: Tea Katica

Šta to vi izviđači izviđate?

U čemu se to ogleda vrijednost izviđaštva?

Ili šta je što nas čini, kako je veliki Mika Antić rekao, čistom, bijelom stranom mladosti? 

Šta vi odgovorite kada vas neko upita šta to vi izviđači izviđate? 

Odgovor na to pitanje jeste tako teško dati. I zapravo mi je mnogo teže nego što sam mislila da će biti. Kada se izviđač nađe u izviđačkoj zajednici, u razgovoru sa drugim izviđačima, odlično se razumije, po pogledu poznaje, u broju akcija takmiči. I onda kada nekom iz “vanjskog svijeta” treba objasniti šta je to tako magično – nekad nema dovoljno riječi.

Čak je i ovaj tekst u nastajanju mijenjao strutkruru i pravac jer se vrlo teško fokusirati na jedan kratki odgovor, ali sad ću vam s ponosom objasniti šta to mi izviđamo, koje vatre gore u izviđačkim srcima, i koji čvor nas veže u jednu veliku izviđačku zajednicu! 

Ko smo i šta smo?

Uzet ću sebi za slobodno da definišem koje su to izviđačke vrijednosti kako bi sutra, kada me neko bude pitao šta to vi izviđači izviđate i zašto da se uključim u izviđače, imala listu. Možda i tebi posluži:

• Izviđači su priroda i društvo

• Izviđači su tvoja prva samostalnost, prva odgovornost prema sebi i drugome

• Izviđači su volonteri 

• Izviđači uživaju u prirodi - priroda je njihov dom u mnogim akcijama

• Izviđači uče kako zapaliti vatru u srcu i još mnogo toga

• Izviđačka zajednica okuplja raznovrsne profile ljudi, za svakog ima mjesta – humanitarci!

• Izviđači prihvataju jedni druge onakvima kakvi jesu – i izbijaju šale kako na svoj tako i na tvoj račun :)

A sada objašnjenja:

• Izviđači su priroda i društvo

Često u opisima aktivnosti naših odreda stoji da je to organizacija koja okuplja djecu i mlade ljude. U našem Odredu mi kažemo da izviđači okupljaju ljude od 7 do 77 godina, ljude meka srca, empatije, razumjevanja i prihvatanja. Pomalo neobični, pomalo svojeglavi – ali dobri i topli. To su vam izviđači u onoj najširoj definiciji. Sretni u kolektivu, zahvalni na prirodi i ljudi od akcije. 

Jako glasni sa mnogo gestikulacije kao onaj dobrodušni tetak na nekoj porodičnoj proslavi kojeg sva djeca vole. 

• Izviđači su volonteri

Članovi izviđačke organizacije, sada mislim na upravu odreda tj. štab – ljudi koji drže Odred u životu i obavljaju funkcije od vodnika do starješine su dobrovoljci, volonteri koji su zavoljeli izviđačku zajednicu i dobrovoljno ostali aktivni u radu odreda, dali svoj doprinos organizaciji i očuvanju izviđačke kulture i tradicije u svom gradu. 

• Izviđači su tvoja prva samostalnost, prva odgovornost prema sebi i drugome

Kada govorimo šta to izviđači nauče kroz rad, svakako će nam svima pasti na pamet vještarstva i discipline.  Ali zaboravljamo da u izviđačima po prvi put naučiš da preuzimaš odgovorenost za sebe podjednako kao što naučiš da poštuješ prostor i volju drugoga. Prisjetite se samo spavanja u šatoru, u savici. Bila je to prava mala životna škola, zar ne? 

Dijete u izviđačima otkriva prvu svoju odgovornost prema sebi i drugome. Pojedina djeca po prvi put zategnu svoj krevet na logorovanju ili raspreme svoj šator ili kolibu. Djeca se po vodovima, kao mala složna družina, brinu za svoj novi dom, za svoj šator ili kolibu. 

Svaki zadatak unutar zajednice koliko god bio lagan ili težak zapravo uči odgovorosti. Posebno se to primjeti na predvodnicima i vodnicima koji jako mladi preuzimaju na sebe odgovornst vođenja grupe ljudi, tj. vođenje svog voda.  

Velika je to odgovornost i obaveza koja zapravo, u godinama kasnije, kada život sam po sebi krene nametati zadatke, pokaže koliko je bila važna kao osnova. 

• Izviđači uživaju u prirodi - priroda je njihov dom u mnogim akcijama

Voljeti prirodu, spavati pod otvorenim nebom možete i ubilo kojem auto-kampu. Jako je lijepo, al je tiho i prazno, zar ne? 

U auto-kampovima, za razliku od izviđačkih, jedete sami, pričate tiho, poštujete kućni red i  pozdravljate se sa komšijama kao i u haustoru zgrade u kojoj živite. 

U izviđačkom kampu ništa ne radite sami, pa čak ni odlazak na wc. :) Jato ili vod postaje jedno tijelo koje funkcioniše zajedno. Kao mala zvijezda koja je stigla sama, postajete dio sazvježđa koje na izviđačkom nebu čini razliku. Taj osjećaj pripadosti kolektivu se nosi kasnije kroz život kao duboki korjen koji te drži u velikim olujama. 

Kroz izlete, bivake, kampovanja i logorovanja upoznaš prirodu i zavoliš je onakvu kakva jeste i onda je čuvaš. Izviđači insistiraju na očuvanju prirode i uče kako da se snalaziš u prirodi!

• Izviđači te uče raznovrsnim vještinama 

Kako zapaliti vatru na panju ili vatru u njenom srcu i to te ovdje nauče, ili bar pokušaju naučiti. Do tebe je da li ćeš usvojiti stečena znanja. 

Kako zavezati čvor prijateljstva, kako podignuti šator, kako se orijentisati u prirodi pomoću kompasa, ali i bez njega, kako pružiti prvu pomoć, kako koristiti mapu za kretanje, šta su izohipse, a šta su koordinate, kako uraditi skicu dijela puta, kako signalizirati baterijom, kako komunicirati pomoću zastavica... e sve to možeš da naučiš u izviđačima i još mnogo, mnogo toga!

• Izviđačka zajednica okuplja raznovrsne profile ljudi, za svakog ima mjesta!

Izviđačka zajednica u svojoj sredini svoja vrata drži stalno otvorena svima. Bez obzira na trendove, društvene tokove, vrijeme ili mjesto, ako pokucaš na vrata nekog Odreda, ona su ti otvorena.

 I tu su zaista dobrodošli svi. I to je možda i jedina organizacija koja će uspjeti spojiti najrazličitije individue i formirati jato ili vod u kojem oni postaju prijatelji.  U početku je jedina spona taj vodni sastanak a kasnije su to životni prijatelji. 

• Izviđači prihvataju jedni druge onakvima kakvi jesu – i izbijaju šale kako na svoj tako i na tvoj račun :)

Svako od nas, individua kakva jeste, u izviđačima može biti upravo to. Ja mogu biti ja, kao nigdje drugo. Jer izviđači nude širok spektar interesovanja koji svakom od nas dopuštaju da se pronađe u onom što ga/ju čini boljom osobom. I ne nisu ovo moderne floskule, to izviđači rade već skoro stoljeće unazad. 

Vi koji ste u izviđačima, razmislite malo o svom krugu prijatelja u izviđačima i zapitajte se da li bi postali prijatelji bez ove organizacije. Da li bi se uopće susreli sa nekim važnim ljudima u svom životu da nije bilo izviđača? Da li bi se vaši individualni svjetovi spojili u nekoj drugoj organizaciji? Možda i ne bi. (Možda ne bi ni ja svog muža upoznala da nam nije bilo Odreda, al to je sad druga tema. :) )

Ne znam da li sam uspjela u potpunosti odgovoriti na pitanje koje sam sama sebi postavila na početku teksta. Znam samo da sam tokom pisanja umjesto slova vidjela one ljude koje su u mom matičnom odredu, toliko izviđaštva u svakom od njih, da sam sigurna da će sami po sebi biti odgovor budućim generacijama. 

Izviđači su ljubav i tu se možemo svi složiti.  

Razgovori o menstruaciji - 2. dio

U periodu od 10 do 14 godine ćeš početi osjećati da tvoje tijelo prolazi kroz mnoge promjene. Taj proces sazrijevanja tijela se naziva pubertet i događa se svima, nekome ranije – a nekome kasnije.

To je period kada se tijelo i njegove funkcije mijenjaju te iz dječijeg prelazi u odraslo. Najveća promjena koju djevojčice doživljavaju jeste promjena kada sazrijevaju i dobiju svoju prvu menstruaciju, mjesečno krvarenje.

Ono što je veoma važno da znaš jeste da kroz taj period prolaze ženske osobe u cijelome svijetu, na cijeloj planeti - nisi sama!

PRVA MENSTRUACIJA

Prva menstruacija obilježava trenutak u kojem djevojčica ulazi u potpuno novo razdoblje života te se preobražava u ženu koja je biološki sposobna za ostvarivanje trudnoće i rađanje. 

Menstruacijski ciklus je razdoblje od prvog dana menstruacije do zadnjeg dana prije sljedeće menstruacije.  Menstrualno krvarenje koje nazivamo menstruacija u prosjeku traje 5 do 7 dana.

Kako biste shvatile ovu promjenu, pokušat ćemo što jednostavnije i shvatljivije objasniti šta se to događa u tijelu, u području donjeg stomaka, maternice i jajnika tokom menstrualnog ciklusa i šta u biti dovodi do pojave mjesečnog krvarenja, tj. menstruacije.

Do menstruacije dolazi onda kada tijelo žene postane dovoljno zrelo da može imati bebu. Svaki mjesec, sluznica maternice postaje sve deblje tkivo i jajnici otpuštaju jajašce (odnosno jajnu stanicu). Ako spermij oplodi jajašce, tkivo ostaje tamo gdje jest kako bi pomoglo oko trudnoće. Ali, ako jajašce nije oplođeno, tvoje tijelo ljušti tkivo kroz vaginu. To tkivo je ona krv koju vidiš, a taj se mjesečni proces naziva menstruacija.

Za one malo starije koje čitaju ovaj tekst menstruaciju možemo opisati i na ovaj način: pod utjecajem ženskih spolnih hormona (estrogena i progesterona), sluznica maternice buja, zadebljava se i sprema se za primitak oplođenog jajašca. Jajnu stanicu oplođava spermij tokom seksualnog odnosa. Ako oplodnje ne bude, sluznica se počinje ljuštiti i ta odljuštena sluznica je menstruacijsko krvarenje. 

Ako se dogodi da spermij oplodi jajnu stanicu, oplođena jajna stanica nastavlja svoj put prema maternici što dovodi do trudnoće.

PLODNI DANI

Dani kada žena može da zatrudni nisu svakog dana. Taj period kada su jajne ćelije u ženi spremne da budu oplođene se nazivaju plodni dani. 

Plodno razdoblje žene traje na dan ovulacije, oko pet dana prije i tri dana poslije ovulacije može doći do oplodnje jajne stanice, tj. tada žena može zatrudnijeti (uz prisutnost spermija). 

OVULACIJA

Dakle, ako žena ima 28 dnevni ciklus ovulacija je 14 dan ciklusa i njeni plodni dani su od 11-17 dana, ako žena ima skraćen ciklus (npr. 24 dana) ovulacija je vjerojatno desetog dana ciklusa pa su joj plodni dani od 7-13 dan ciklusa. Ukoliko žena ima ciklus od 32-33 dana ovulacija je 18-19 dan ciklusa. te su joj plodni dani od 15-22 dan ciklusa. Ukoliko žena ima nepravilne cikluse onda je ova metoda za izračunavanje plodnih i neplodnih dana nepouzdana.
 
U svakom slučaju, za početak je važno da znaš kako dolazi do ovog procesa i šta ga uzrokuje. Ako imaš bilo kakvih pitanja, slobodno nas kontaktiraj a mi ćemo vrlo rado za svako tvoje pitanje istražiti tačne odgovore.

O čemu želiš čitati u trećem dijelu razgovora o menstruaciji?
Šta te tačno zanima?
Piši nam na adresu: scoutsisters.bh@gmail.com

BAJKA: Matilda i čarobni cvijetni vrt

Uspjeh na međunarodnom festivalu bajki u Makedoniji - iza nas je još jedna objavljena autorska priča Scoutsisters BH: Amila Masleša i Tea Katica iz Mostara.

Danas vam pišemo iz jednog nama posebno dragog razloga. Na samom kraju 2021. godine obradovala nas je vijesti da je naša bajka „Matilda i čarobni cvijetni vrt“ izabrana da bude objavljena u Antologiji savremenih autorskih bajki.

Vratimo se nekoliko koraka unazad...

Institut za nauku, alternativu, kulturu i umjetnost INAKU- Skopje raspisali su konkurs za Međunarodni festival savremenih autorskih bajki. Naravno, kada smo vidjele objavu odmah smo znale da ćemo se prijaviti. Konkurs je bio međunarodnog karaktera i učesnici su imali pravo slati autorske bajke, na maternjem jeziku.

Shvatile smo da je svijetu potrebna jedna djevojčica koja će njegovati dobrotu, ljepotu i nježnost. Matilda je u savremenom svijetu, nepravde i zloće, uspjela svojom dobrom dušom, iskrenim srcem i dobrim namjerama pobijediti svoje probleme, ali i uljepšati mjesto na kojem živimo.

Tako smo mi poslale našu djevojčicu Matildu na Međunarodni festival bajki u Makedoniju.  Bajka „Matilda i čarobni cvijetni vrt“ je na našu radost izabrana i objavljena u Antologiji savremenih autorskih bajki u izdanju izdavačke kuće Feniks. 

S obzirom na epidemiološku situaciju u svijetu, promocija knjige je organizovana online u sklopu Festivala savremenih bajki koji je zamišljen kao Onlajn konferencija na kojoj se govorilo o savremenim autorskim bajkama.

...

Matilda je imala noćnu moru. Trzala je glavom lijevo - desno. Preznojila se. I onda se naglo probudila. Vidjela je da je u svojoj sobi, u svom krevetu. Ali to je nije umirilo. Nije mogla prestati plakati. Niz njeno lijepo lice slijevale su se suze velike kao zvijezde padalice. 

Onda su te zvijezde sa njenog lice počele da lete. Pretvarale su se u male, bijele, prozirne vile. Matilda je trznula glavu. Rekla je sebi i dalje sanjaš. Sklopila je oči i naglo ih otvorila. Vile su lebdjele tu, ispred njenih očiju i dalje. Rukama je protrljala oći. Opet su bile tu. 

Nije vjerovala u ono što vidi. Ko ste vi? Šta ovo ja sanjam? – reče Matilda poluglasom. 

Mi smo dobre vile, nastale iz tvojih suza, a dolazimo u noćima punog mjeseca – reče jedna vila. Tvoje suze su satkane od čistih emocija, iskrene i tople. I upravo zbog toga smo mi sada tu.

 Vidi, pogledaj, koliko nas ima....

(odlomak iz priče)

Ako ste zainteresovani da Vam pošaljemo našu cijelu priču putem emaila, kontaktirajte nas!

Vaše Scoutsitsers, Amila i Tea

Razgovori o menstruaciji – 1. dio

Kada je menstruacija postala ženski „problem“ ?

Odrastanje djevojčica i prolazak kroz različite emotivne i fizičke faze može biti stresan, zastrašujući i pomalo čudan. Važno je olakšati taj proces i prvo upoznavanje sa njim. Sve djevojčice u dobi od 10 do 14 godine prolaze kroz fazu puberteta i lagano prelaze u fazu djevojke to jeste žene.

PRVA MJESEČNICA

Ključni događaj koji prevede djevojčicu u zrelu djevojku je dobivanje menstruacije ili mjesečnice. Prva menstruacija, prvo mjesečno krvarenje je izuzetno važan događaj u životu jedne žene i o tome trebamo pričati na jednostavan način. To je događaj koji simbolizira ulazak djevojčica u svijet žena.

KAKO JE DOBILA IME?

Mjesečno krvarenje iz materice koje nastaje kao posljedica ovulacije se naziva menstruacija.

Riječ MENSTRUACIJA potječe od latinske riječi mensis što znači mjesec, tj. od riječi menstruus što znači mjesečni.

TABU TEMA

Iako je mjesečinica 100% prirodna, data od Boga, i postoji „od kako je i vijeka i svijeta“ razgovori o njoj su i dan danas nelagodni i spadaju pod tabu teme današnjice.

Možemo slobodno reći da je to globalni tabu i da je nelagoda koju osjećamo dok pričamo o tome - zapravo nametnuti kulturološki problem. Zato što nam je društvo nametnulo da osjećamo stid i sram dok krvarimo, dok traje mjesečnica.

Također, kulturološki problem jeste što menstruaciju u 80% slučajeva ne zovemo njenim pravim imenom već koristimo fraze koje ukazuju na nju i društveno su prihvaćene, pa tako je nazivamo „oni dani u mjesecu“, „ženske stvari“ “ ili „ženski problemi“.

MENSTRUACIJA KAO "ŽENSKI PROBLEM"?

Ne! Menstruacija nije ženski problem, to je društveni kulturološki problem jer je društvo napravilo od jedne normalne, prirodne pojave koja se javlja u tijelu žene  - problem, i to „ženski problem“ o kojem se ne treba naglas pričati.

Kada nešto nazivamo problemom, tu pojavu u startu definišemo u negativnom kontekstu, pojava se smatra nepoželjnom ili čak štetnom te je za nju potrebno naći neko rješenje.

Ako riječ problem sagledamo na ovaj način – shvatit ćemo da ženski problem i menstruacija uopće nisu povezani, stoga nije potrebno da mentruaciju nazivamo problemom jer se tu nema šta rješavati.

Mjesečnica ili menstruacija je prirodan tjelesni proces svake žene i nema potrebe da ju nazivamo drugim imenima niti da se sramimo što smo dobile prvu menstruaciju. To je 100% okej, to je prirodno, baš kao što je prirodno da zijevaš, piškiš, štucaš, kihneš i radiš sve ostale stvari na koje nemaš utjecaj već su fiziološke prirode. Samo što je menstruacija karakteristčna za žensku populaciju jer žene imaju sposobnost da zatrudne i stvore novi život, rode dijete.

RUŠENJE ZABLUDA O MJESEČNICI 

Veliku ulogu u razgovoru i razbijanju neugodnosti o mjesečnici imaju majke i ženski članovi porodice koji trebaju razgovarati sa djevojčicama. O menstruaciji treba pričati jednostavno i otvoreno jer je ona sastavni dio života svake žene. Starije sestre, majke, prijateljice ne trebaju koristiti riječ problem u ovom kontekstu već trebaju djevojčicama objasniti da život ne prestaje kada stigne prva mjesečnica, i da se ne treba plašiti menstruacije, da je to prirodan dio odrastanja i postajanja ženom.

Ako o menstruaciji, ti kao majka, sestra, tetka, prijateljica jednoj djevojčici govoriš o tome kao da je to nešto prljavo, odvratno ili da je to problem, velika je vjerovatnoća da će i ta djevojčica doživjeti menstruaciju kao nešto negativno. Djeca često povezuju krv sa povredom zato je važno da im se objasni da je ovo drugačija vrsta krvarenja i da nije štetna za zdravlje. 

Prve informacije o menstruaciji će djevojčicama pružiti sigurnost i neće se uplašiti kada vide krv na gaćicama.  Život se neće zaustaviti, možeš nastaviti izlaziti, baviti se sportom, trčati, plivati... jer imati menstruaciju ne znači biti bolestan.

 

 Tekst napisala i pripremila: Tea KATICA

 

Tata, da li je i sutra majčin dan? - priča ulovljena u prolazu

PIŠE: KATICA Tea

Priča ulovljena u prolazu... Kako jedan tata razgovara sa svojom kćerkom o 8.martu, Danu žena...

Dan je žena, šarenilo cvjetića se svugdje može primijetiti, iz svake ćoše viri neka radoznla cvijetna glavica i mami osmijehe djevojčica, djevojki i žena. 

Divan cvijetni dan, bilo bi lijepo češće viđati ove cvjetiće, pomislih dok prelazim ulicu...

I tako u svojim mislima, iza sebe čujem neki mili glasić kako pita: 

"A tata da li je i sutra majčin dan?"

Simpatično pitanje pomislih... Ne okrećem se, ali priznajem da željno osluškujem i iščekujem tatin odgovor!

"Nije draga, reče otac, danas je majčin dan, sutra nije. 

Jednom godišnje je dan žena, a svi ostali dani su dani muškaraca."

Paf! 

Morala sam se okrenuti i pogledati iza sebe, ostala sam toliko zatečena da sam uspjela samo pogledati dotičnog tatu i izgovoriti „ovo je zaista bilo strašno!“ nasmijala sam se od muke neke u stomaku, od muke u glavi i u mislima – what the fu** is going on osjećaj. Susreli su nam se pogledi, on se smije i govori "pa šala mala, samo sam se šalio" i veselo sliježe ramenima. Djevojčica je bezbrižno čuvala tatu za ruku i uživala u sladoledu, i definitivno razmišljala o tatinom odgovoru.

Dragi tata, pa to je tvoja kćerka, danas djevojčica, sutra djevojka i žena. Voljela bih da si joj rekao da je majčin dan svaki dan i da svakog dana treba mamu voljeti i cijeniti i poklanjati joj pažnju i ljubiti je i grliti, i da isto tako ti kao otac voliš i cijeniš svoju suprugu i svoju kćerku i da su one tvoja dva najljepša cvijeta koja postoje ...

Voljela bih da si se pustio na dječiji nivo i rekao kako se 8.mart već više od sto godina obilježava simbolično u slavu ženama, jer su prije više od sto godina, na dan 8. marta, žene protestovale i okupljale se po najvećim gradovima ovog svijeta i iznosile svoje probleme, tražile veću plaću, kraće radno vrijeme i marširale cestama da budu viđene i primjećene – to je bio period kad je mama od tvoje nene bila djevojčica, tako kao ti, malo možda starija... U tom starom vremenu ženama je bilo jako teško da se izbore za svoja prava, pa su se one tada probudile i preuzele stvari u svoje ruke, jer vi žene možete sve samo onda kada to zaista želite.

Tata, zašto svojoj kćerki ne pojednostaviš ovaj historijski važan događaj...

Banaliziram... zamisli ti i tvoj školski drugar odgovarate matematiku u školi i uradite oboje sve tačno za isto vrijeme, ti možda malo i brže dođeš do rezultata, ali - on dobije ocjenu 5, a ti dobiješ 3 samo iz razloga jer si djevojčica. 

E tako su se žene u to staro vrijeme borile za svoja prava u svojim zajendicama, i bile su protiv tog sistema koji nije niti malo fer prema ženama bio. Borile su se da se njihov rad i trud vrednuje jednako kao što se vrednuje rad i trud njihovih kolega. Žene su se javno borile za svoja prava svakog 8.marta, i to je bio veliki dan za žene i danas je to veliki dan, zato ga slavimo i zato ga spominjemo!

Tate, molim vas, odgajajte svoje kćerke dostojanstveno i nemojte se šaliti na ovaj način, koliko god mislili da ste duhoviti, vjerujte mi na riječ - NISTE!

Čak šta više, te vaše šale koje izbijate djeci vas nekako unazađuju, ovo je 21 vijek, a vi očigledno još uvijek mentalno živite u periodu vaših pradeda i pranena, ajmo malo civilizacije i napretka, moramo i mi u Evropu!

Žene, sretan nam Dan žena!