Tekst piše. Amila MASLEŠA
Došla mi je u inbox, potpuno neočekivano, slika koja je bila suština mene. Znate ono kad vas neko toliko poznaje, pa upravo u jednoj slici prepozna vas i odmah vam to pošalje uz poruku "So you..."
Događalo vam se, sigurna sam!
Slika je jednostavna.
Žene i dijamanti su najbolji prijatelji. I šator, kafa i miris logorske vatre.
Kojeg prijatelja ti biraš?
Ne bih bila isključiva i podijelila žene na ove dvije potpuno odvojene grupe. Sigurna sam, da one žene koje bi se odmah svrstale u grupu dijamanti nikad niko nije odveo da gledaju zvijezde, spavaju u šatoru, slušaju prirodu i vide mirise... Da, dok iskre logorske vatre se dižu u nebo, osluškuje šumu koja je okružuje...
Znate, osjećaj sreće i spokoja nije tako nedostižan. Nekad mi maštamo o mnogim stvarima, ali možda upravo noć pod zvijezdama, ili spavanje u šatoru dok dobošuje kiša po šatorskom platnu znači sreću i mir koji toliko tražimo.
Zamislite samo, sada, ovog trena da ste pored logorske vatre.
Zamislite. Probajte.
Tiho je. Šuma se čuje. Jer šumu možeš čuti ako osluškuješ. Govori ti da je sve dobro, upravo tako kako je sada. Da je ona tu oduvijek i bit će kad god ti zatreba. Slušaj je, govoriti ti šumom lišća da udahneš i smiriš dah. Duboko udahneš. Srce polako umiruje ritam. U očima zasija odraz logorske vatre.
Gledaš u logorsku vatru. Tako umirujuća. Topla. Ugodna.Čuješ kako pucketa. Miriše. Pogledom pratiš iskru što se vinu visoko u nebo. Ide gore, gore, do zvijezda.
A nebo je puno. Zvjezdana je večer. Tiha i blaga. Baš onakva kakva je i tebi trebala. Baš onakva kakva i ti trebaš biti. Zrak je ugodan, ali pohladan. Obrazima ti godi toplina vatre. U rukama držiš šolju toplog napitka koji ti grije grlo, okrijepi dušu, a intenzivnim mirisom te vrati u najljepše sjećanje. Glavom ti prođu slike sretnih uspomena, dok ti se na licu ocrtaje osmijeh.
U smiraju, odlaziš u šator. I spavaš mirnim snom. Jer tu, na tom poljskom krevetu, u vreći za spavanje, snivaš snove pune boja i mirisa. Pune sreće i ljepote života.
I ujutro se budiš dok je trava još mokra od rose. Zrake sunca probijaju se kroz jutarnu izmaglicu. I dan počinješ vrućom kafom.
Sad se možeš vratiti ovdje gdje jesi.
I onda mi reci, jel moguće birati?
Mislim da, žene koje su samo za dijemante nikad niko nije upoznao sa prirodom na ovaj način.
P.S. Nikad dijamantima nećemo reći ne. ☺
