Lekcije iz prirode – Jesen nas uči kako otpustiti!

Jesen je godišnje doba koje nas uči lekciju otpuštanja. Na isti način na koji drveće otpušta svoje predivne listove, i za nas je veoma važno da bez oklijevanja stvari i odnose čije je vrijeme prošlo, otpustimo. Tako ćemo napraviti mjesta za nove i krenuti dalje. 

Drveća otpuštaju lišće, a na tlu ispod drveta se stvara humus koje će iduće godine omogućiti pojavu novog lišća. Napravimo mjesta novim idejama tako što ćemo otpustiti one koje nas više ne čine sretnima!

• Dolazak jeseni - transformacija pred nama!

Sa dolaskom jeseni priroda nam nudi drugi spektar boja, događaju se evidentne promjene iz zelene boje u crvenu, žutu, narančastu, ljubičastu ili smeđu. Za zelenilo u biljkama odgovoran je klorofil, kojeg stabilnim drži sunčeva svjetlost - kada nje nestane u jesen, kod svih, osim kod zimzelenih biljaka, ostaju žuti i crveni listovi, a što je u biljci više šećera, listovi će biti tamniji, crveniji.

• Kuhinja u boji jeseni

Obzirom da su čovjek i priroda iznimno povezani, trebamo slušati instinkte i osluškivati prirodu i ono što nam servira. Da bi lanac prirode funkcionisao i da bismo se mi dobro osjećali, važno je da se ponašamo u skladu sa godišnjim dobima, počevši od odjeće, obuće do načina prehrane i aktivnosti. Naime, svako godišnje doba donese određene plodove koji su protrebni našem organizmu, stoga, ove jeseni nemojte preskakati ukusne kestene, ljekovite dunje, gljive, slatki krompir, jabuke, kruške, šipak... Preporučuje se da se više konzumira glavičasto i korjenasto povrće kao sto su repe, rotkve, luk, bundeve, kelj, kupus, pastrnjak, korijen peršina, korijen čička, đumbir, karfiol, hren, česnjak, komorač... Jednostavno pratimo boje jeseni, neka namirnice u nijansama jeseni preplave našu kuhinju!

• Uravnotežimo hormone sreće

Dani postaju kraći, sunca ima sve manje - što je jedan od razloga pada raspoloženja i energije. Nedostatak sunčeve svjetlosti dovodi do pada nivoa serotonina, a povećanja hormona melatonina koji ima tendeciju da izazove pospanost i pad raspoloženja. Da biste se izborili sa dnevnom pospanošću idite rano u krevet, a ustanite što ranije, šetajte po dnevnoj svjetlošću, dišite punim plućima i trenirajte – sve to popravlja raspoloženje. Također, ne zaboravite smiriti misli i pozitivnu energiju nadoknaditi meditacijom i masažama. Okružite se ljudima koji vas nasmijavaju, i mnogo se smijite :)

• Kineska tradicija i simbolika jeseni na emocionalnom i mentalnom nivou

U kineskoj medicini jesen se predstavlja kao doba metala, to jeste povezuje se sa simbolikom elementa metala. Kineska tradicija nas potiče da iskoristimo sezonu za rad na sebi. 

Na emocionalnom planu element metala povezan je s tugom i dugi jesenji, sivi dani kao da potiču taj osjećaj žaljenja, nostalgije, bola zbog rastanka s ljetom. Tuga je zdrav osjećaj kojeg si u modernom društvu često i ne dopuštamo osjetiti – zato jer nije prikladno, jer smo krivog spola ili nemamo vremena. Ako imaš neodrađene osjećaje tuge, ovo je dobar trenutak da im se posvetiš, odtuguješ svoje i nastaviš sa životom, jer dok tugu ne procesuiramo i ne otpustimo, zateći ćemo se da stojimo na mjestu, zapeli u prošlosti. 

Emotivno možemo biti jako tvrdoglavi jer je metal kao materija u prirodi kruta i teško propusna tvar pa tako i mi teško primamo savjete ili kritike, zaglavimo se u neželjenim okvirima (ljubavne veze koje nas guše, posao koji ne želimo raditi, prevelika očekivanja od sebe i drugih…), teško opraštamo, a ako tugujemo onda ta tuga traje, traje i traje… 

Međutim, ugledajmo se na prirodu! Kao što jesen ogoljuje stabla, tako nam samoća jeseni omogućava da se jasnije zagledamo u sebe i napravimo mentalno čišćenje. Na mentalnom planu element metala prožima jasnoća. Pomisli na odsjaj oštrice mača ili bistro jesenje jutro - kada se magla raziđe, hladnoća štipa obraze, a pogled kroz ogoljela stabla seže u daljine. Kontrasti su oštriji i sve ljepote, ali i mane vidljivije, su jasnije. Ovo je idealno vrijeme za raščišćavanje zbrke u glavi, analiziranje protekle godine i stvaranje planova za budućnost. Za razdvajanje bitnog od nebitnog i otpuštanja nevažnih/neistinitih/nepotrebnih stvari/ljudi/ideja kako bi napravili mjesta za nove, koje će naš život obogatiti. 

Vrijeme je da se i raspremi ormar, trebamo se riješiti odjeće koje nam nije koristila, vjerujte ako nije koristila do sada - neće ni od sada - jednostavno OTPUSTITE! Krenite od ormara, vježbajte otpuštanje, pa ćete s vremenom vidjeti kako ste se dobro osjećali i polagano ćete doći i do zastarijelih odnosa, kojima je vrijeme da budu otpušteni. Svidjet će vam se osjećaj olakšanja i rasterećenja. 

• Vrijeme je za ljubav!

Jesensko zahlađenje pravi je trenutak da poradite na komunikaciji s dragim osobama – duge šetnje i razgovori uz šoljicu toplog čaja idealni su za to. Iskoristite ovo vrijeme da raščistite stare sukobe i neriješena pitanja koja vas dugo muče. Riješite sve što vas je mučilo da biste mogli uživati u toplim zagrljajima, ljubavi i romantici. Priuštite sebi masažu toplim uljima, njegujte nježne osjećaje - ljekoviti su za um, duh i sveopće zdravlje. Volite sebe, volite ljude oko sebe ❤

P.S. U jesen je nivo testosterona i kod žena i kod muškaraca na najvišoj razini, pokazale su brojne studije. Rezultat je taj da je seksualni nagon i kod žena i kod muškaraca viši nego u ostalim godišnjim dobima. Iskoristite šta vam priroda servira! 𝨿

Stoga, poslušajmo jesen!

Riješite što vas muči, odtugujte svoje, očistite ormar od starih stvari i prepustite se toplini doma, nježnim zagrljajima i dnevnim šetnjama sa dragim prijateljima!

Tekst pripremila: Tea Katica

Na čelu ili začelju? - sve dok si u koloni nije ni bitno!

Izviđači su ljudi otvorenog srca i spremni primiti u svoje okrilje sve one željne druženja, prirode i zabave. Uvijek su to humanisti na prvom mjestu, pa tek onda sve ono što su u životu izabrali biti. U koloni uvijek prvi ide onaj najsporiji koji diktira tempo - time mnogo govorimo o važnosti prihvatanja!

U izviđačima učimo biti zajedno i biti u grupi. Izviđačka organizacija svugdje u svijetu funkcioniše na način da je grupa, jato, vod osnovna jedinica te organizacije. To znači da nikad niste sami. A to nam je svima zaista neophodno, znati da imamo grupu ljudi oko nas i koji su tu uvijek za nas i sa nama - neprocijenjivo!

Kroz igru i druženje, a kasnije i kroz različite aktivnosti, izviđači i planinke se povezuju i gradi se neraskidiva veza prijateljstva i drugarstva. Znamo da možete takve primjere druženja i prijatelja naći i u sportu, školi, plesu ili drugim aktivnostima, ali moramo biti iskreni (a pomalo subjektivni) da ništa nije tako toplo i puno ljubavi kao izviđači. 

Kako? 

Izviđači su ljudi otvorenog srca i spremni primiti u svoje okrilje sve one željne druženja, prirode i zabave. Uvijek su to humanisti na prvom mjestu, pa tek onda sve ono što su u životu izabrali biti. Topli, dobri i pitomi ljudi su simbol izviđačke zajednice. 

Kroz aktivnosti, na djecu se prenosi (a tako ih se i uči životnim vrijednostima) da u koloni uvijek prvi ide onaj najsporiji koji diktira tempo - time mnogo govorimo o važnosti prihvatanja. Niti osobi koja je u vodu najsprorija neće biti problem da pređe dogovorenu distancu po svom tempu hoda niti će se osjećati ugroženo, zapostavljeno ili neuspješno. Onom najbržem koji ide posljednji u koloni neće biti problem usporiti svoj tempo hoda jer će uživati u putu kojim prolazi. I eto tako, izviđači nauče djecu da je uredu biti drugačiji, sporiji ili brži nije ni bitno. Aspekt je svakako tu na stazi koja se pređe, pjesmi koja se usput pjeva i društvu koje volimo. 

Za kraj, pri našem simboličnim pozdravom, hajde sad svi zajedno ruku u zrak - stavi mali prst ispod palca, prenosimo da mali je uvijek tu za velike, a veliki štite male. Jer mi smo svi pojedinci koji u društvu različitosti dosegnemo svoj maksimum talenata i karakteristika. 

Zar ne? 

Tekst napisala: Amila Masleša

 

Putni znaci: Znaš li kuda ideš?

Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Izviđači, među mnogim znanjima i vještinama koja usvajaju, između ostalog uče kako se snaći i orijentisati u prirodi. Ništa čudno, rekli biste. Pa naravno, da ćemo to učiti kada smo stalno u prirodi. Danas, ovim tekstom, želimo da vas vratimo nekoliko stotina godina u nazad i ukažemo na važnu stavku. Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Pa su tako svi koristili geografske orijentacije odnosno određivanje strana svijeta kada bi kroz planine i proplanke putovali od tačke A do tačke B.  Strane svijeta možemo odrediti pomoću instrumenata (kompas, danas i gps), ali i nebeskih tijela i drugih pojava na terenu. Važno je da znamo da kada stanemo licem okrenuti ka sjeveru (N), jug (S) nam je iza leđa, u pravcu lijeve ruke se nalazi zapad (W), a u pravcu desne ruke istok (E).

Putni znaci / markacije

Planinarske markacije ili putni znaci su često na terenu i od velike su pomoći u kretanju na terenu kao i kod gubljenja u prirodi-zar se nismo svi barem jednom izgubili ;). Markacije su oznake koje označavaju planinarske staze i puteve. Ima ih raznih i mogu da se razlikuju po dimenzijama od države do države, ali su u osnovi iste ili slične. Osnovne boje koje se koriste u označavanju su crvena i bijela. Na većim plohama markacije imaju oblik crvenog prstena sa bijelom tačkom u sredini (ovaj vid markacije se naziva Knafelčeva markacija i koristi se u državama bivše Jugoslavije), a na manjim ili neravnim površinama naizmjenično složene crvene i bijele linije ili prstenovi (na tankim granama ili štapovima). 

U načelu bi se nakon svake markacije morala vidjeti ona naredna. Postoje i oznake u vidu strelica u jednoj ili obje boje, oznake raskršća u obliku slova X crvene boje itd. Tu su i putokazi u vidu tabli koji pokazuju smijer i mjesto ka kojem se staza pruža. Pojedine table sadrže informacije i o kilometrima koliko je potrebno do navedenog odredišta

Ako naiđete na stazu označenu ovim markacijama onda ste se našli na planinarskom putu koji negdje vodi. Potrebno je da krenete u jednom smijeru i na stazi nađete određene pokazatelje (putokaze koji se uglavnom nalaze na raskršćima, natpise na stablima i sl.)  prema kakvom se objektu krećete (planinski vrh, planinarski dom, mjesto za kampovanje i sl.) i da zavisno od situacije odlučite kuda da idete.

Mobilni telefon nije samo za slikanje 

Mobilni telefon može biti odlična sprava za orijentaciju, naročito ako ima ugrađen GPS. Ukoliko nema, tu je i dalje sat pomoću kojeg mozemo odrediti jug uz pomoć sunca (kod digitalnog sata crtamo na papiru sat s kazaljkama), a neki telefoni imaju ugrađen digitalni kompas koji koristimo kao i one klasične. Ukoliko vaš telefon nema ovih opcija, možemo ga koristiti za poziv u pomoć.  Ako nema mreže u tom trenutku, popenjite se na uzvišenje ili brdo i pozivite pomoć.

Sve što izviđači uče, od signalizacije, putnih znakova i mnogih drugih vještina je zasigurno znanje koje nije potrebno svakodnevno. Ali sve što možete naučiti, naučite. Sigurno će vam nekada biti od koristi. Pa tako i svi putni znaci koje smo naučili.

Putni znaci kao takmičarska disciplina

Mnoga izviđačka takmičenja i vesele olimpijade u svojim propozicijama imaju zadatak snalaženje po putnim znacima ili pogađanje putnih znakova, traženje blaga i slično. U zavisnosti od zadataka takmičari imaju zadatak pratiti putokaze, uraditi određene aktivnosti na datim lokacijama i slično... Putni znaci na izviđačkim takmičenjima mogu biti nacrtani na zemlji, pijesku, snijegu, kredom na kori drveta, asfaltu... također, mogu se slagati od grančica ili kamenčića. Znakovi se najčešće ostavljaju sa desne strane puta. Stoga, ako do sada niste, naučite putne znakove, imat ćete neprocijenjivo znanje, ali i osvojiti koji bod za ekipu kada budete išli na takmičenje☺

 

Tekst pripremila: Tea Katica

Mjesto gdje se i stijene ljube - Mostarska Bijela

 Izlet – Mostarska Bijela 

Uz najbolje izviđačko društvo Odreda Izviđača „Stari Grad“ sam provela predivan dan u planinarenju, organizovan je izlet na Mostarsku Bijelu, posjetu Pećini Bijele.

Ekipa koja je hrabro i odvažno pristupila planinarenju su: ustat pa spomenut, scout – GUIDE Voja (bez njega na ovakve pohode ne idemo, ima hrabro lavlje srce, snagu bika, noge planinara, a na kraju ogladni kao vuk ☺ Voja je naš neustrašivi vođa puta), moja malenkost - Tea ( jedna od dvije glavne scout – SISTERS, sister Amila nam se ovaj put nije mogla pridružiti, ali sam joj redovno slala fotke da nešto ne propusti), scout – BROTHERS Katice (Irfo i Ismar znani po nadimcima K2 i K3 ... btw mislim da sam ja postala K4 ☺ još malo i Zagorčiće u izviđačima ćemo brojčano premašiti #nooffense☺, scout – MANAGER Anel Dedović glavna pokretačka i kreativna energija družine, scout – SISTER Elma koja je cijelim putem skupljala ljekovite bilje, ne znamo da li je iza nje ijedan list kadulje ostao ☺ i naravno da je dobila nadimak Herbar ☺ and last but not the least Zlatko Katica moj scout – HUSBAND ☺ (čovjek mog života ❤ )

Eh da krenemo putem...

Mostarska Bijela je rijeka koja teče zapadnim obroncima Prenja, ulijeva se u Neretvu, odnosno Salakovačko jezero uz magistralni put M17, 20 km sjeverno od Mostara (ovdje i počinje planinarska staza). Rijeka Bijela povremeno ponire i izvire, njen sliv je očuvan i ima rijetke prirodne ljepote te je od velikog hidrološkog i geološkog značaja. Uspon kroz kanjon Mostarske Bijele (500mn/v) treaje cca 2 do 3 sata (zavisi od brzine, spretnosti, poznavanja staze...) cca ukupno 16 kilometara u oba smjera. 

Ponesite, udobnu obuću za pješačenje (ako nemate gojzerice, kroz ovu stazu možete proći i u udobnim tenisicama), presvlak jer ćete se znojiti, papuče za dijelove gde trebate gaziti rijeku, vodu i hranu za ručak. Mi smo se usput mogli osvježiti kupinama i drenjinama, hvala prirodi što nas je počastila i zasladila ❤

Na samom početku staze se nalazi info – tabla sa mapom, staza ima markacije (na prvom dijelu staze slabije, a poslije mnogo detljnije je označeno). U svakom slučaju, pratite makadamski put (u zavisnosti od suše i godišnjeg doba – moguće je da ćete naići na mali potok koji je potrebno pregaziti i nastaviti put). Doći ćete do račvanja, lijevo za Bijelu, a desno je staza koja vodi za planinski vrh Lupoglav (markacija je postavljena sa desne strane puta).

U jednom momentu doći ćete do improvizirane ograde koja zatvara cijeli put – pješaci mogu proći, ali terenskim i motornim vozilima nije dozvoljeno dalje ići. Pažljivo pratite markacije uz put. Markacije su postavljene na kamenjima, obojene crvenom i bijelom bojom, na drvećima, ali i na granama možete naići na zavezane bijele i crvene kese – stoga obratite pažnju na sve oko sebe. Staza je čista, nema smeća i jako je ugodna ako krenete malo ranije, većinu staze ćete piješačiti po hladovini - što olakšava planinarenje u svakom slučaju.

Staza će vas voditi kanjonom Bijele, šljunčanim koritom i livadama te kroz gustu grabovu šumu pored tzv. Kravljih pećina do ostataka nekadašnjeg planinarskog skloništa na 475 mNv.  U završnom dijelu puta, proći ćete pored Kravljih stijena i zidina – ostataka kuća, što nam govori da je to nekada bilo naseljeno mjesto, te malog groblja, gdje su pokopani preci obitelji Lojpur. Nakon što uspješno prođete pored ove dionice doći ćete do svog cilja ogromna Pećina Bijela iz koje izbija pitki potok. Pećina je duboka 80-ak metara i galerijski osvijetljena.

❤ Mjesto gdje se i stijene ljube ❤

Kada uđete dublje u pećinu i pogledate prema nebu vidjet ćete mali prorez između stjenki koji čini prirodni reflektor, galeriju.

Zrake sunca se presijecaju o oštre pećinske rubove, izgledalo je kao da se grle i ljube. U momentu me podsjetilo i na izreku "tako blizu, a tako daleko" jedno do drugog - a ne mogu se dotaknuti, neke veće sile ih razdvojile! Ali i dalje zaljubljeno te dvije pole gledaju jedno u drugo i posjetiocima pružaju svjetlost u dubini pećine, da su sastavljene vladao bi mrkli mrak, stoga ... dale su svoju žrtvu da bi drugima osvijetile put, da bi im se mnogi divili i mogli vidjeti njihovu ljepotu, zaista predivan prizor! Uz svu tu ljepotu ova kreacija izaziva i strah. Strah i strahopoštovanje prema njenom veličanstvu, prema prirodi, prema Stvoritelju, u toj ogromnoj pećini si toliko mali, da se diviš i strahuješ u isto vrijeme, ljepota i strah, toplota i jeza!

Zidovi pećine su hladni, i voda koja protiče kroz nju je veoma hladna, ledena, a srce puno topline ostvarenog dostignuća. 

P.S. Pogledajte u sliku iznad, fokus na stijene i kamen između njih, zar vas ne podsjećaju na krompir dance :) samo što bi bilo mnogo gadno da im krompir ispadne ☺☺☺☺☺

Lijepo je bilo rashladiti se nakon pješaćenja sunčanom stazom. Na samom kraju pećine smo se naravno fotkali i osvježili.

Inače, na kraju Pećine se nalazi vodopad visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti i pregazati ledenu vodu. Mi nismo zatekli vodopad, ali bez obzira na to rashladili smo se i oduševili ovom prirodnom kreacijom. Pri ulasku u pećinu treba biti pažljiv, teren je mokar i klizav. Mi smo pred ulazak u pećinu ostavili rance i presvukli se u obuću koju smo spremili za dijelove gdje se treba pregaziti rijeka. Voda Bijele je pitka te smo se osvježili i rashladili pitkom vodom Bijele. Napunili boce svježom vodom i nakon ručka krenuli nazad.

Hvala cijeloj ekipi na predivnom nezaboravnom druženju.

Definitivno svima preporučujem da odrade ovu planinarsku stazu, nećete zažaliti! 

Tekst napisala: Tea Katica

Čas historije: Upoznajmo osnivače izviđačkog pokreta!

Mnogo je važno upoznati historiju za razumijevanje samog izviđačkog pokreta. Zbog toga, kratko vas podsjećamo ko su to bili Sir Robert Baden Powell i Lady Olave Baden-Powell, osnivači ove naše velike ljubavi. 

Sir Robert Baden Powell

• Sir Robert Baden Powell  rođen je u Londonu, 22. februara 1857. A umro je u Nyeri, Kenija, 8. januara 1941.
• Nakon završetka školovanja pridružio se vojsci i postao časnik te se istaknuo u Burskom ratu.
  Vrativši se u Englesku napisao je knjigu u kojoj je opisao vještine koje je naučio svoje vojnike u Africi.
• Godina 1907. smatra se godinom utemeljenja skautskog (izviđačkog) pokreta jer je 1. avgusta (kada slavimo Dan marame) 1907. godine Baden-Powell organizirao pokusni kamp za 20-ak dječaka na otočiću Brownsea u Engleskoj, te je potaknut njihovim oduševljenjem napisao knjigu Scouting for Boys (Izviđaštvo za dječake).        
  Od tada se skautizam zapanjujućom brzinom proširio cijelim svijetom i hiljade dječaka željele su pridružiti se pokretu.

Lady Olave Baden-Powell

• Olave St Clair Baden-Powell, Lady Baden-Powell rođena je također 22. februara,  ali 1889. Umrla je 25. jula 1977. 
• Bila je prva predstavnica ženskog skautskog pokreta za Britaniju i supruga Roberta Baden-Powella.
• Lady Baden-Powell postala je predstavnica  za Britaniju 1918.
• Kasnije iste godine, na konferenciji za povjerenike Swanwicka u listopadu, uručena joj je Zlatna srebrena riba,  jedna od samo dvije ikad izrađene.
• Izabrana je za glavnog svjetskog vodiča 1930. Osim što je dala veliki doprinos razvoju pokreta ženskog izviđačkog pokreta, tokom svog života posjetila je 111 zemalja, posjećujući Jamboreije, izviđače i planinke u različitim državama.
• Godine 1932. kralj George W. stvorio joj je Veliki križ Dame Britanskog carstva.

Prvi Jamboree

• Prvi jamboree održan je 1920. godine u Londonu i na njemu sir Robert postaje Glavni skaut svijeta te predsjednik Svjetskog skautskog pokreta
• 1930. Olave Baden-Powell je proglašena predsjednicom Ženskog skautskog udruženja.
• Oboje su rođeni na isti dan, 22. februara (zar to nije divno), te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način. Poznat je i pod nazivom BP (Be Prepared - Budi pripravan).

Powellovo oproštajno pismo:

"Dragi skauti,

Imao sam vrlo sretan život i želim svakome od vas, također da ima tako sretan život. Vjerujem da nas je Bog stavio u ovaj veseli svijet da budemo sretni i uživamo život. Sreća ne dolazi od toga da je netko bogat, ni samo što je uspješan u svojoj karijeri, a niti od prepuštanja užicima. Jedan korak prema sreći je učiniti sebe zdravim i snažnim dok si dječak, tako da možeš biti koristan i da možeš uživati život dok si čovjek. Proučavanje prirode pokazat će ti koliko je izvanrednih i lijepih stvari koje je Bog stvorio na svijetu da bi baš ti uživao. Budi zadovoljan s onim što imaš i učini s tim najbolje što možeš. Gledaj na svijetlu stranu stvari umjesto na onu mračnu. Ali, stvarni put do sreće je davanje sreće drugim ljudima. Pokušaj ostaviti ovaj život malo boljim nego što si ga našao, a kad dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan, uz osjećanje da svakako nisi potratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao. Budi pripravan za to da živiš sretno i umireš sretno..."

Tekst pripremila: Amila Masleša 

Vrećica Sreće za one koje voliš!

Sreća je veća kada se dijeli. Zato, kada želite nekom pokloniti sreću, spakujte je u jednu vreću.

Vrećica Sreće je prvi brendirani proizvod od Scout Sisters BH, osmišljen i rađen s ljubavlju!

VREĆICA SREĆE sadrži sve ono što želite pokloniti i podijeliti s dragim i voljenim osobama. Dobre želje, ljubav, zdravlja, prijateljstva i sve što treba da se sreća širi i raste.

U VREĆICI SREĆE se nalazi 10 simboličnh znakova/predmeta koji donose sreću osobi kojoj se poklone. Sadržaj Vrećice pokazuje da volite i da vam je stalo do osobe kojoj ćete Vrećicu pokloniti. Unutar Vrećice se, također, nalazi i objašnjenje za svaki predmet – šta znači i kako može pomoći u životu.

Tekst koji se može naći unutar vrećice.

• Vrećica Sreće je tu za važne datume, ali i za svaki dan, da bude ukras na zidu ili da je nosiš u koferu kad ideš na put!
  
• Prigodan je poklon za ženska okupljanja i druženja prijateljica koje žele između sebe razmijeniti komadiće sreće.
• Vrećica je univerzalna, nije niti „muška“ niti „ženska“ - prigodna je samo za lijepe želje!
  
• U bilo kojim prigodama možete je pokloniti mami, tati, sestri, bratu, prijatelju, prijateljici, može biti simboličan poklon za tek rođene bebe, djevojačke večeri, rođendane, momke i curke, partnere, supružnike.... ukratko rečeno – za osobe koje volite!
• Ono što vrećicu čini još više posebnom i boljom, jeste to što je možete personalizirati! Da, tako je! Mi Vam pošaljemo listu predmeta sa koje vi izaberete 10 komada... ukoliko na listi nije Vaš zamišljeni predmet, obezbijedit ćemo ga vrlo rado i obogatiti našu listu dobrih želja!
  
• Za sve informacije o Vrećicama Sreće javite nam se u inbox/dm. Čekamo Vas! Širimo sreću zajedno!

Legenda o djetelini s četiri lista

Svaki list ove djeteline ima svoje značenje:

 prvi je za NADU, drugi za VJERU, treći za LJUBAV, četvrti za SREĆU. 

Djetelina s četiri lista je poznata kao najveći simbol sreće. Također simbolizuje četiri godišnja doba i četiri strane svijeta. Kada čovjek vidi takav oblik i prihvati ga, prihvati vidnu i nevidnu ljepotu u svoje srce. 

Djetelina ima degenerisan gen koji određuje broj listova, ukoliko naiđete na djetelinu sa četiri lista vi ste veoma sretna osoba, jer ju je zaista teško pronaći.

Smatra se da onaj ko bi je u ponoć našao navodno bi uskoro naslijedio veliko bogatstvo, a ko bi je držao u kući, u njegovu kuću nikada ne bi udario grom.

Drevna legenda kaže: "Ako pronađeš 'Djetelinu sa četiri lista' bićeš sretan cijelog života, jer ako imaš vjere, gajiš nadu i tražiš sa ljubavlju, sa sigurnošću ćeš pronaći i svoju sreću."

• predstavlja četiri godišnja doba i četiri strane svijeta;
• predstavlja četiri osnovna elementa života i uravnoteži vas među zemlju, vazduh, vatru i vodu;
• predstavlja četiri vjetra i četiri značenja zemlje, s čime vam naglašava stabilnost, sveobuhvatnost, potpunost i homogenost;
• vjeruje se da s njenom pomoći čovjek postane jasnovidan i vidi škrate, vile i druga nadprirodna bića;
• i svakom ko je ima spremljenu među stranice ili postavljenu na šešir donosi sreću i uspjeh.

Preuzeto sa zdraviportal.ba

Izviđačke vatre griju i srca i logore!

Logorska vatra je kruna izviđačkog dana na logorovanju. To je omiljeni događaj za sve izviđače, a za posjetioce logora najatraktivniji dio. Igre i pjesme, ljubavi koje se rode pokraj logorske vatre ostaju u srcu za čitav život - zar ne? 

Druženje uz gitaru i logorsku vatru u Kampu OI "Stari Grad"

Pripreme za logorsku vatru počinju poslije dnevnih aktivnosti u logoru. Vatrište je već u jutru očišćeno i uređeno za novu vatru. Vatrište uvijek treba biti omeđeno kamenjima, kako se vatra ne bi širila dalje.

Izviđači, ali i planinke :) odlaze u šumu na prikupljanje suhih grana za i drva za vatru. Iskusniji izviđači pripremaju drva i slažu jedan od tipova logorske vatre. Mlađi dežurni i požarni izviđači preko noći dežuraju, paze na sigurnost i mir u logoru, te održavaju vatru da se ne izgasi. Paljenje vatrice je često i izviđačka disciplina na takmičenjima.

Obnovimo znanje o vatrama!

• Vrste vatri

Oblici vatre koje možete složiti i sami!

• Pagoda

Pagoda je tip vatre koja će goriti dugo bez dodavanja drva. Slaže se postepeno sve kraćim, oblim drvima, dva po dva u kvadrat. U sredinu se ubacuju tanje grane i kraće cjepanice.

• Piramida

Piramida daje visok plamen, ali treba voditi računa da se ne složi previsoko, jer se može desiti da se uruši van uređenog vatrišta.

• Američki kamin

Američki kamin se slaže tako što se na dva koso postavljena nosača slažu obla drva jedno na drugo. Vatra se pali u podnožju, tako da će se drva sama spuštati na vatru kako vatra bude gorila. Ugao postavljenih nosača je veoma važan da se ne bi desilo da se u jednom trenutku sva drva ne sruče na vatru.

• Polinezijska vatra

Polinezijska vatra se loži unutar kružnice koja je omeđena debljim, kratkim i oblim cjepanicama. Najbolji efekat se postiže kombinacijom polinezijske vatre i piramide.

• Na panju

Na panju možemo upaliti vatru samo ako je panj van šume i ne prijeti opasnost od širenja vatre. Dovoljno velik i ravan panj održavat će našu vatru bez utroška drva.

• Zvjezdasta vatra

Zvjezdasta vatra se loži ako je grupa oko logorske vatre manja. Deblje grane se postave zvjezdasto u krug, a u sredini se zapali vatra. Kako grane gore, tako ih postepeno pomijeramo prema središtu vatre.

• Paljenje vatre kao takmičarska disciplina

Jedna od disciplina na izviđačkim takmičenjima obično bude da se naloži vatra. 

Disciplina je sljedeća:

Sve ekipe dobiju materijal za vatru i jednak broj šibica (obično tri). Potrebno je složiti vatru do visine prvog kanapa. Pobjednik je ona ekipa čija vatra prva pregori gornji kanap. Naravno, to zavisi od umješnosti ekipe u slaganju i izboru tipa vatre.

Poletarci i pčelice obično imaju jedan od zadataka na takmičenju da nabroje vrste vatri ili objasne postupak slaganja određene vatrice.

Tekst preuzet i prilagođen sa scouts.org.me