Zimovanje 2023: Odrastanje u izviđačima

Ove godine, naš matični Odred, Odred izviđača „Stari Grad“ je zimovao zajedno sa članovima O.I. „5 Zlatnih ljiljana“ u Planinarskom domu „Bočica“ kod Kaknja. Zimovanje je trajalo od 12.1.2023. do 15.01.2023. te je okupilo ukupno 45 učesnika, djece i omladine iz Mostara.

Budući da mnogi ne znaju kako izgleda zimovati ili ljetovati u okviru izviđačkog plana i programa, ovaj put sa Vama dijelimo izvještaj o tome kako izgleda zimovanje sa našim izviđačima, koje benefite donosi i šta možete očekivati od jednog takvog izviđačkog druženja.

• LJUBITELJI PRIRODE

Krenimo od toga da smo izviđači i ljubitelji prirode, važno nam je da smo okruženi šumom i da udišemo čist zrak. Zadnjih dana je očitavana izuzetna zagađenost zraka, konkretno u Mostaru... Stoga, biti u šumi, u netaknutnoj prirodi je blagodat za zdravlje svih nas! Osjetiti i udahnuti snježno vrijeme dok je u Mostaru u januaru 15 stepeni, sunce k'o tepsija, je također ono što sva djeca priželjkuju!   

• ŽUTI AUTOBUS

Nadalje, put do te prirodne idile u kojoj je smješten Planinarski dom „Bočica“ nije naj, naj komforniji. Na naša putovanja po državi idemo žutim gradskim autobusima, na iznenađenje mnogih roditelja i djece koja žude za konfortnim velikim autobusima - no za dva/tri sata vožnje vjerujte svi uvijek prežive.

Odgovor na pitanje zašto ne uzimamo velike autobuse je jednostavan - da bi cijena zimovanja bila što jeftinija i slobodno možemo reći minimalna, da svoj djeci i roditeljima različitih finansijskih mogućnosti putovanje bude dostupno. A ni život nije baš uvijek previše udoban, uredu je da nekad izađemo iz komfort zone ako imamo veći cilj – u ovom slučaju naš cilj je da uživamo u prirodnim ljepotama i udišemo zdravlje.

• PJEŠAČENJE JE OKEJ

Dom u kojem smo boravili se nalazi na 920 metara nadmorske visine i udaljen je 10 kilometara od Kaknja. Dom je okružen  crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, a okolina doma je idealna za planinske višednevne boravke. Međutim, kada snijeg na Ponijerima zapada, do doma se treba pješačiti pa sigurno 1 kilometar. I da li je problem da djeca hodaju? Da planinare, da koriste noge - uredu je. Nije to relacija koju djeca ne mogu izdržati, većinom se svi bave nekim sportom očekuje se da imaju i malo kondicije. Ili su djeca navikla da ih roditelji uvijek negdje vozaju... Razmislite malo, djeci je sve to okej sve dok je i nama odraslima okej, tako da nema mjesta za paniku uredu je da djeca pješače.

Taj osjećaj kada se ugleda dom u daljini i ta sreća kada se dodje do cilja - ko ne doživi taj i ne zna, djeca su umorna i presretna, ali nakon ručka svi trkom na snijeg i igre mogu da počnu. Zaborave na umor, žele da se igraju i uživaju u druženju sa svojim vršnjacima.

• HOTEL ZA PET

Prvi dan Čika Voja je pravio gulaš pa ni mačka nije imala šta pojesti, ništa nije ostalo iz kazana... Inače djeca ne jedu kuhaniju hm hm.. nakon smazanog gulaša svi su istrčali da se igraju na snijegu, tako da nisu bili previse umorni od onog hodanja do doma.

A Čika Voja, naš kuhar sa zimovanja, je naš stariji član, član uprave Odreda - koji zna vrhunski da kuha, inače po struci vatrogasac... Vatrogasac koji kuha, ništa čudno 😊

Naše zimovanje nije hotel sa pet zvjezdica, ali je definitivno hotel za pet! Mi smo u planinarskom domu kao jedna velika porodica, sa svojim zaduženjima. Ne, nemamo služavke, konobare, ni spremačice. Svako ima, svaki dan, svoje zaduženje, naročito ovi malo stariji, tinejdžeri - imamo dežurne za trpezariju/kuhinju, kao i dežurne za toalet.. mora se održavati higijena, usisati trpezarija, pospremiti stolovi nakon ručka, servirati hljeb i salata... Pratiti ima li toalet papira u wcu... puno nas je i mora se sve to pratiti... Da se razumijemo, iza djece to ne bude uvijek savršeno mi stariji to uvijek malo popravimo, ali u globalu djeca to fantastično odrade, bez obzira što kući ne usisavaju ili ne čiste toalet tako često.  

Kad se sjetim prije kad smo zimovali u Planinarskom domu na Rujištu, izviđači su i drva cijepali i pripremali nam ogrijev, i bogami bi se smrznuli vani dok bi namirili dovoljno drva, danas smo opremljeni centralnim grijanjem i tu smo pošteđeni. Mada kad malo bolje razmislim valjalo bi nekad organizovati takmičenje u cijepanju drva da malo prodrmamo današnje mlade izviđače 😊.

• JUTARNJA SMOTRA

Vratimo se na ovogodišnje zimovanje... Svako jutro se ustaje u 8 sati, pratimo dnevnu zapovijest... i kreveti se uredno raspremaju, ako slučajno neki ne stignu raspremiti jer su ti neki do nekih doba šuškali i pričali viceve, kucali jedni drugima na vrata, i naravno nisu se naspavali - e tada se krevet dodatno razbaca i eto ti još više posla, sutradan je sve pod konac, najbolji uvijek dobiju prigodnu nagradu.       

• NOVE GENERACIJE

U zadnje vrijeme često se čuje rečenica "nove generacije su sve gore i gore, niti se igraju niti se druže, samo vise na mobitelu..." Eh, da bi se to sve pomenuto izbjeglo djecu je potrebno edukovati i posvetiti im se dodatno.

Naši predvodnici i vodnici marljivo rade sa djecom, imaju razrađen plan i program za različite uzraste. Uvijek nam je fokus da djeci, dok su još uvijek djeca, usadimo pravila lijepog ponašanja kako prema vršnjacima tako i prema prirodi, naučiti ih da surađuju i da je timski rad veoma bitan, naučiti ih kako da se snalaze u prirodi, kako da zavežu čvor ili zapale vatru... naučiti ih da je pozitivno pokupiti smeće iza sebe, da nauče nešto više o ekologiji, o šumi, da budu kreativni...naučiti ih kako da pruže prvu pomoć, skinu azimut i koriste kompas... te još izviđačkih disciplina. Jer ako djeca odrastaju bez dodatnih edukacija i bez razvijanja svojih motoričkih i mentalnih sposobnosti buduće generacije će biti upravo onakve kakve ne želimo. Neka djeca su po prvi put upravo na ovom Zimovanju uzeli iglu i konac u ruke, i sašili svoje prvo dugme – nije to mala stvar!

Članstvo u izviđačima možemo slobodno nazvati određenom vrstom životne škole koja nas na suptilan način uči suživotu, prihvatanju svojih vršnjaka, i snalaženju u životu - kako preći prepreke i kako postići ciljeve.

•  PUT DO SAMOSTALNOSTI

Bilo je tu mlađe djece koja su po prvi put putovala sa nama, i moramo reći  i roditelji su uspješno preživjeli 😊 Na kraju priče svi smo pobjednici, djeca samostalnija, pobijedili sebe, pobijedili strah od mraka, pobijedili strah od usisIvača, neki su pobijedili u turniru „Čovječe ne ljuti se“, predvodnici su pobijedili i nadmašili sami sebe zalaganjem i realizacijom plana i programa, roditelji su preživjeli prvo razdvajanje sa djetetom, otvorili su djeci krila i dopustili im jedno novo iskustvo... Ponosni smo na sve naše učesnike i njihovo odlično vladanje, a roditeljima smo iznimno zahvalni na podršci i povjerenju koje su nam ukazali.

Zimovanje je privedeno kraju, svi su se sretni i zadovoljni vratili u Mostar. Na kraju svakokg zimovanja biramo najbolje učesnike: titulu najboljeg poletarca je osvojio Edi Čampara, dok je najbolja pčelica zasluženo bila Nađa Husković. Najboljim izviđačem i planinkom na zimovanju su proglašeni Nedim Zlomužica i Ilhana Isić.

Ove godine za realizaciju plana i programa za poletarce i pčelice su bile zadužene predvodnice Edna, Rejna i Milica, svoj posao su obavile odlično te su sa ostalim članovima štaba Adnom i Amarom osvojile diplomu za najbolje učesnike zimovanja, i ponosni smo na to jer ulažemo svoje vrijeme i sredstva u edukacije i rad sa predvodicima.

...............

Nadamo se da smo ti dragi čitaoče malo bolje prikazali kako to izgleda izviđački višednevni boravak u prirodi i nadam se da smo ti izvukli osmjeh na lice.

Tvoje ScoutSisters BH

• NAREDNE AKTIVNOSTI

U narednom periodu Odred izviđača „Stari Grad“ nastavlja sa redovnim sastancima i pripremama za takmičenja koja počinju u mjesecu martu. Odred djeluje u prostorijama spomen kuće Gojko Vuković, donja Mahala, a sastanci se održavaju u sljedećim terminima:

POLETARCI I PČELICE DO 11 GODINA - Ponedjeljak 18:30-19:30

POLETARCI I PČELICE 11 + GODINA – Utorak 18:30-19:30

IZVIĐAČI I PLANINKE 13 + GODINA – Utorak 19:30-20:30

Sve prijave je moguće izvršiti putem Facebook stranice O.I. Stari Grad Mostar (https://www.facebook.com/oistarigrad/)  ili dođite na jedan od pomenutih termina, sa sastancima počinjemo naredne sedmice od 16.01.2023.

Dobro nam došli!

Tekst piše: Tea Katica

Oči u oči s prirodom: 7 savjeta kako preživjeti sa prijateljicom u prirodi

Voliš prirodu i boravak u prirodi, a tvoja najbolja prijateljica se užasava same pomisli da prenoći u šatoru ili bungalovu?

Ukoliko je tvoj odgovor DA, onda je ovaj tekst upravo za tebe - Kako preživjeti sa prijateljicom u kampu, oči u oči sa prirodom. Kao i uvijek scoutsisters prenose lična iskustva koja će sigurno i tebi poslužiti.

 

Koliko vas i nas ima koji zaista volimo izviđače, šatore, šumu i taj šumski odmor daleko od gradske gužve? Ti si planinka, a tvojoj prijateljici je zastrašujuća sama pomisao da spava pod otvorenim nebom. Tebi je to najljepši momenat - ležati pored vatre na dekici, i radoznalo gledati u zvijezde, romantika same sa sobom, ali ona je užasnuta i samo razmišlja o tome da li će joj neki mrav, mušica ili neki kukac zagolicati kožu i nastaje haos.

Znam kako se osjećaš, i kako bi zaista voljela i njoj prenijeti samo djelić tvog ugođaja, ali ne znaš ni sama kako da joj pomogneš da se izbori sa prirodom – e upravo zbog toga dijelim svoje iskustvo kako bih i tebi olaKšala  i dala ideju kako svojoj bff možeš učiniti boravak u prirodi što ugodnijim i  ljepšim.

1.    Korak  - razumijevanje

Prvenstveno je zaista važno da istinski shvatiš ozbiljno osobu koja ima strah od buba i drugih šumskih kukaca, gmizavaca i životinja. To je prvi korak! Koliko god tebi to izgledalo nezamislivo i pretjerano, trebaš se staviti u kožu te osobe jer vjerojatno i sama imaš neki strah od nečega – da li je to strah od psa, visine, zatvorenog prostora, zmija i slično – isto tako se osjeća ona kada su u pitanju bube i boravak u prirodi.

Ne znam da li znaš ali ti njeni strahovi, njena fobija se naziva entomofobija. Osobe koje pate od entomofoibije užasavaju se pomisli na provođenje vremena na otvorenom gdje mogu doći u doticaj s raznim bubama. Sve te fobije su nastale iz lošeg ili traumatičnog iskutva, ili su čak kao djeca isprepadani od strane odraslih koji imaju tu istu fobiju. Stoga, razumijevanje i ne osuđivanje su prve stavke – pokaži prijateljici da razumiješ njen strah i daj joj do znanja da se ništa loše ne može dogoditi, da ste u sigurnom okruženju.
 
2.    Korak – psihička priprema

Sljedeći korak je da svoju BFF pripremiš psihički na boravak u prirodi. To znači, da ćeš prije svega vjerojatno danima prije govoriti o svojim najljepšim iskustvima, ljepotama i svim benefitima boravka u kampu sa izviđačima. Također, daj joj do znanja da ćeš joj biti podrška bilo šta da se dogodi, zajedno ste u svemu.
 
3.     Korak  - Lista stvari za ponijeti

Zatim slijedi lista stvari koje će joj biti potrebne za boravak u kampu. Listu stvari koje i sama nosiš napravi sama. Također, dodaj na listu sitnice koje možda ti ne bi ponijela a njoj bi bile od koristi. Reci joj da ponese sve ono što smatra da će joj olakšati boravak u prirodi. Poseban akcenat je na sprejevima, gelovima protiv uboda insekata i nakon uboda insekata. Tu zaista mora biti spremna maksimalno. 

Neka pripremi svoju malu prvu pomoć, survival kit u prirodi (npr. sinopen, autan, flasteri i slične proizvode). Dozvoli joj da ponese sve što smatra da će joj trebati bez obzira koliko tebi to bilo besmisleno. Ona je prvi put u prirodi i suočava se sa svojim strahovima i trudi se pobijediti ih, dolazi na nepoznat teren i izlazi iz svoje komfort zone, imaj razumijevanja. Napomeni da treba ponijeti čistu posteljinu, pribor za ličnu higihjenu, gumene natikače za plažu (ako idete na lokaciju gdje ćete se kupati). Ako nema vreću za spavanje to ćeš joj naravno ti obezbijediti. 

Duboke čarape su must have – kako bi izbjegla ubode komaraca na području oko članaka u večernjim satima. Ako ste u planini napomeni kako joj treba i laganija i toplija odjeća i obuća jer čak i ljeti je klima u planini drugačija, jutra i noći su svježija.
Tvoj zadatak u cjelokupnoj pripremi je da olakšaš koliko možeš, budi na raspolaganju i imaj strpljenja.
 
4.    Korak  - oči u oči sa prirodom

Krenule ste, sjedate u auto sa cijelokupnom spremom i idete u avanturu!

Slijedi momenat oči u oči sa prirodom, oči u oči s paucima, pčelama, leptirovima, osama i drugim bubama i bubicama  Vjerojatno će početi da vrišti čim nešto proleti pored nje, neki nepoznati leteći objekat -  ali neka neka vrisne nemoj je sputavati budi mirna i reci joj sve je uredu. Otišla je pčela, neće ti ništa, nemoj stvarati paniku i daj riječi ohrabrenja...
U prirodi smo mi gosti na terenu svih tih buba I bubica. 

Mi smo došli kod njih i poštujmo ih, tačnije zaobiđimo ih - bit će ljepše i nama i njima.

5.    Korak  - ne otkrivaj sve tajne

Nemoj joj otkrivati sve tajne prirode, prepričavanje strašnih zgoda i nezgoda svedi na minimum ali neka bude svjesna da je u šumi i da nikad ne znaš koja životinjica može iskočiti ispred vas. Tvoj fokus treba biti na lijepe stvari i trebaš je držati zaokupiranom da što manje misli hahah 😁

Dopusti joj da ona bude ona, ono što jeste, da vrišti da drami da trči kad doleti pčela, to je jednostavno ona ali budi joj stalna podrška, trčite zajedno smijite se i zabavite. Ako se zaista nečeg prepadne, podsjeti je da diše duboko i da se smiri.

 
U kampu, u šumi, planini postoji mogućnost da se sretne vjeverica, lisica, jež, miš, puh, divlji pas, zmija i  druge životinjice čiji je dom upravo ta šuma u kojoj si – nemoj sve pričati svojoj bff neka nešto i sama otkrije. Sve što svojim očima ne vidi, to i ne postoji 😂 Ne prepadaj je prije vremena.
 
6.    Korak – novi kolač i inicijacije

Ako ste u društvu drugih ljudi, vjerojatno će se naći onaj jedan ili barem dvojica koji će konstantno pomijerati njene granice, pričat strašne priče i pokušat je zastrašiti, ti ljudi ne mogu shvatiti da se ona toga zaista boji i trudit će se na svoj uvrnuti način osloboditi je  njenih strahova. Dopusti i to, pronaći će ona način da se izbori, važno je da zna da to nisu ničije zle namjere i da joj se ništa neće dogoditi te da su te osobe jednostavno takve.

Naprimjer, kod nas u izviđačima iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći da izviđači iz nekog razloga, naručito mužijaci imaju fetiš u provociranju novih kolača tj. Ako je evidentno na imaš neki strah, da ti nešto smeta ili si čak friško zaljubljen ma 100% ćeš biti njihova meta, imaju potrebu da te pokušaju poljuljati i ispitati tvoje granice i uvijek pretjeraju. To im je veoma zabavno. I jedan od njih će 100% pretjerati i napraviti haos. Ali, tako je kako je. Naprimjer ako imaš dečka koji nije trenutno sa tobom, reći će da su ga vidjeli sa nekom plavušom jučer, ili da je bacio oko na neku rukometašicu iz susjednog kampa. Ništa strašno, iskušavaju te, izbori se i cooliraj. Mi se borimo godinama, neće to tek tako lahko proći 😂

Novi kolač u prirodi nije lahko biti, a nitije lahko biti novi kolač u izviđačima, naručito kad malo odrasteš pa upadneš u krug tvrdokožaca koji su u izviđačima po 10, 20, 30 godina. Jednostavno moraš proći taj proces inicijacije preživljavanja prve noći u prirodi, u izviđačkom kampu.

7.    Korak  - turističke atrakcije

Priroda nudi raznolike avanturističke i zabavne aktivnosti, postaraj se se da vam organizuješ neku od njih. Raspitaj se u turističkim agencijama u okolini lokacije gdje kampujete šta to možete posjetiti organizirano sa vodičem. Potreban je aktivnost koja nije opasna, sa malom dozom adrenalina, kao što je planinarenje do obližnjeg vidikovca, rafting, splavarenje, vozanje čamcima, kupanje – pronađite neku aktivnost koja se nudi u okolini, posjetite neki dobar restoran, pronađi nešto za šta si sigurna da će joj se zaista svijedti i zbog čega će htjeti ponovo doći. Aktivnost koju izabreš treba da skrene pažnju na ljepote prirode i da joj zaokupira misli kako bi prestala brinuti o životinjskom svijetu i bubama koje vrebaju iza travke.

Vjeruj mi ako budeš poslušala moje savjete imat ćete i ti i ona pravu malu avanturu. Naravno vaša prva posjeta prirodi treba da traje 2 ili 3 dana maksimalno, ne pretjeruj u startu!

tekst napisala: Tea Katica

Putni znaci: Znaš li kuda ideš?

Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Izviđači, među mnogim znanjima i vještinama koja usvajaju, između ostalog uče kako se snaći i orijentisati u prirodi. Ništa čudno, rekli biste. Pa naravno, da ćemo to učiti kada smo stalno u prirodi. Danas, ovim tekstom, želimo da vas vratimo nekoliko stotina godina u nazad i ukažemo na važnu stavku. Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Pa su tako svi koristili geografske orijentacije odnosno određivanje strana svijeta kada bi kroz planine i proplanke putovali od tačke A do tačke B.  Strane svijeta možemo odrediti pomoću instrumenata (kompas, danas i gps), ali i nebeskih tijela i drugih pojava na terenu. Važno je da znamo da kada stanemo licem okrenuti ka sjeveru (N), jug (S) nam je iza leđa, u pravcu lijeve ruke se nalazi zapad (W), a u pravcu desne ruke istok (E).

Putni znaci / markacije

Planinarske markacije ili putni znaci su često na terenu i od velike su pomoći u kretanju na terenu kao i kod gubljenja u prirodi-zar se nismo svi barem jednom izgubili ;). Markacije su oznake koje označavaju planinarske staze i puteve. Ima ih raznih i mogu da se razlikuju po dimenzijama od države do države, ali su u osnovi iste ili slične. Osnovne boje koje se koriste u označavanju su crvena i bijela. Na većim plohama markacije imaju oblik crvenog prstena sa bijelom tačkom u sredini (ovaj vid markacije se naziva Knafelčeva markacija i koristi se u državama bivše Jugoslavije), a na manjim ili neravnim površinama naizmjenično složene crvene i bijele linije ili prstenovi (na tankim granama ili štapovima). 

U načelu bi se nakon svake markacije morala vidjeti ona naredna. Postoje i oznake u vidu strelica u jednoj ili obje boje, oznake raskršća u obliku slova X crvene boje itd. Tu su i putokazi u vidu tabli koji pokazuju smijer i mjesto ka kojem se staza pruža. Pojedine table sadrže informacije i o kilometrima koliko je potrebno do navedenog odredišta

Ako naiđete na stazu označenu ovim markacijama onda ste se našli na planinarskom putu koji negdje vodi. Potrebno je da krenete u jednom smijeru i na stazi nađete određene pokazatelje (putokaze koji se uglavnom nalaze na raskršćima, natpise na stablima i sl.)  prema kakvom se objektu krećete (planinski vrh, planinarski dom, mjesto za kampovanje i sl.) i da zavisno od situacije odlučite kuda da idete.

Mobilni telefon nije samo za slikanje 

Mobilni telefon može biti odlična sprava za orijentaciju, naročito ako ima ugrađen GPS. Ukoliko nema, tu je i dalje sat pomoću kojeg mozemo odrediti jug uz pomoć sunca (kod digitalnog sata crtamo na papiru sat s kazaljkama), a neki telefoni imaju ugrađen digitalni kompas koji koristimo kao i one klasične. Ukoliko vaš telefon nema ovih opcija, možemo ga koristiti za poziv u pomoć.  Ako nema mreže u tom trenutku, popenjite se na uzvišenje ili brdo i pozivite pomoć.

Sve što izviđači uče, od signalizacije, putnih znakova i mnogih drugih vještina je zasigurno znanje koje nije potrebno svakodnevno. Ali sve što možete naučiti, naučite. Sigurno će vam nekada biti od koristi. Pa tako i svi putni znaci koje smo naučili.

Putni znaci kao takmičarska disciplina

Mnoga izviđačka takmičenja i vesele olimpijade u svojim propozicijama imaju zadatak snalaženje po putnim znacima ili pogađanje putnih znakova, traženje blaga i slično. U zavisnosti od zadataka takmičari imaju zadatak pratiti putokaze, uraditi određene aktivnosti na datim lokacijama i slično... Putni znaci na izviđačkim takmičenjima mogu biti nacrtani na zemlji, pijesku, snijegu, kredom na kori drveta, asfaltu... također, mogu se slagati od grančica ili kamenčića. Znakovi se najčešće ostavljaju sa desne strane puta. Stoga, ako do sada niste, naučite putne znakove, imat ćete neprocijenjivo znanje, ali i osvojiti koji bod za ekipu kada budete išli na takmičenje☺

 

Tekst pripremila: Tea Katica

Mjesto gdje se i stijene ljube - Mostarska Bijela

 Izlet – Mostarska Bijela 

Uz najbolje izviđačko društvo Odreda Izviđača „Stari Grad“ sam provela predivan dan u planinarenju, organizovan je izlet na Mostarsku Bijelu, posjetu Pećini Bijele.

Ekipa koja je hrabro i odvažno pristupila planinarenju su: ustat pa spomenut, scout – GUIDE Voja (bez njega na ovakve pohode ne idemo, ima hrabro lavlje srce, snagu bika, noge planinara, a na kraju ogladni kao vuk ☺ Voja je naš neustrašivi vođa puta), moja malenkost - Tea ( jedna od dvije glavne scout – SISTERS, sister Amila nam se ovaj put nije mogla pridružiti, ali sam joj redovno slala fotke da nešto ne propusti), scout – BROTHERS Katice (Irfo i Ismar znani po nadimcima K2 i K3 ... btw mislim da sam ja postala K4 ☺ još malo i Zagorčiće u izviđačima ćemo brojčano premašiti #nooffense☺, scout – MANAGER Anel Dedović glavna pokretačka i kreativna energija družine, scout – SISTER Elma koja je cijelim putem skupljala ljekovite bilje, ne znamo da li je iza nje ijedan list kadulje ostao ☺ i naravno da je dobila nadimak Herbar ☺ and last but not the least Zlatko Katica moj scout – HUSBAND ☺ (čovjek mog života ❤ )

Eh da krenemo putem...

Mostarska Bijela je rijeka koja teče zapadnim obroncima Prenja, ulijeva se u Neretvu, odnosno Salakovačko jezero uz magistralni put M17, 20 km sjeverno od Mostara (ovdje i počinje planinarska staza). Rijeka Bijela povremeno ponire i izvire, njen sliv je očuvan i ima rijetke prirodne ljepote te je od velikog hidrološkog i geološkog značaja. Uspon kroz kanjon Mostarske Bijele (500mn/v) treaje cca 2 do 3 sata (zavisi od brzine, spretnosti, poznavanja staze...) cca ukupno 16 kilometara u oba smjera. 

Ponesite, udobnu obuću za pješačenje (ako nemate gojzerice, kroz ovu stazu možete proći i u udobnim tenisicama), presvlak jer ćete se znojiti, papuče za dijelove gde trebate gaziti rijeku, vodu i hranu za ručak. Mi smo se usput mogli osvježiti kupinama i drenjinama, hvala prirodi što nas je počastila i zasladila ❤

Na samom početku staze se nalazi info – tabla sa mapom, staza ima markacije (na prvom dijelu staze slabije, a poslije mnogo detljnije je označeno). U svakom slučaju, pratite makadamski put (u zavisnosti od suše i godišnjeg doba – moguće je da ćete naići na mali potok koji je potrebno pregaziti i nastaviti put). Doći ćete do račvanja, lijevo za Bijelu, a desno je staza koja vodi za planinski vrh Lupoglav (markacija je postavljena sa desne strane puta).

U jednom momentu doći ćete do improvizirane ograde koja zatvara cijeli put – pješaci mogu proći, ali terenskim i motornim vozilima nije dozvoljeno dalje ići. Pažljivo pratite markacije uz put. Markacije su postavljene na kamenjima, obojene crvenom i bijelom bojom, na drvećima, ali i na granama možete naići na zavezane bijele i crvene kese – stoga obratite pažnju na sve oko sebe. Staza je čista, nema smeća i jako je ugodna ako krenete malo ranije, većinu staze ćete piješačiti po hladovini - što olakšava planinarenje u svakom slučaju.

Staza će vas voditi kanjonom Bijele, šljunčanim koritom i livadama te kroz gustu grabovu šumu pored tzv. Kravljih pećina do ostataka nekadašnjeg planinarskog skloništa na 475 mNv.  U završnom dijelu puta, proći ćete pored Kravljih stijena i zidina – ostataka kuća, što nam govori da je to nekada bilo naseljeno mjesto, te malog groblja, gdje su pokopani preci obitelji Lojpur. Nakon što uspješno prođete pored ove dionice doći ćete do svog cilja ogromna Pećina Bijela iz koje izbija pitki potok. Pećina je duboka 80-ak metara i galerijski osvijetljena.

❤ Mjesto gdje se i stijene ljube ❤

Kada uđete dublje u pećinu i pogledate prema nebu vidjet ćete mali prorez između stjenki koji čini prirodni reflektor, galeriju.

Zrake sunca se presijecaju o oštre pećinske rubove, izgledalo je kao da se grle i ljube. U momentu me podsjetilo i na izreku "tako blizu, a tako daleko" jedno do drugog - a ne mogu se dotaknuti, neke veće sile ih razdvojile! Ali i dalje zaljubljeno te dvije pole gledaju jedno u drugo i posjetiocima pružaju svjetlost u dubini pećine, da su sastavljene vladao bi mrkli mrak, stoga ... dale su svoju žrtvu da bi drugima osvijetile put, da bi im se mnogi divili i mogli vidjeti njihovu ljepotu, zaista predivan prizor! Uz svu tu ljepotu ova kreacija izaziva i strah. Strah i strahopoštovanje prema njenom veličanstvu, prema prirodi, prema Stvoritelju, u toj ogromnoj pećini si toliko mali, da se diviš i strahuješ u isto vrijeme, ljepota i strah, toplota i jeza!

Zidovi pećine su hladni, i voda koja protiče kroz nju je veoma hladna, ledena, a srce puno topline ostvarenog dostignuća. 

P.S. Pogledajte u sliku iznad, fokus na stijene i kamen između njih, zar vas ne podsjećaju na krompir dance :) samo što bi bilo mnogo gadno da im krompir ispadne ☺☺☺☺☺

Lijepo je bilo rashladiti se nakon pješaćenja sunčanom stazom. Na samom kraju pećine smo se naravno fotkali i osvježili.

Inače, na kraju Pećine se nalazi vodopad visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti i pregazati ledenu vodu. Mi nismo zatekli vodopad, ali bez obzira na to rashladili smo se i oduševili ovom prirodnom kreacijom. Pri ulasku u pećinu treba biti pažljiv, teren je mokar i klizav. Mi smo pred ulazak u pećinu ostavili rance i presvukli se u obuću koju smo spremili za dijelove gdje se treba pregaziti rijeka. Voda Bijele je pitka te smo se osvježili i rashladili pitkom vodom Bijele. Napunili boce svježom vodom i nakon ručka krenuli nazad.

Hvala cijeloj ekipi na predivnom nezaboravnom druženju.

Definitivno svima preporučujem da odrade ovu planinarsku stazu, nećete zažaliti! 

Tekst napisala: Tea Katica