Zimovanje 2023: Odrastanje u izviđačima

Ove godine, naš matični Odred, Odred izviđača „Stari Grad“ je zimovao zajedno sa članovima O.I. „5 Zlatnih ljiljana“ u Planinarskom domu „Bočica“ kod Kaknja. Zimovanje je trajalo od 12.1.2023. do 15.01.2023. te je okupilo ukupno 45 učesnika, djece i omladine iz Mostara.

Budući da mnogi ne znaju kako izgleda zimovati ili ljetovati u okviru izviđačkog plana i programa, ovaj put sa Vama dijelimo izvještaj o tome kako izgleda zimovanje sa našim izviđačima, koje benefite donosi i šta možete očekivati od jednog takvog izviđačkog druženja.

• LJUBITELJI PRIRODE

Krenimo od toga da smo izviđači i ljubitelji prirode, važno nam je da smo okruženi šumom i da udišemo čist zrak. Zadnjih dana je očitavana izuzetna zagađenost zraka, konkretno u Mostaru... Stoga, biti u šumi, u netaknutnoj prirodi je blagodat za zdravlje svih nas! Osjetiti i udahnuti snježno vrijeme dok je u Mostaru u januaru 15 stepeni, sunce k'o tepsija, je također ono što sva djeca priželjkuju!   

• ŽUTI AUTOBUS

Nadalje, put do te prirodne idile u kojoj je smješten Planinarski dom „Bočica“ nije naj, naj komforniji. Na naša putovanja po državi idemo žutim gradskim autobusima, na iznenađenje mnogih roditelja i djece koja žude za konfortnim velikim autobusima - no za dva/tri sata vožnje vjerujte svi uvijek prežive.

Odgovor na pitanje zašto ne uzimamo velike autobuse je jednostavan - da bi cijena zimovanja bila što jeftinija i slobodno možemo reći minimalna, da svoj djeci i roditeljima različitih finansijskih mogućnosti putovanje bude dostupno. A ni život nije baš uvijek previše udoban, uredu je da nekad izađemo iz komfort zone ako imamo veći cilj – u ovom slučaju naš cilj je da uživamo u prirodnim ljepotama i udišemo zdravlje.

• PJEŠAČENJE JE OKEJ

Dom u kojem smo boravili se nalazi na 920 metara nadmorske visine i udaljen je 10 kilometara od Kaknja. Dom je okružen  crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, a okolina doma je idealna za planinske višednevne boravke. Međutim, kada snijeg na Ponijerima zapada, do doma se treba pješačiti pa sigurno 1 kilometar. I da li je problem da djeca hodaju? Da planinare, da koriste noge - uredu je. Nije to relacija koju djeca ne mogu izdržati, većinom se svi bave nekim sportom očekuje se da imaju i malo kondicije. Ili su djeca navikla da ih roditelji uvijek negdje vozaju... Razmislite malo, djeci je sve to okej sve dok je i nama odraslima okej, tako da nema mjesta za paniku uredu je da djeca pješače.

Taj osjećaj kada se ugleda dom u daljini i ta sreća kada se dodje do cilja - ko ne doživi taj i ne zna, djeca su umorna i presretna, ali nakon ručka svi trkom na snijeg i igre mogu da počnu. Zaborave na umor, žele da se igraju i uživaju u druženju sa svojim vršnjacima.

• HOTEL ZA PET

Prvi dan Čika Voja je pravio gulaš pa ni mačka nije imala šta pojesti, ništa nije ostalo iz kazana... Inače djeca ne jedu kuhaniju hm hm.. nakon smazanog gulaša svi su istrčali da se igraju na snijegu, tako da nisu bili previse umorni od onog hodanja do doma.

A Čika Voja, naš kuhar sa zimovanja, je naš stariji član, član uprave Odreda - koji zna vrhunski da kuha, inače po struci vatrogasac... Vatrogasac koji kuha, ništa čudno 😊

Naše zimovanje nije hotel sa pet zvjezdica, ali je definitivno hotel za pet! Mi smo u planinarskom domu kao jedna velika porodica, sa svojim zaduženjima. Ne, nemamo služavke, konobare, ni spremačice. Svako ima, svaki dan, svoje zaduženje, naročito ovi malo stariji, tinejdžeri - imamo dežurne za trpezariju/kuhinju, kao i dežurne za toalet.. mora se održavati higijena, usisati trpezarija, pospremiti stolovi nakon ručka, servirati hljeb i salata... Pratiti ima li toalet papira u wcu... puno nas je i mora se sve to pratiti... Da se razumijemo, iza djece to ne bude uvijek savršeno mi stariji to uvijek malo popravimo, ali u globalu djeca to fantastično odrade, bez obzira što kući ne usisavaju ili ne čiste toalet tako često.  

Kad se sjetim prije kad smo zimovali u Planinarskom domu na Rujištu, izviđači su i drva cijepali i pripremali nam ogrijev, i bogami bi se smrznuli vani dok bi namirili dovoljno drva, danas smo opremljeni centralnim grijanjem i tu smo pošteđeni. Mada kad malo bolje razmislim valjalo bi nekad organizovati takmičenje u cijepanju drva da malo prodrmamo današnje mlade izviđače 😊.

• JUTARNJA SMOTRA

Vratimo se na ovogodišnje zimovanje... Svako jutro se ustaje u 8 sati, pratimo dnevnu zapovijest... i kreveti se uredno raspremaju, ako slučajno neki ne stignu raspremiti jer su ti neki do nekih doba šuškali i pričali viceve, kucali jedni drugima na vrata, i naravno nisu se naspavali - e tada se krevet dodatno razbaca i eto ti još više posla, sutradan je sve pod konac, najbolji uvijek dobiju prigodnu nagradu.       

• NOVE GENERACIJE

U zadnje vrijeme često se čuje rečenica "nove generacije su sve gore i gore, niti se igraju niti se druže, samo vise na mobitelu..." Eh, da bi se to sve pomenuto izbjeglo djecu je potrebno edukovati i posvetiti im se dodatno.

Naši predvodnici i vodnici marljivo rade sa djecom, imaju razrađen plan i program za različite uzraste. Uvijek nam je fokus da djeci, dok su još uvijek djeca, usadimo pravila lijepog ponašanja kako prema vršnjacima tako i prema prirodi, naučiti ih da surađuju i da je timski rad veoma bitan, naučiti ih kako da se snalaze u prirodi, kako da zavežu čvor ili zapale vatru... naučiti ih da je pozitivno pokupiti smeće iza sebe, da nauče nešto više o ekologiji, o šumi, da budu kreativni...naučiti ih kako da pruže prvu pomoć, skinu azimut i koriste kompas... te još izviđačkih disciplina. Jer ako djeca odrastaju bez dodatnih edukacija i bez razvijanja svojih motoričkih i mentalnih sposobnosti buduće generacije će biti upravo onakve kakve ne želimo. Neka djeca su po prvi put upravo na ovom Zimovanju uzeli iglu i konac u ruke, i sašili svoje prvo dugme – nije to mala stvar!

Članstvo u izviđačima možemo slobodno nazvati određenom vrstom životne škole koja nas na suptilan način uči suživotu, prihvatanju svojih vršnjaka, i snalaženju u životu - kako preći prepreke i kako postići ciljeve.

•  PUT DO SAMOSTALNOSTI

Bilo je tu mlađe djece koja su po prvi put putovala sa nama, i moramo reći  i roditelji su uspješno preživjeli 😊 Na kraju priče svi smo pobjednici, djeca samostalnija, pobijedili sebe, pobijedili strah od mraka, pobijedili strah od usisIvača, neki su pobijedili u turniru „Čovječe ne ljuti se“, predvodnici su pobijedili i nadmašili sami sebe zalaganjem i realizacijom plana i programa, roditelji su preživjeli prvo razdvajanje sa djetetom, otvorili su djeci krila i dopustili im jedno novo iskustvo... Ponosni smo na sve naše učesnike i njihovo odlično vladanje, a roditeljima smo iznimno zahvalni na podršci i povjerenju koje su nam ukazali.

Zimovanje je privedeno kraju, svi su se sretni i zadovoljni vratili u Mostar. Na kraju svakokg zimovanja biramo najbolje učesnike: titulu najboljeg poletarca je osvojio Edi Čampara, dok je najbolja pčelica zasluženo bila Nađa Husković. Najboljim izviđačem i planinkom na zimovanju su proglašeni Nedim Zlomužica i Ilhana Isić.

Ove godine za realizaciju plana i programa za poletarce i pčelice su bile zadužene predvodnice Edna, Rejna i Milica, svoj posao su obavile odlično te su sa ostalim članovima štaba Adnom i Amarom osvojile diplomu za najbolje učesnike zimovanja, i ponosni smo na to jer ulažemo svoje vrijeme i sredstva u edukacije i rad sa predvodicima.

...............

Nadamo se da smo ti dragi čitaoče malo bolje prikazali kako to izgleda izviđački višednevni boravak u prirodi i nadam se da smo ti izvukli osmjeh na lice.

Tvoje ScoutSisters BH

• NAREDNE AKTIVNOSTI

U narednom periodu Odred izviđača „Stari Grad“ nastavlja sa redovnim sastancima i pripremama za takmičenja koja počinju u mjesecu martu. Odred djeluje u prostorijama spomen kuće Gojko Vuković, donja Mahala, a sastanci se održavaju u sljedećim terminima:

POLETARCI I PČELICE DO 11 GODINA - Ponedjeljak 18:30-19:30

POLETARCI I PČELICE 11 + GODINA – Utorak 18:30-19:30

IZVIĐAČI I PLANINKE 13 + GODINA – Utorak 19:30-20:30

Sve prijave je moguće izvršiti putem Facebook stranice O.I. Stari Grad Mostar (https://www.facebook.com/oistarigrad/)  ili dođite na jedan od pomenutih termina, sa sastancima počinjemo naredne sedmice od 16.01.2023.

Dobro nam došli!

Tekst piše: Tea Katica

SAMUEL MORZE – Smrt voljene supruge kao motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke!

Smuel je prošao kroz veoma težak period života koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

Vjerujemo da ste čuli za izviđačku disciplinu zvanu „Morze“, tj. prijenos poruke pomoću Morzeove azbuke baterijom, tj.pomoću svjetla. Ali da li ste se ikada zapitali kako je uopće došlo do ovog izuma koji će promijeniti i unaprijediti način komunikacije na globalnoj razini?! 

Napominjemo da su ljudi, prije izuma telegrafa i ostalih načina komunikacije, komunicirali isključivo putem pisama, kojem je trebalo mnogo vremena da stigne od pošiljaoca do primaoca, što bi s vremena na vrijeme rezultiralo time da poslana poruka/informacija zastari i ne bude prenešena pravovremeno. 

SAMUEL MORZE (1791-1872) je prije svega bio izvrstan slikar, nakon završetka studija matematike i filozofije na Yalle Univerzitetu on odlazi studirati slikarstvo u Englesku. Bio je veoma cijenjen slikar te je radio portrete uvažnih političkih i javnih ličnosti tog vremena. 

Kako piše National Geographic, Samuel je prošao kroz veoma težak period života, koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i razlog za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

• Smrt voljene supruge kao inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke 

Naime, kako bi izdržavao porodicu i zaradio hiljadu dolara Morze je otputovao u Washington da naslika portret markiza de Lafajeta. Tokom boravka u Washingtonu Morze je razmjenjivao ljubavne pisma sa svojom voljenom suprugom Lukrecijom koja je u tom periodu bila trudna i čekala njihovo treće dijete. 

U pismima mu je pisala kako je ponosna na njega, da ga mnogo voli i da im nedostaje te da jedva čeka da ponovo cijela porodica bude na okupu. Morzeov odgovor je također bio pun ljubavi i čežnje, ali nažalost njegova žena nije stigla da pročita njegove tople riječi jer je u međuvremenu preminula uslijed srčanih smetnji tokom poroda. Tako da je Morze umjesto odgovora svoje voljene supruge dobio odgovor od svog oca koji mu je sopštio tužnu vijest, pismo je stiglo nakon što je sahrana uveliko bila obavljena. 

Morze je bio očajan i razočaran, svjestan da uslijed spore komunikacije nije mogao da bude pored svoje žene u njenim poslijednjim trenucima niti da stigne na njenu sahranu. 

Samuel Morze

• Putovanje Evropom - ključni momenat za razvoj novog izuma

Sedam godina kasnije, Morze se ponovo našao na putu, ali je ovog puta išao brodom u Evropu. Na putovanju se sreo sa doktorom Čarslom Džeksonom, s kojim je razgovarao o elektromagnetizmu, što je predstavljalo prekretnicu u razvoju njegovog izuma. 

Okupiran idejom kako informacije treba da putuju brže, počeo je da razvija i mijenja već postojeću telegrafsku šifru tako što je razvio kod za svako slovo. Vratio se u Vašington 1838. godine u nadi da će ubijediti kongres da mu odobre sredstva za električni telegraf, ali nije uspio u tome. 

Na sreću, iste godine Morze je naučnom timu na Institutu Frenklin u Filadelfiji demonstrirao kako radi njegov telegraf, pa je ubrzo dobio 30 000 dolara za izgradnju telegrafske linije. 

• Prva telegrafska poruka (1844) i Morezov kod 

Prvu telegrafsku poruku je Morze poslao 1844. godine iz Vašingtona u Baltimor, a ona je glasila: „Šta je Bog radio“ (Biblija, Knjiga brojeva 23:23). 

Ubrzo su ljudi počeli da šalju razne poruke putem telegrafa čime se način komunikacije i poslovanja izmenio zauvijek postavši mnogo brži, piše National Geographics. 

Morzeova azbuka je sistem znakova koji predstavlja slova, brojeve i znake interpunkcije, a iskazuje se tačkama, crtama (odnosno kraćim i dužim crtama) i praznim slovnim mjestima. Na daljinu se prenosi električnim impulsom različitih dužina ili analognim mehaničkim ili vizuelnim signalima, poput svjetla. 

Morzeov kod su ubrzo počeli primjenjivati moreplovci na terenu, ali i vojska u vojne svrhe što je bila pretača za razvoj vojne telegrafije. 

Morezeova azbuka se sastoji od posebnih znakovnih obilježja (obično strujnih impulsa) kraćih i dugih crtica, i rastavnih, pretežno bestrujnih impulsa, koji služe kao razmak između znakova, riječi i rečenica. 

Koristi se za prijem na sluh ili elektromagnet s pisačem, koji ove crtice ispisuje na traku. Također se primijenjivao uz pomoć svjetlosnih efekata koji su prenosili kraće i duže crtice na taj način ispisivali poruke i slali svjetlosne signale. 

Tekst pripremila: Tea Katica