SAMUEL MORZE – Smrt voljene supruge kao motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke!

Smuel je prošao kroz veoma težak period života koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

Vjerujemo da ste čuli za izviđačku disciplinu zvanu „Morze“, tj. prijenos poruke pomoću Morzeove azbuke baterijom, tj.pomoću svjetla. Ali da li ste se ikada zapitali kako je uopće došlo do ovog izuma koji će promijeniti i unaprijediti način komunikacije na globalnoj razini?! 

Napominjemo da su ljudi, prije izuma telegrafa i ostalih načina komunikacije, komunicirali isključivo putem pisama, kojem je trebalo mnogo vremena da stigne od pošiljaoca do primaoca, što bi s vremena na vrijeme rezultiralo time da poslana poruka/informacija zastari i ne bude prenešena pravovremeno. 

SAMUEL MORZE (1791-1872) je prije svega bio izvrstan slikar, nakon završetka studija matematike i filozofije na Yalle Univerzitetu on odlazi studirati slikarstvo u Englesku. Bio je veoma cijenjen slikar te je radio portrete uvažnih političkih i javnih ličnosti tog vremena. 

Kako piše National Geographic, Samuel je prošao kroz veoma težak period života, koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i razlog za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

• Smrt voljene supruge kao inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke 

Naime, kako bi izdržavao porodicu i zaradio hiljadu dolara Morze je otputovao u Washington da naslika portret markiza de Lafajeta. Tokom boravka u Washingtonu Morze je razmjenjivao ljubavne pisma sa svojom voljenom suprugom Lukrecijom koja je u tom periodu bila trudna i čekala njihovo treće dijete. 

U pismima mu je pisala kako je ponosna na njega, da ga mnogo voli i da im nedostaje te da jedva čeka da ponovo cijela porodica bude na okupu. Morzeov odgovor je također bio pun ljubavi i čežnje, ali nažalost njegova žena nije stigla da pročita njegove tople riječi jer je u međuvremenu preminula uslijed srčanih smetnji tokom poroda. Tako da je Morze umjesto odgovora svoje voljene supruge dobio odgovor od svog oca koji mu je sopštio tužnu vijest, pismo je stiglo nakon što je sahrana uveliko bila obavljena. 

Morze je bio očajan i razočaran, svjestan da uslijed spore komunikacije nije mogao da bude pored svoje žene u njenim poslijednjim trenucima niti da stigne na njenu sahranu. 

Samuel Morze

• Putovanje Evropom - ključni momenat za razvoj novog izuma

Sedam godina kasnije, Morze se ponovo našao na putu, ali je ovog puta išao brodom u Evropu. Na putovanju se sreo sa doktorom Čarslom Džeksonom, s kojim je razgovarao o elektromagnetizmu, što je predstavljalo prekretnicu u razvoju njegovog izuma. 

Okupiran idejom kako informacije treba da putuju brže, počeo je da razvija i mijenja već postojeću telegrafsku šifru tako što je razvio kod za svako slovo. Vratio se u Vašington 1838. godine u nadi da će ubijediti kongres da mu odobre sredstva za električni telegraf, ali nije uspio u tome. 

Na sreću, iste godine Morze je naučnom timu na Institutu Frenklin u Filadelfiji demonstrirao kako radi njegov telegraf, pa je ubrzo dobio 30 000 dolara za izgradnju telegrafske linije. 

• Prva telegrafska poruka (1844) i Morezov kod 

Prvu telegrafsku poruku je Morze poslao 1844. godine iz Vašingtona u Baltimor, a ona je glasila: „Šta je Bog radio“ (Biblija, Knjiga brojeva 23:23). 

Ubrzo su ljudi počeli da šalju razne poruke putem telegrafa čime se način komunikacije i poslovanja izmenio zauvijek postavši mnogo brži, piše National Geographics. 

Morzeova azbuka je sistem znakova koji predstavlja slova, brojeve i znake interpunkcije, a iskazuje se tačkama, crtama (odnosno kraćim i dužim crtama) i praznim slovnim mjestima. Na daljinu se prenosi električnim impulsom različitih dužina ili analognim mehaničkim ili vizuelnim signalima, poput svjetla. 

Morzeov kod su ubrzo počeli primjenjivati moreplovci na terenu, ali i vojska u vojne svrhe što je bila pretača za razvoj vojne telegrafije. 

Morezeova azbuka se sastoji od posebnih znakovnih obilježja (obično strujnih impulsa) kraćih i dugih crtica, i rastavnih, pretežno bestrujnih impulsa, koji služe kao razmak između znakova, riječi i rečenica. 

Koristi se za prijem na sluh ili elektromagnet s pisačem, koji ove crtice ispisuje na traku. Također se primijenjivao uz pomoć svjetlosnih efekata koji su prenosili kraće i duže crtice na taj način ispisivali poruke i slali svjetlosne signale. 

Tekst pripremila: Tea Katica

ČVOROLOGIJA – cijenjena vještina koja ima svoju historiju

Životne aktivnosti vezane za užad i čvorove kreću od gradnje skloništa pa sve do gradnje mostova i brodova. Naši drevni preci su koristili čvorove za izgradnju skloništa, za lukove i strijele, te za postavljanje zamki, dok bi se za kreativne i dekoracijske svrhe koristili ukrasni čvorovi poput pletenica, upleta i sličnog.

Užad i čvorovi – pogled u prošlost

 

Drevni Egipćani su vjerovatno prva civilizacija koja je proizvodila uže na industrijskoj količini jer su bile potrebne enormne količine za vuču velikih kamenja za izgradnju piramida i drugih građevina. 

Praktičnost i višestruku upotrebu užadi i čvorova su prepoznali ribari i moreplovci koji ih od davnina koriste za sve i svašta u svom poslu. Vođeni višestrukom namjenom konopca, svako ko bi se našao u prirodi, na otvorenom ili je uključen u aktivnosti na otvorenom shvata važnost užadi i čvorova – bilo da se radi o kampovanju, planinarenju, jedrenju ili preživljavanju u prirodi. Procijenjuje se da je oko 90% svih poznatih čvorova djelo moreplovaca, a samo 10% rezultat ostalih raznovrsnih zanimanja – ribiča i strijelaca, mesara, stolara, alpinista, hirurga i lučkih radnika. Tu su i krvnici koji su osmislili omču za vješanje.

 

Slobodno možemo reći da aktivnosti vezane za užad i čvorove kreću od gradnje skloništa pa sve do gradnje mostova i brodova. Naši drevni preci su koristili čvorove za izgradnju skloništa, za lukove i strijele, te za postavljanje zamki, dok bi se za kreativne i rdekoracijske svrhe koristili ukrasni čvorovi poput pletenica, upleta i sličnog.

 

Čvorovi kao matematički i narativni sistem zapisivanja podataka

 

Pojedine drevne civilizacije su koristile sofisticirane kodove i sisteme u kojima su čvorovi koristili kao simboli za označavanje brojeva, te je broj simboliziran vezivanjem jednostavnih čvorova u nizu. Ovaj „jezik“ od simbola čvorova je poznat kao KHIPU. Kulture koje su koristile ovu tehniku su Zuni iz Novog Meksika te se mogu pronaći i dokazi o korištenju i kod peruanskih Inka. Više informacija o tajanstvenom čvorološkom kodu možete pročitati u tekstu: KHIPU - misteriozni način komunikacije koji ni danas nije u potpunosti razotkriven!

 

Prva knjiga o čvorologiji 

 

Prva knjiga o čvorologiji je objavljena 1944. godine  u Americi, a napisao ju je Clifford W.Ashley pod nazivom „The Ashley Book of Knots“. Knjiga je poslastica za sve ljubitelje čvorologije, u njoj je opisano više od 3 800 čvorova uz više od 7000 crteža/ilustracija. Ashley (1881-1947) je bio jedan od vodećih stručnjaka svog doba za čvorove i vezivanje čvorova.

Tehnika vezivanja čvorova / podjela i namjena

 

Kada dovedemo u pitanje namjenu čvorova i njihovu primjenu u stvarnom životu treba obratiti pažnju na vrstu/materijal od kojeg je uže napravljeno, te imati na umu da čvor kada se napravi mora imati način na koji će se lagano razvezati, u suprotnom nije praktičan i neupotrebljiv je u praksi. Čvorovi moraju biti sigurni, uže snažno, a razvezivanje jednostavno!

 

Na primjer, jačina i sigurnost čvorova je važna planinarima i alpinistima koji najčešće koriste masivnije čvorove koji mogu izdržati naprezanja, i koji će ojačati konopac što će im pružiti stabilnost pri penjanju ili prijenosu opreme, tereta sa sobom.

 

Čvorove dijelimo na:

 osnovne (osmica, dvostruka osmica, bulin, dvostruki zavezni ...) ;

 pomoćne (vrzin, ambulantini, osiguravajući i sl.).

 

Prema namjeni ih dijelimo na:

- čvorove za osiguravanje užadi

- čvorove za spajanje užadi

 

5 osnovnih uvjeta koje čvorovi moraju ispunjavati da bi se našli u primjeni:

• sigurnost (čvor se pod opterećenjem ne smije razvezati)
• nosivost (čvor je ''najslabija karika u lancu''- smanjuje nosivost i do 40 % i zato treba težiti da se uvijek odabere onaj čvor koji najmanje oslabljuje uže)
• svrsishodnost (svaki čvor ima svoju namjenu i prednosti u određenim situacijama pa ih valja primjereno tome i koristiti)
• jednostavnost izrade (podrazumijeva lakoću izrade i kontrole)
• razvezljivost (čvor se pod opterećenjem zateže - treba birati čvorove koje ćemo nakon upotrebe lako razvezati)

Primjena tokom boravka u prirodi

Boravak u prirodi na bivacima, izletima ili logorovanjima često vas može doveti u situaciju da morate čvrsto spojiti dva drveta, nastaviti dva užeta ili skratiti predugačko bez kidanja. U tome pomaže upravo vještina o kojoj danas govorimo, čvorologija. Pri izradi objekata i patenata umjesto eksera da spoji dva drveta se koristi uže, uže treba biti kvalitetno i mora dati čvrste i sigurne spojeve kako ne bi došlo do obrušavanja objekta.

Zaustavni čvorovi se koriste za sprječavanje klizanja kraja užeta kroz neki otvor ili rupu. Najčešće se vežu kao posljednji čvor na kraju užeta, najjednostavniji primjer osiguravanje kraja konca kako se ne bi provukao kroz ušicu igle. Nadalje, izrada improviziranih mornarskih ljestvi nizanjem zaustavnih čvorova koji osiguravaju daljnje pomicanje prečki. Koristimo ih na logorovanju prilikom podizanja šatora i izrade zaklona.

 

Da bi čvorolog mogao čvorove pravilno i sigurno primijenjivati, on mora:

• Da čvorove redovito vježba, jer ih inače lako zaboravi;
• Da ih u svakoj situaciji za izvesti i lijevom i desnom rukom, brzo i sigurno, a isto tako i razmrsiti. Kako bez rukavica, tako i s njima;
• Da u svakoj situaciji zna procijeniti koji se čvor mora upotrijebiti;
• Da pramenove čvora izradi tako da idu paralelno, a kod nekih čvorova koji se rade na kraju užeta da jednom kraju užeta osigura ispust od deset debljina užeta;
• Da u izradi čvorova ne bude površan, jer o njemu često ovisi život penjača;
• Da čvorove koje izvodi manje iskusan partner bez uvrede provjerava.

Primjeri pojedinih čvorova koji se najčešće mogu pronaći na izviđačkim takmičenjima za djecu

Policijski/detektivski/lisice

Ako želimo vezati nekome ruke, ili povezati dvije oblice debljim užetom.

Ambulantni

Koristi se za povezivanje dva kanapa iste širine.  Nikada ne sme da se koristi za penjanje ili za  kritične tovare jer može da se razloži u dva polu  čvora i da sklizne. Može da se jako stegne i teško  odveže. Često se pogrešno vezuje kao bablji čvor. Koristi se u nautici, u prvoj pomoći i u mnogim drugim slučajevima.

Ribarski čvor

Služi da prilikom nekog posla skratimo uže za onoliko koliko nam je potrebno, a da ga ne režemo; razvezuje se istog trena kad potegnemo za srednji dio skraćene špage

Zastavni / mrtvi čvor

Ima mnoge namjene, ali po pravilu, čvor služi za povezivanje zastave sa konopcem na jarbolu.  Ukoliko zastava zapne na vrhu jarbola, jači trzaj će  biti dovoljan da se čvor razveže i da zastava padne.  Koristi se i kao deo drugih čvorova kada se želi lako odvezati čvor. Zateže se pod teretom, a lako se  odvezuje povlačenjem slobodnog kraja.

Dupla osmica

Koristi se za povezivanje dva kanapa koji se ne razlikuju puno u širini. Veoma se lako vezuje i nije ga teško kasnije razvezati, ali ima manu da je veći čvor, što znači da lakše može da zapne. Kao meru sigurnosti, dobro je ostaviti malo duže krajeve. Konopci moraju biti paralelni!

Tekst pripremila: Tea Katica

KHIPU - misteriozni način komunikacije koji ni danas nije u potpunosti razotkriven!

Čvorovi i čvorologija koju danas učimo u izviđačima seže daleko u prošlost i čine važan dio historije i razvoja čovječanstva. Svi mi koji poznajemo čvorologiju, zahvaljujući izviđačima, trebamo biti ponosni na sebe, jer ako zavirimo u prošlost naći ćemo brojna istraživanja i zanimljivosti vezane upravo za ovu, danas izviđačku, vještinu.

Čvorovi su se se koristili u mnoge svrhe, a u nekim drevnim civilizacijama bili su način za memorisanje podataka, sistem napravljen od čvorova koji ni dan danas nije odgonetnut!

Sada ćemo pisati malo više upravo o tome ... 

KHIPU (španski: quipu) je sistem bilježenja podataka koji se koristio u Južnoj Americi prije kontakta sa Evropom. Na kečuanskom jeziku  khipu  znači čvor. 

KHIPU se sastoji od više užadi (vune ljame ili alpake, odnosno pamuka) na kojima su podaci bili zabilježeni čvorovima. Najstariji arheološki nalazi khipua dolaze do 3 hiljade godina prije nove ere i to ga čini jednim od najstarijih sistema za bilježenje podataka. Koristili su se u carstvu Inka do 1570ih godina. 

INKE I MISTERIOZNI KHIPU

Carstvo Inka (1400.-1532. N. E.) - jedna je od rijetkih drevnih civilizacija koja nam govori u više dimenzija. Umjesto riječi ili piktograma, Inke su koristile khipu - uređaje s čvorovima - za komunikaciju izvanredno složenih matematičkih i narativnih informacija. Ali, nakon više vijekova proučavanja, i dalje nismo u mogućnosti u potpunosti razbiti šifru khipusa. Izazov nije u nedostatku artefakata - danas nam je poznato preko 1.000 kipua - već u njihovoj raznolikosti i složenosti. Istraživači se suočavaju sa desetinama hiljada čvorova koje su vezali različiti ljudi, u različite svrhe i u različitim regijama carstva.

Koristeći lokalno dostupne materijale kao što su vuna od ljame i pamuk, khipukamayuqs (izrađivač čvorova) kodirao je administrativne podatke poput popisnih podataka i raspodjele poreza u uvijenim žicama ovih drevnih proračunskih tablica.

Birokrati iz Carstva Inka koristili su te podatke kako bi pratili najveće carstvo u predkolumbijskoj Americi. Otprilike jedan vijek znamo da računovodstveni khipus slijedi šemu od 10 čvorova (zamislite abakus napravljen od niti). Međutim, ti kvantitativni khipus čine samo oko dvije trećine danas preostalih uzoraka. Preostala trećina tih uređaja - takozvani narativni khipus - čini se da sadrži kodirane nenumeričke, narativne informacije, uključujući imena, priče, pa čak i drevne filozofije. Za one koji vole zagonetke, narativni su khipus božji dar, piše portal Sroll.in.

KHIPU DANAS - dio nacionalnog blaga i tajanstvena turtistička ponuda

U nekim selima Perua khipu se koristi i danas u ritualne svrhe, održavajući svoju tradiciju. Tehnika KHIPU u turističkim ponudama i inostranim medijima često je nazvana i kao KNOTTY TAIL (bajka o čvorovima) ili TALKING KNOTS (čvorovi koji pričaju). Upotreba čvorova postoji i danas u malom peruanskom gradiću koji gaji tradiciju i kulturu civilizacije Inka. Grad San Andreas de Tupicocsha nositeljima gradskih družnosti svečano uručuje obojeni motiv čvora kao medalju. Ovo je jedino mjesto u Peruu gdje KHIPU (čvor) ima službenu ulogu, u ceremonijama. Vlada Perua je ovaj svečani ritual proglasila dijelom kulturne baštine zemlje. Misteriozni čvorovi su danas velika turistička atrakcija u Peruu.

Primjerci khipu-a su izloženi u mnogim svjetskim muzejima i čine vrijedne eksponate: Princenton University Museum, American Museum of Natuarl History u New York-u, Muzej Radicati u Peruu, te drugi muzeji u Chileu, Berlinu,  Švedskoj, Francuskoj i mnogim drugima širom svijeta. 

Slike eksponata u nastavku su preuzeti sa www.khipukamayuq.fas.harvard.edu

Tekst pripremila: Tea Katica

Lekcije iz prirode – Jesen nas uči kako otpustiti!

Jesen je godišnje doba koje nas uči lekciju otpuštanja. Na isti način na koji drveće otpušta svoje predivne listove, i za nas je veoma važno da bez oklijevanja stvari i odnose čije je vrijeme prošlo, otpustimo. Tako ćemo napraviti mjesta za nove i krenuti dalje. 

Drveća otpuštaju lišće, a na tlu ispod drveta se stvara humus koje će iduće godine omogućiti pojavu novog lišća. Napravimo mjesta novim idejama tako što ćemo otpustiti one koje nas više ne čine sretnima!

• Dolazak jeseni - transformacija pred nama!

Sa dolaskom jeseni priroda nam nudi drugi spektar boja, događaju se evidentne promjene iz zelene boje u crvenu, žutu, narančastu, ljubičastu ili smeđu. Za zelenilo u biljkama odgovoran je klorofil, kojeg stabilnim drži sunčeva svjetlost - kada nje nestane u jesen, kod svih, osim kod zimzelenih biljaka, ostaju žuti i crveni listovi, a što je u biljci više šećera, listovi će biti tamniji, crveniji.

• Kuhinja u boji jeseni

Obzirom da su čovjek i priroda iznimno povezani, trebamo slušati instinkte i osluškivati prirodu i ono što nam servira. Da bi lanac prirode funkcionisao i da bismo se mi dobro osjećali, važno je da se ponašamo u skladu sa godišnjim dobima, počevši od odjeće, obuće do načina prehrane i aktivnosti. Naime, svako godišnje doba donese određene plodove koji su protrebni našem organizmu, stoga, ove jeseni nemojte preskakati ukusne kestene, ljekovite dunje, gljive, slatki krompir, jabuke, kruške, šipak... Preporučuje se da se više konzumira glavičasto i korjenasto povrće kao sto su repe, rotkve, luk, bundeve, kelj, kupus, pastrnjak, korijen peršina, korijen čička, đumbir, karfiol, hren, česnjak, komorač... Jednostavno pratimo boje jeseni, neka namirnice u nijansama jeseni preplave našu kuhinju!

• Uravnotežimo hormone sreće

Dani postaju kraći, sunca ima sve manje - što je jedan od razloga pada raspoloženja i energije. Nedostatak sunčeve svjetlosti dovodi do pada nivoa serotonina, a povećanja hormona melatonina koji ima tendeciju da izazove pospanost i pad raspoloženja. Da biste se izborili sa dnevnom pospanošću idite rano u krevet, a ustanite što ranije, šetajte po dnevnoj svjetlošću, dišite punim plućima i trenirajte – sve to popravlja raspoloženje. Također, ne zaboravite smiriti misli i pozitivnu energiju nadoknaditi meditacijom i masažama. Okružite se ljudima koji vas nasmijavaju, i mnogo se smijite :)

• Kineska tradicija i simbolika jeseni na emocionalnom i mentalnom nivou

U kineskoj medicini jesen se predstavlja kao doba metala, to jeste povezuje se sa simbolikom elementa metala. Kineska tradicija nas potiče da iskoristimo sezonu za rad na sebi. 

Na emocionalnom planu element metala povezan je s tugom i dugi jesenji, sivi dani kao da potiču taj osjećaj žaljenja, nostalgije, bola zbog rastanka s ljetom. Tuga je zdrav osjećaj kojeg si u modernom društvu često i ne dopuštamo osjetiti – zato jer nije prikladno, jer smo krivog spola ili nemamo vremena. Ako imaš neodrađene osjećaje tuge, ovo je dobar trenutak da im se posvetiš, odtuguješ svoje i nastaviš sa životom, jer dok tugu ne procesuiramo i ne otpustimo, zateći ćemo se da stojimo na mjestu, zapeli u prošlosti. 

Emotivno možemo biti jako tvrdoglavi jer je metal kao materija u prirodi kruta i teško propusna tvar pa tako i mi teško primamo savjete ili kritike, zaglavimo se u neželjenim okvirima (ljubavne veze koje nas guše, posao koji ne želimo raditi, prevelika očekivanja od sebe i drugih…), teško opraštamo, a ako tugujemo onda ta tuga traje, traje i traje… 

Međutim, ugledajmo se na prirodu! Kao što jesen ogoljuje stabla, tako nam samoća jeseni omogućava da se jasnije zagledamo u sebe i napravimo mentalno čišćenje. Na mentalnom planu element metala prožima jasnoća. Pomisli na odsjaj oštrice mača ili bistro jesenje jutro - kada se magla raziđe, hladnoća štipa obraze, a pogled kroz ogoljela stabla seže u daljine. Kontrasti su oštriji i sve ljepote, ali i mane vidljivije, su jasnije. Ovo je idealno vrijeme za raščišćavanje zbrke u glavi, analiziranje protekle godine i stvaranje planova za budućnost. Za razdvajanje bitnog od nebitnog i otpuštanja nevažnih/neistinitih/nepotrebnih stvari/ljudi/ideja kako bi napravili mjesta za nove, koje će naš život obogatiti. 

Vrijeme je da se i raspremi ormar, trebamo se riješiti odjeće koje nam nije koristila, vjerujte ako nije koristila do sada - neće ni od sada - jednostavno OTPUSTITE! Krenite od ormara, vježbajte otpuštanje, pa ćete s vremenom vidjeti kako ste se dobro osjećali i polagano ćete doći i do zastarijelih odnosa, kojima je vrijeme da budu otpušteni. Svidjet će vam se osjećaj olakšanja i rasterećenja. 

• Vrijeme je za ljubav!

Jesensko zahlađenje pravi je trenutak da poradite na komunikaciji s dragim osobama – duge šetnje i razgovori uz šoljicu toplog čaja idealni su za to. Iskoristite ovo vrijeme da raščistite stare sukobe i neriješena pitanja koja vas dugo muče. Riješite sve što vas je mučilo da biste mogli uživati u toplim zagrljajima, ljubavi i romantici. Priuštite sebi masažu toplim uljima, njegujte nježne osjećaje - ljekoviti su za um, duh i sveopće zdravlje. Volite sebe, volite ljude oko sebe ❤

P.S. U jesen je nivo testosterona i kod žena i kod muškaraca na najvišoj razini, pokazale su brojne studije. Rezultat je taj da je seksualni nagon i kod žena i kod muškaraca viši nego u ostalim godišnjim dobima. Iskoristite šta vam priroda servira! 𝨿

Stoga, poslušajmo jesen!

Riješite što vas muči, odtugujte svoje, očistite ormar od starih stvari i prepustite se toplini doma, nježnim zagrljajima i dnevnim šetnjama sa dragim prijateljima!

Tekst pripremila: Tea Katica

Na čelu ili začelju? - sve dok si u koloni nije ni bitno!

Izviđači su ljudi otvorenog srca i spremni primiti u svoje okrilje sve one željne druženja, prirode i zabave. Uvijek su to humanisti na prvom mjestu, pa tek onda sve ono što su u životu izabrali biti. U koloni uvijek prvi ide onaj najsporiji koji diktira tempo - time mnogo govorimo o važnosti prihvatanja!

U izviđačima učimo biti zajedno i biti u grupi. Izviđačka organizacija svugdje u svijetu funkcioniše na način da je grupa, jato, vod osnovna jedinica te organizacije. To znači da nikad niste sami. A to nam je svima zaista neophodno, znati da imamo grupu ljudi oko nas i koji su tu uvijek za nas i sa nama - neprocijenjivo!

Kroz igru i druženje, a kasnije i kroz različite aktivnosti, izviđači i planinke se povezuju i gradi se neraskidiva veza prijateljstva i drugarstva. Znamo da možete takve primjere druženja i prijatelja naći i u sportu, školi, plesu ili drugim aktivnostima, ali moramo biti iskreni (a pomalo subjektivni) da ništa nije tako toplo i puno ljubavi kao izviđači. 

Kako? 

Izviđači su ljudi otvorenog srca i spremni primiti u svoje okrilje sve one željne druženja, prirode i zabave. Uvijek su to humanisti na prvom mjestu, pa tek onda sve ono što su u životu izabrali biti. Topli, dobri i pitomi ljudi su simbol izviđačke zajednice. 

Kroz aktivnosti, na djecu se prenosi (a tako ih se i uči životnim vrijednostima) da u koloni uvijek prvi ide onaj najsporiji koji diktira tempo - time mnogo govorimo o važnosti prihvatanja. Niti osobi koja je u vodu najsprorija neće biti problem da pređe dogovorenu distancu po svom tempu hoda niti će se osjećati ugroženo, zapostavljeno ili neuspješno. Onom najbržem koji ide posljednji u koloni neće biti problem usporiti svoj tempo hoda jer će uživati u putu kojim prolazi. I eto tako, izviđači nauče djecu da je uredu biti drugačiji, sporiji ili brži nije ni bitno. Aspekt je svakako tu na stazi koja se pređe, pjesmi koja se usput pjeva i društvu koje volimo. 

Za kraj, pri našem simboličnim pozdravom, hajde sad svi zajedno ruku u zrak - stavi mali prst ispod palca, prenosimo da mali je uvijek tu za velike, a veliki štite male. Jer mi smo svi pojedinci koji u društvu različitosti dosegnemo svoj maksimum talenata i karakteristika. 

Zar ne? 

Tekst napisala: Amila Masleša

 

Putni znaci: Znaš li kuda ideš?

Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Izviđači, među mnogim znanjima i vještinama koja usvajaju, između ostalog uče kako se snaći i orijentisati u prirodi. Ništa čudno, rekli biste. Pa naravno, da ćemo to učiti kada smo stalno u prirodi. Danas, ovim tekstom, želimo da vas vratimo nekoliko stotina godina u nazad i ukažemo na važnu stavku. Putni znakovi, markacije u prirodi, nisu izmišljeni za izviđače, planinare i ostale zaljubljenike u prirodu. Oni su nekada bili poput semafora na raskrsnicama danas. I bili su za sviju. Jer se prirodom i drumskim putevima putovalo u svim prilikama.

Pa su tako svi koristili geografske orijentacije odnosno određivanje strana svijeta kada bi kroz planine i proplanke putovali od tačke A do tačke B.  Strane svijeta možemo odrediti pomoću instrumenata (kompas, danas i gps), ali i nebeskih tijela i drugih pojava na terenu. Važno je da znamo da kada stanemo licem okrenuti ka sjeveru (N), jug (S) nam je iza leđa, u pravcu lijeve ruke se nalazi zapad (W), a u pravcu desne ruke istok (E).

Putni znaci / markacije

Planinarske markacije ili putni znaci su često na terenu i od velike su pomoći u kretanju na terenu kao i kod gubljenja u prirodi-zar se nismo svi barem jednom izgubili ;). Markacije su oznake koje označavaju planinarske staze i puteve. Ima ih raznih i mogu da se razlikuju po dimenzijama od države do države, ali su u osnovi iste ili slične. Osnovne boje koje se koriste u označavanju su crvena i bijela. Na većim plohama markacije imaju oblik crvenog prstena sa bijelom tačkom u sredini (ovaj vid markacije se naziva Knafelčeva markacija i koristi se u državama bivše Jugoslavije), a na manjim ili neravnim površinama naizmjenično složene crvene i bijele linije ili prstenovi (na tankim granama ili štapovima). 

U načelu bi se nakon svake markacije morala vidjeti ona naredna. Postoje i oznake u vidu strelica u jednoj ili obje boje, oznake raskršća u obliku slova X crvene boje itd. Tu su i putokazi u vidu tabli koji pokazuju smijer i mjesto ka kojem se staza pruža. Pojedine table sadrže informacije i o kilometrima koliko je potrebno do navedenog odredišta

Ako naiđete na stazu označenu ovim markacijama onda ste se našli na planinarskom putu koji negdje vodi. Potrebno je da krenete u jednom smijeru i na stazi nađete određene pokazatelje (putokaze koji se uglavnom nalaze na raskršćima, natpise na stablima i sl.)  prema kakvom se objektu krećete (planinski vrh, planinarski dom, mjesto za kampovanje i sl.) i da zavisno od situacije odlučite kuda da idete.

Mobilni telefon nije samo za slikanje 

Mobilni telefon može biti odlična sprava za orijentaciju, naročito ako ima ugrađen GPS. Ukoliko nema, tu je i dalje sat pomoću kojeg mozemo odrediti jug uz pomoć sunca (kod digitalnog sata crtamo na papiru sat s kazaljkama), a neki telefoni imaju ugrađen digitalni kompas koji koristimo kao i one klasične. Ukoliko vaš telefon nema ovih opcija, možemo ga koristiti za poziv u pomoć.  Ako nema mreže u tom trenutku, popenjite se na uzvišenje ili brdo i pozivite pomoć.

Sve što izviđači uče, od signalizacije, putnih znakova i mnogih drugih vještina je zasigurno znanje koje nije potrebno svakodnevno. Ali sve što možete naučiti, naučite. Sigurno će vam nekada biti od koristi. Pa tako i svi putni znaci koje smo naučili.

Putni znaci kao takmičarska disciplina

Mnoga izviđačka takmičenja i vesele olimpijade u svojim propozicijama imaju zadatak snalaženje po putnim znacima ili pogađanje putnih znakova, traženje blaga i slično. U zavisnosti od zadataka takmičari imaju zadatak pratiti putokaze, uraditi određene aktivnosti na datim lokacijama i slično... Putni znaci na izviđačkim takmičenjima mogu biti nacrtani na zemlji, pijesku, snijegu, kredom na kori drveta, asfaltu... također, mogu se slagati od grančica ili kamenčića. Znakovi se najčešće ostavljaju sa desne strane puta. Stoga, ako do sada niste, naučite putne znakove, imat ćete neprocijenjivo znanje, ali i osvojiti koji bod za ekipu kada budete išli na takmičenje☺

 

Tekst pripremila: Tea Katica

Mjesto gdje se i stijene ljube - Mostarska Bijela

 Izlet – Mostarska Bijela 

Uz najbolje izviđačko društvo Odreda Izviđača „Stari Grad“ sam provela predivan dan u planinarenju, organizovan je izlet na Mostarsku Bijelu, posjetu Pećini Bijele.

Ekipa koja je hrabro i odvažno pristupila planinarenju su: ustat pa spomenut, scout – GUIDE Voja (bez njega na ovakve pohode ne idemo, ima hrabro lavlje srce, snagu bika, noge planinara, a na kraju ogladni kao vuk ☺ Voja je naš neustrašivi vođa puta), moja malenkost - Tea ( jedna od dvije glavne scout – SISTERS, sister Amila nam se ovaj put nije mogla pridružiti, ali sam joj redovno slala fotke da nešto ne propusti), scout – BROTHERS Katice (Irfo i Ismar znani po nadimcima K2 i K3 ... btw mislim da sam ja postala K4 ☺ još malo i Zagorčiće u izviđačima ćemo brojčano premašiti #nooffense☺, scout – MANAGER Anel Dedović glavna pokretačka i kreativna energija družine, scout – SISTER Elma koja je cijelim putem skupljala ljekovite bilje, ne znamo da li je iza nje ijedan list kadulje ostao ☺ i naravno da je dobila nadimak Herbar ☺ and last but not the least Zlatko Katica moj scout – HUSBAND ☺ (čovjek mog života ❤ )

Eh da krenemo putem...

Mostarska Bijela je rijeka koja teče zapadnim obroncima Prenja, ulijeva se u Neretvu, odnosno Salakovačko jezero uz magistralni put M17, 20 km sjeverno od Mostara (ovdje i počinje planinarska staza). Rijeka Bijela povremeno ponire i izvire, njen sliv je očuvan i ima rijetke prirodne ljepote te je od velikog hidrološkog i geološkog značaja. Uspon kroz kanjon Mostarske Bijele (500mn/v) treaje cca 2 do 3 sata (zavisi od brzine, spretnosti, poznavanja staze...) cca ukupno 16 kilometara u oba smjera. 

Ponesite, udobnu obuću za pješačenje (ako nemate gojzerice, kroz ovu stazu možete proći i u udobnim tenisicama), presvlak jer ćete se znojiti, papuče za dijelove gde trebate gaziti rijeku, vodu i hranu za ručak. Mi smo se usput mogli osvježiti kupinama i drenjinama, hvala prirodi što nas je počastila i zasladila ❤

Na samom početku staze se nalazi info – tabla sa mapom, staza ima markacije (na prvom dijelu staze slabije, a poslije mnogo detljnije je označeno). U svakom slučaju, pratite makadamski put (u zavisnosti od suše i godišnjeg doba – moguće je da ćete naići na mali potok koji je potrebno pregaziti i nastaviti put). Doći ćete do račvanja, lijevo za Bijelu, a desno je staza koja vodi za planinski vrh Lupoglav (markacija je postavljena sa desne strane puta).

U jednom momentu doći ćete do improvizirane ograde koja zatvara cijeli put – pješaci mogu proći, ali terenskim i motornim vozilima nije dozvoljeno dalje ići. Pažljivo pratite markacije uz put. Markacije su postavljene na kamenjima, obojene crvenom i bijelom bojom, na drvećima, ali i na granama možete naići na zavezane bijele i crvene kese – stoga obratite pažnju na sve oko sebe. Staza je čista, nema smeća i jako je ugodna ako krenete malo ranije, većinu staze ćete piješačiti po hladovini - što olakšava planinarenje u svakom slučaju.

Staza će vas voditi kanjonom Bijele, šljunčanim koritom i livadama te kroz gustu grabovu šumu pored tzv. Kravljih pećina do ostataka nekadašnjeg planinarskog skloništa na 475 mNv.  U završnom dijelu puta, proći ćete pored Kravljih stijena i zidina – ostataka kuća, što nam govori da je to nekada bilo naseljeno mjesto, te malog groblja, gdje su pokopani preci obitelji Lojpur. Nakon što uspješno prođete pored ove dionice doći ćete do svog cilja ogromna Pećina Bijela iz koje izbija pitki potok. Pećina je duboka 80-ak metara i galerijski osvijetljena.

❤ Mjesto gdje se i stijene ljube ❤

Kada uđete dublje u pećinu i pogledate prema nebu vidjet ćete mali prorez između stjenki koji čini prirodni reflektor, galeriju.

Zrake sunca se presijecaju o oštre pećinske rubove, izgledalo je kao da se grle i ljube. U momentu me podsjetilo i na izreku "tako blizu, a tako daleko" jedno do drugog - a ne mogu se dotaknuti, neke veće sile ih razdvojile! Ali i dalje zaljubljeno te dvije pole gledaju jedno u drugo i posjetiocima pružaju svjetlost u dubini pećine, da su sastavljene vladao bi mrkli mrak, stoga ... dale su svoju žrtvu da bi drugima osvijetile put, da bi im se mnogi divili i mogli vidjeti njihovu ljepotu, zaista predivan prizor! Uz svu tu ljepotu ova kreacija izaziva i strah. Strah i strahopoštovanje prema njenom veličanstvu, prema prirodi, prema Stvoritelju, u toj ogromnoj pećini si toliko mali, da se diviš i strahuješ u isto vrijeme, ljepota i strah, toplota i jeza!

Zidovi pećine su hladni, i voda koja protiče kroz nju je veoma hladna, ledena, a srce puno topline ostvarenog dostignuća. 

P.S. Pogledajte u sliku iznad, fokus na stijene i kamen između njih, zar vas ne podsjećaju na krompir dance :) samo što bi bilo mnogo gadno da im krompir ispadne ☺☺☺☺☺

Lijepo je bilo rashladiti se nakon pješaćenja sunčanom stazom. Na samom kraju pećine smo se naravno fotkali i osvježili.

Inače, na kraju Pećine se nalazi vodopad visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti i pregazati ledenu vodu. Mi nismo zatekli vodopad, ali bez obzira na to rashladili smo se i oduševili ovom prirodnom kreacijom. Pri ulasku u pećinu treba biti pažljiv, teren je mokar i klizav. Mi smo pred ulazak u pećinu ostavili rance i presvukli se u obuću koju smo spremili za dijelove gdje se treba pregaziti rijeka. Voda Bijele je pitka te smo se osvježili i rashladili pitkom vodom Bijele. Napunili boce svježom vodom i nakon ručka krenuli nazad.

Hvala cijeloj ekipi na predivnom nezaboravnom druženju.

Definitivno svima preporučujem da odrade ovu planinarsku stazu, nećete zažaliti! 

Tekst napisala: Tea Katica

Čas historije: Upoznajmo osnivače izviđačkog pokreta!

Mnogo je važno upoznati historiju za razumijevanje samog izviđačkog pokreta. Zbog toga, kratko vas podsjećamo ko su to bili Sir Robert Baden Powell i Lady Olave Baden-Powell, osnivači ove naše velike ljubavi. 

Sir Robert Baden Powell

• Sir Robert Baden Powell  rođen je u Londonu, 22. februara 1857. A umro je u Nyeri, Kenija, 8. januara 1941.
• Nakon završetka školovanja pridružio se vojsci i postao časnik te se istaknuo u Burskom ratu.
  Vrativši se u Englesku napisao je knjigu u kojoj je opisao vještine koje je naučio svoje vojnike u Africi.
• Godina 1907. smatra se godinom utemeljenja skautskog (izviđačkog) pokreta jer je 1. avgusta (kada slavimo Dan marame) 1907. godine Baden-Powell organizirao pokusni kamp za 20-ak dječaka na otočiću Brownsea u Engleskoj, te je potaknut njihovim oduševljenjem napisao knjigu Scouting for Boys (Izviđaštvo za dječake).        
  Od tada se skautizam zapanjujućom brzinom proširio cijelim svijetom i hiljade dječaka željele su pridružiti se pokretu.

Lady Olave Baden-Powell

• Olave St Clair Baden-Powell, Lady Baden-Powell rođena je također 22. februara,  ali 1889. Umrla je 25. jula 1977. 
• Bila je prva predstavnica ženskog skautskog pokreta za Britaniju i supruga Roberta Baden-Powella.
• Lady Baden-Powell postala je predstavnica  za Britaniju 1918.
• Kasnije iste godine, na konferenciji za povjerenike Swanwicka u listopadu, uručena joj je Zlatna srebrena riba,  jedna od samo dvije ikad izrađene.
• Izabrana je za glavnog svjetskog vodiča 1930. Osim što je dala veliki doprinos razvoju pokreta ženskog izviđačkog pokreta, tokom svog života posjetila je 111 zemalja, posjećujući Jamboreije, izviđače i planinke u različitim državama.
• Godine 1932. kralj George W. stvorio joj je Veliki križ Dame Britanskog carstva.

Prvi Jamboree

• Prvi jamboree održan je 1920. godine u Londonu i na njemu sir Robert postaje Glavni skaut svijeta te predsjednik Svjetskog skautskog pokreta
• 1930. Olave Baden-Powell je proglašena predsjednicom Ženskog skautskog udruženja.
• Oboje su rođeni na isti dan, 22. februara (zar to nije divno), te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način. Poznat je i pod nazivom BP (Be Prepared - Budi pripravan).

Powellovo oproštajno pismo:

"Dragi skauti,

Imao sam vrlo sretan život i želim svakome od vas, također da ima tako sretan život. Vjerujem da nas je Bog stavio u ovaj veseli svijet da budemo sretni i uživamo život. Sreća ne dolazi od toga da je netko bogat, ni samo što je uspješan u svojoj karijeri, a niti od prepuštanja užicima. Jedan korak prema sreći je učiniti sebe zdravim i snažnim dok si dječak, tako da možeš biti koristan i da možeš uživati život dok si čovjek. Proučavanje prirode pokazat će ti koliko je izvanrednih i lijepih stvari koje je Bog stvorio na svijetu da bi baš ti uživao. Budi zadovoljan s onim što imaš i učini s tim najbolje što možeš. Gledaj na svijetlu stranu stvari umjesto na onu mračnu. Ali, stvarni put do sreće je davanje sreće drugim ljudima. Pokušaj ostaviti ovaj život malo boljim nego što si ga našao, a kad dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan, uz osjećanje da svakako nisi potratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao. Budi pripravan za to da živiš sretno i umireš sretno..."

Tekst pripremila: Amila Masleša