SAMUEL MORZE – Smrt voljene supruge kao motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke!

Smuel je prošao kroz veoma težak period života koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

Vjerujemo da ste čuli za izviđačku disciplinu zvanu „Morze“, tj. prijenos poruke pomoću Morzeove azbuke baterijom, tj.pomoću svjetla. Ali da li ste se ikada zapitali kako je uopće došlo do ovog izuma koji će promijeniti i unaprijediti način komunikacije na globalnoj razini?! 

Napominjemo da su ljudi, prije izuma telegrafa i ostalih načina komunikacije, komunicirali isključivo putem pisama, kojem je trebalo mnogo vremena da stigne od pošiljaoca do primaoca, što bi s vremena na vrijeme rezultiralo time da poslana poruka/informacija zastari i ne bude prenešena pravovremeno. 

SAMUEL MORZE (1791-1872) je prije svega bio izvrstan slikar, nakon završetka studija matematike i filozofije na Yalle Univerzitetu on odlazi studirati slikarstvo u Englesku. Bio je veoma cijenjen slikar te je radio portrete uvažnih političkih i javnih ličnosti tog vremena. 

Kako piše National Geographic, Samuel je prošao kroz veoma težak period života, koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i razlog za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

• Smrt voljene supruge kao inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke 

Naime, kako bi izdržavao porodicu i zaradio hiljadu dolara Morze je otputovao u Washington da naslika portret markiza de Lafajeta. Tokom boravka u Washingtonu Morze je razmjenjivao ljubavne pisma sa svojom voljenom suprugom Lukrecijom koja je u tom periodu bila trudna i čekala njihovo treće dijete. 

U pismima mu je pisala kako je ponosna na njega, da ga mnogo voli i da im nedostaje te da jedva čeka da ponovo cijela porodica bude na okupu. Morzeov odgovor je također bio pun ljubavi i čežnje, ali nažalost njegova žena nije stigla da pročita njegove tople riječi jer je u međuvremenu preminula uslijed srčanih smetnji tokom poroda. Tako da je Morze umjesto odgovora svoje voljene supruge dobio odgovor od svog oca koji mu je sopštio tužnu vijest, pismo je stiglo nakon što je sahrana uveliko bila obavljena. 

Morze je bio očajan i razočaran, svjestan da uslijed spore komunikacije nije mogao da bude pored svoje žene u njenim poslijednjim trenucima niti da stigne na njenu sahranu. 

Samuel Morze

• Putovanje Evropom - ključni momenat za razvoj novog izuma

Sedam godina kasnije, Morze se ponovo našao na putu, ali je ovog puta išao brodom u Evropu. Na putovanju se sreo sa doktorom Čarslom Džeksonom, s kojim je razgovarao o elektromagnetizmu, što je predstavljalo prekretnicu u razvoju njegovog izuma. 

Okupiran idejom kako informacije treba da putuju brže, počeo je da razvija i mijenja već postojeću telegrafsku šifru tako što je razvio kod za svako slovo. Vratio se u Vašington 1838. godine u nadi da će ubijediti kongres da mu odobre sredstva za električni telegraf, ali nije uspio u tome. 

Na sreću, iste godine Morze je naučnom timu na Institutu Frenklin u Filadelfiji demonstrirao kako radi njegov telegraf, pa je ubrzo dobio 30 000 dolara za izgradnju telegrafske linije. 

• Prva telegrafska poruka (1844) i Morezov kod 

Prvu telegrafsku poruku je Morze poslao 1844. godine iz Vašingtona u Baltimor, a ona je glasila: „Šta je Bog radio“ (Biblija, Knjiga brojeva 23:23). 

Ubrzo su ljudi počeli da šalju razne poruke putem telegrafa čime se način komunikacije i poslovanja izmenio zauvijek postavši mnogo brži, piše National Geographics. 

Morzeova azbuka je sistem znakova koji predstavlja slova, brojeve i znake interpunkcije, a iskazuje se tačkama, crtama (odnosno kraćim i dužim crtama) i praznim slovnim mjestima. Na daljinu se prenosi električnim impulsom različitih dužina ili analognim mehaničkim ili vizuelnim signalima, poput svjetla. 

Morzeov kod su ubrzo počeli primjenjivati moreplovci na terenu, ali i vojska u vojne svrhe što je bila pretača za razvoj vojne telegrafije. 

Morezeova azbuka se sastoji od posebnih znakovnih obilježja (obično strujnih impulsa) kraćih i dugih crtica, i rastavnih, pretežno bestrujnih impulsa, koji služe kao razmak između znakova, riječi i rečenica. 

Koristi se za prijem na sluh ili elektromagnet s pisačem, koji ove crtice ispisuje na traku. Također se primijenjivao uz pomoć svjetlosnih efekata koji su prenosili kraće i duže crtice na taj način ispisivali poruke i slali svjetlosne signale. 

Tekst pripremila: Tea Katica