U 15 najboljih u Regiji uvrštena i basna: "Kako je mala izviđačka družina pronašla sreću”

We are happy to announce.... 

Prošlog mjeseca smo nas dvije, autorke i administratorice ovog bloga, Amila i Tea (pod pseudonimom Scout Sisters BH) poslale autorski rad, basnu za djecu, na regionalni konkurs... i dobilile smo obavještenje da je naš rad jedan od 15 izabranih, najboljih u Regiji! Naša basna imena "Kako je mala izviđačka družina pronašla sreću” je jedna od 15 najboljih!

• Zajednička pozitivna vibra! 

Mi još od srednje škole imamo tu neku finu zajedničku, jaku i pozitivnu vibru kad radimo nešto zajedno, tada to radimo iz čiste ljubavi i nije nam prvi put da zajedno budemo nagrađene za autorske radove, ali mnogo je lijepo i u 30-im doživjeti to ponovo, oživjeti duh srednjoškolskih i fakultetskih dana, seminara, radionica, konferencija ... u kojima smo učestvovale do 25-e godine, a poslije naša dob nije odgovarala uslovima apliciranja 

• Da se vratimo na trenutno književno stvaralaštvo!

Među 368 priča pristiglih iz 110 gradova i opština Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore na Javni regionalni konkurs izabrano je 15 najboljih bajki i basni za djecu na temu kulturnih raznolikosti, među njima je izabrana i basna "Kako je mala izviđačka družina pronašla sreću”, autorki Tee Katice i Amile Masleše / Scout Sisters BH iz Mostara (Bosna i Hercegovina).

Ponosne smo na naš rad koji je prepoznat i nagrađen, a naručito smo ponosne zbog toga što će naša priča biti dio ilustrovane knjige najljepših bajki i basni na temu kulturnih raznolikosti, ali i audio-knjige uz prilagođenu verziju za djecu sa poteškoćama u razvoju! 

Čitamo je uskoro!

Konkurs je bio dio aktivnosti projekta "Obrazovanje kroz igru" a koji implementira Navid teatar iz Banjaluke sa svojim partnerima. Više o projektu, aktivnostim pronađite klikom na  link.

Tekst napisala: Tea Katica

SAMUEL MORZE – Smrt voljene supruge kao motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke!

Smuel je prošao kroz veoma težak period života koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

Vjerujemo da ste čuli za izviđačku disciplinu zvanu „Morze“, tj. prijenos poruke pomoću Morzeove azbuke baterijom, tj.pomoću svjetla. Ali da li ste se ikada zapitali kako je uopće došlo do ovog izuma koji će promijeniti i unaprijediti način komunikacije na globalnoj razini?! 

Napominjemo da su ljudi, prije izuma telegrafa i ostalih načina komunikacije, komunicirali isključivo putem pisama, kojem je trebalo mnogo vremena da stigne od pošiljaoca do primaoca, što bi s vremena na vrijeme rezultiralo time da poslana poruka/informacija zastari i ne bude prenešena pravovremeno. 

SAMUEL MORZE (1791-1872) je prije svega bio izvrstan slikar, nakon završetka studija matematike i filozofije na Yalle Univerzitetu on odlazi studirati slikarstvo u Englesku. Bio je veoma cijenjen slikar te je radio portrete uvažnih političkih i javnih ličnosti tog vremena. 

Kako piše National Geographic, Samuel je prošao kroz veoma težak period života, koji ga je potakao da izumi telegraf i ubrza komunikaciju. Smrt njegove žene mu je bila inspiracija i razlog za izum telegrafa i Morezove azbuke. 

• Smrt voljene supruge kao inspiracija i motivacija za izum telegrafa i Morezeove azbuke 

Naime, kako bi izdržavao porodicu i zaradio hiljadu dolara Morze je otputovao u Washington da naslika portret markiza de Lafajeta. Tokom boravka u Washingtonu Morze je razmjenjivao ljubavne pisma sa svojom voljenom suprugom Lukrecijom koja je u tom periodu bila trudna i čekala njihovo treće dijete. 

U pismima mu je pisala kako je ponosna na njega, da ga mnogo voli i da im nedostaje te da jedva čeka da ponovo cijela porodica bude na okupu. Morzeov odgovor je također bio pun ljubavi i čežnje, ali nažalost njegova žena nije stigla da pročita njegove tople riječi jer je u međuvremenu preminula uslijed srčanih smetnji tokom poroda. Tako da je Morze umjesto odgovora svoje voljene supruge dobio odgovor od svog oca koji mu je sopštio tužnu vijest, pismo je stiglo nakon što je sahrana uveliko bila obavljena. 

Morze je bio očajan i razočaran, svjestan da uslijed spore komunikacije nije mogao da bude pored svoje žene u njenim poslijednjim trenucima niti da stigne na njenu sahranu. 

Samuel Morze

• Putovanje Evropom - ključni momenat za razvoj novog izuma

Sedam godina kasnije, Morze se ponovo našao na putu, ali je ovog puta išao brodom u Evropu. Na putovanju se sreo sa doktorom Čarslom Džeksonom, s kojim je razgovarao o elektromagnetizmu, što je predstavljalo prekretnicu u razvoju njegovog izuma. 

Okupiran idejom kako informacije treba da putuju brže, počeo je da razvija i mijenja već postojeću telegrafsku šifru tako što je razvio kod za svako slovo. Vratio se u Vašington 1838. godine u nadi da će ubijediti kongres da mu odobre sredstva za električni telegraf, ali nije uspio u tome. 

Na sreću, iste godine Morze je naučnom timu na Institutu Frenklin u Filadelfiji demonstrirao kako radi njegov telegraf, pa je ubrzo dobio 30 000 dolara za izgradnju telegrafske linije. 

• Prva telegrafska poruka (1844) i Morezov kod 

Prvu telegrafsku poruku je Morze poslao 1844. godine iz Vašingtona u Baltimor, a ona je glasila: „Šta je Bog radio“ (Biblija, Knjiga brojeva 23:23). 

Ubrzo su ljudi počeli da šalju razne poruke putem telegrafa čime se način komunikacije i poslovanja izmenio zauvijek postavši mnogo brži, piše National Geographics. 

Morzeova azbuka je sistem znakova koji predstavlja slova, brojeve i znake interpunkcije, a iskazuje se tačkama, crtama (odnosno kraćim i dužim crtama) i praznim slovnim mjestima. Na daljinu se prenosi električnim impulsom različitih dužina ili analognim mehaničkim ili vizuelnim signalima, poput svjetla. 

Morzeov kod su ubrzo počeli primjenjivati moreplovci na terenu, ali i vojska u vojne svrhe što je bila pretača za razvoj vojne telegrafije. 

Morezeova azbuka se sastoji od posebnih znakovnih obilježja (obično strujnih impulsa) kraćih i dugih crtica, i rastavnih, pretežno bestrujnih impulsa, koji služe kao razmak između znakova, riječi i rečenica. 

Koristi se za prijem na sluh ili elektromagnet s pisačem, koji ove crtice ispisuje na traku. Također se primijenjivao uz pomoć svjetlosnih efekata koji su prenosili kraće i duže crtice na taj način ispisivali poruke i slali svjetlosne signale. 

Tekst pripremila: Tea Katica

ČVOROLOGIJA – cijenjena vještina koja ima svoju historiju

Životne aktivnosti vezane za užad i čvorove kreću od gradnje skloništa pa sve do gradnje mostova i brodova. Naši drevni preci su koristili čvorove za izgradnju skloništa, za lukove i strijele, te za postavljanje zamki, dok bi se za kreativne i dekoracijske svrhe koristili ukrasni čvorovi poput pletenica, upleta i sličnog.

Užad i čvorovi – pogled u prošlost

 

Drevni Egipćani su vjerovatno prva civilizacija koja je proizvodila uže na industrijskoj količini jer su bile potrebne enormne količine za vuču velikih kamenja za izgradnju piramida i drugih građevina. 

Praktičnost i višestruku upotrebu užadi i čvorova su prepoznali ribari i moreplovci koji ih od davnina koriste za sve i svašta u svom poslu. Vođeni višestrukom namjenom konopca, svako ko bi se našao u prirodi, na otvorenom ili je uključen u aktivnosti na otvorenom shvata važnost užadi i čvorova – bilo da se radi o kampovanju, planinarenju, jedrenju ili preživljavanju u prirodi. Procijenjuje se da je oko 90% svih poznatih čvorova djelo moreplovaca, a samo 10% rezultat ostalih raznovrsnih zanimanja – ribiča i strijelaca, mesara, stolara, alpinista, hirurga i lučkih radnika. Tu su i krvnici koji su osmislili omču za vješanje.

 

Slobodno možemo reći da aktivnosti vezane za užad i čvorove kreću od gradnje skloništa pa sve do gradnje mostova i brodova. Naši drevni preci su koristili čvorove za izgradnju skloništa, za lukove i strijele, te za postavljanje zamki, dok bi se za kreativne i rdekoracijske svrhe koristili ukrasni čvorovi poput pletenica, upleta i sličnog.

 

Čvorovi kao matematički i narativni sistem zapisivanja podataka

 

Pojedine drevne civilizacije su koristile sofisticirane kodove i sisteme u kojima su čvorovi koristili kao simboli za označavanje brojeva, te je broj simboliziran vezivanjem jednostavnih čvorova u nizu. Ovaj „jezik“ od simbola čvorova je poznat kao KHIPU. Kulture koje su koristile ovu tehniku su Zuni iz Novog Meksika te se mogu pronaći i dokazi o korištenju i kod peruanskih Inka. Više informacija o tajanstvenom čvorološkom kodu možete pročitati u tekstu: KHIPU - misteriozni način komunikacije koji ni danas nije u potpunosti razotkriven!

 

Prva knjiga o čvorologiji 

 

Prva knjiga o čvorologiji je objavljena 1944. godine  u Americi, a napisao ju je Clifford W.Ashley pod nazivom „The Ashley Book of Knots“. Knjiga je poslastica za sve ljubitelje čvorologije, u njoj je opisano više od 3 800 čvorova uz više od 7000 crteža/ilustracija. Ashley (1881-1947) je bio jedan od vodećih stručnjaka svog doba za čvorove i vezivanje čvorova.

Tehnika vezivanja čvorova / podjela i namjena

 

Kada dovedemo u pitanje namjenu čvorova i njihovu primjenu u stvarnom životu treba obratiti pažnju na vrstu/materijal od kojeg je uže napravljeno, te imati na umu da čvor kada se napravi mora imati način na koji će se lagano razvezati, u suprotnom nije praktičan i neupotrebljiv je u praksi. Čvorovi moraju biti sigurni, uže snažno, a razvezivanje jednostavno!

 

Na primjer, jačina i sigurnost čvorova je važna planinarima i alpinistima koji najčešće koriste masivnije čvorove koji mogu izdržati naprezanja, i koji će ojačati konopac što će im pružiti stabilnost pri penjanju ili prijenosu opreme, tereta sa sobom.

 

Čvorove dijelimo na:

 osnovne (osmica, dvostruka osmica, bulin, dvostruki zavezni ...) ;

 pomoćne (vrzin, ambulantini, osiguravajući i sl.).

 

Prema namjeni ih dijelimo na:

- čvorove za osiguravanje užadi

- čvorove za spajanje užadi

 

5 osnovnih uvjeta koje čvorovi moraju ispunjavati da bi se našli u primjeni:

• sigurnost (čvor se pod opterećenjem ne smije razvezati)
• nosivost (čvor je ''najslabija karika u lancu''- smanjuje nosivost i do 40 % i zato treba težiti da se uvijek odabere onaj čvor koji najmanje oslabljuje uže)
• svrsishodnost (svaki čvor ima svoju namjenu i prednosti u određenim situacijama pa ih valja primjereno tome i koristiti)
• jednostavnost izrade (podrazumijeva lakoću izrade i kontrole)
• razvezljivost (čvor se pod opterećenjem zateže - treba birati čvorove koje ćemo nakon upotrebe lako razvezati)

Primjena tokom boravka u prirodi

Boravak u prirodi na bivacima, izletima ili logorovanjima često vas može doveti u situaciju da morate čvrsto spojiti dva drveta, nastaviti dva užeta ili skratiti predugačko bez kidanja. U tome pomaže upravo vještina o kojoj danas govorimo, čvorologija. Pri izradi objekata i patenata umjesto eksera da spoji dva drveta se koristi uže, uže treba biti kvalitetno i mora dati čvrste i sigurne spojeve kako ne bi došlo do obrušavanja objekta.

Zaustavni čvorovi se koriste za sprječavanje klizanja kraja užeta kroz neki otvor ili rupu. Najčešće se vežu kao posljednji čvor na kraju užeta, najjednostavniji primjer osiguravanje kraja konca kako se ne bi provukao kroz ušicu igle. Nadalje, izrada improviziranih mornarskih ljestvi nizanjem zaustavnih čvorova koji osiguravaju daljnje pomicanje prečki. Koristimo ih na logorovanju prilikom podizanja šatora i izrade zaklona.

 

Da bi čvorolog mogao čvorove pravilno i sigurno primijenjivati, on mora:

• Da čvorove redovito vježba, jer ih inače lako zaboravi;
• Da ih u svakoj situaciji za izvesti i lijevom i desnom rukom, brzo i sigurno, a isto tako i razmrsiti. Kako bez rukavica, tako i s njima;
• Da u svakoj situaciji zna procijeniti koji se čvor mora upotrijebiti;
• Da pramenove čvora izradi tako da idu paralelno, a kod nekih čvorova koji se rade na kraju užeta da jednom kraju užeta osigura ispust od deset debljina užeta;
• Da u izradi čvorova ne bude površan, jer o njemu često ovisi život penjača;
• Da čvorove koje izvodi manje iskusan partner bez uvrede provjerava.

Primjeri pojedinih čvorova koji se najčešće mogu pronaći na izviđačkim takmičenjima za djecu

Policijski/detektivski/lisice

Ako želimo vezati nekome ruke, ili povezati dvije oblice debljim užetom.

Ambulantni

Koristi se za povezivanje dva kanapa iste širine.  Nikada ne sme da se koristi za penjanje ili za  kritične tovare jer može da se razloži u dva polu  čvora i da sklizne. Može da se jako stegne i teško  odveže. Često se pogrešno vezuje kao bablji čvor. Koristi se u nautici, u prvoj pomoći i u mnogim drugim slučajevima.

Ribarski čvor

Služi da prilikom nekog posla skratimo uže za onoliko koliko nam je potrebno, a da ga ne režemo; razvezuje se istog trena kad potegnemo za srednji dio skraćene špage

Zastavni / mrtvi čvor

Ima mnoge namjene, ali po pravilu, čvor služi za povezivanje zastave sa konopcem na jarbolu.  Ukoliko zastava zapne na vrhu jarbola, jači trzaj će  biti dovoljan da se čvor razveže i da zastava padne.  Koristi se i kao deo drugih čvorova kada se želi lako odvezati čvor. Zateže se pod teretom, a lako se  odvezuje povlačenjem slobodnog kraja.

Dupla osmica

Koristi se za povezivanje dva kanapa koji se ne razlikuju puno u širini. Veoma se lako vezuje i nije ga teško kasnije razvezati, ali ima manu da je veći čvor, što znači da lakše može da zapne. Kao meru sigurnosti, dobro je ostaviti malo duže krajeve. Konopci moraju biti paralelni!

Tekst pripremila: Tea Katica

KHIPU - misteriozni način komunikacije koji ni danas nije u potpunosti razotkriven!

Čvorovi i čvorologija koju danas učimo u izviđačima seže daleko u prošlost i čine važan dio historije i razvoja čovječanstva. Svi mi koji poznajemo čvorologiju, zahvaljujući izviđačima, trebamo biti ponosni na sebe, jer ako zavirimo u prošlost naći ćemo brojna istraživanja i zanimljivosti vezane upravo za ovu, danas izviđačku, vještinu.

Čvorovi su se se koristili u mnoge svrhe, a u nekim drevnim civilizacijama bili su način za memorisanje podataka, sistem napravljen od čvorova koji ni dan danas nije odgonetnut!

Sada ćemo pisati malo više upravo o tome ... 

KHIPU (španski: quipu) je sistem bilježenja podataka koji se koristio u Južnoj Americi prije kontakta sa Evropom. Na kečuanskom jeziku  khipu  znači čvor. 

KHIPU se sastoji od više užadi (vune ljame ili alpake, odnosno pamuka) na kojima su podaci bili zabilježeni čvorovima. Najstariji arheološki nalazi khipua dolaze do 3 hiljade godina prije nove ere i to ga čini jednim od najstarijih sistema za bilježenje podataka. Koristili su se u carstvu Inka do 1570ih godina. 

INKE I MISTERIOZNI KHIPU

Carstvo Inka (1400.-1532. N. E.) - jedna je od rijetkih drevnih civilizacija koja nam govori u više dimenzija. Umjesto riječi ili piktograma, Inke su koristile khipu - uređaje s čvorovima - za komunikaciju izvanredno složenih matematičkih i narativnih informacija. Ali, nakon više vijekova proučavanja, i dalje nismo u mogućnosti u potpunosti razbiti šifru khipusa. Izazov nije u nedostatku artefakata - danas nam je poznato preko 1.000 kipua - već u njihovoj raznolikosti i složenosti. Istraživači se suočavaju sa desetinama hiljada čvorova koje su vezali različiti ljudi, u različite svrhe i u različitim regijama carstva.

Koristeći lokalno dostupne materijale kao što su vuna od ljame i pamuk, khipukamayuqs (izrađivač čvorova) kodirao je administrativne podatke poput popisnih podataka i raspodjele poreza u uvijenim žicama ovih drevnih proračunskih tablica.

Birokrati iz Carstva Inka koristili su te podatke kako bi pratili najveće carstvo u predkolumbijskoj Americi. Otprilike jedan vijek znamo da računovodstveni khipus slijedi šemu od 10 čvorova (zamislite abakus napravljen od niti). Međutim, ti kvantitativni khipus čine samo oko dvije trećine danas preostalih uzoraka. Preostala trećina tih uređaja - takozvani narativni khipus - čini se da sadrži kodirane nenumeričke, narativne informacije, uključujući imena, priče, pa čak i drevne filozofije. Za one koji vole zagonetke, narativni su khipus božji dar, piše portal Sroll.in.

KHIPU DANAS - dio nacionalnog blaga i tajanstvena turtistička ponuda

U nekim selima Perua khipu se koristi i danas u ritualne svrhe, održavajući svoju tradiciju. Tehnika KHIPU u turističkim ponudama i inostranim medijima često je nazvana i kao KNOTTY TAIL (bajka o čvorovima) ili TALKING KNOTS (čvorovi koji pričaju). Upotreba čvorova postoji i danas u malom peruanskom gradiću koji gaji tradiciju i kulturu civilizacije Inka. Grad San Andreas de Tupicocsha nositeljima gradskih družnosti svečano uručuje obojeni motiv čvora kao medalju. Ovo je jedino mjesto u Peruu gdje KHIPU (čvor) ima službenu ulogu, u ceremonijama. Vlada Perua je ovaj svečani ritual proglasila dijelom kulturne baštine zemlje. Misteriozni čvorovi su danas velika turistička atrakcija u Peruu.

Primjerci khipu-a su izloženi u mnogim svjetskim muzejima i čine vrijedne eksponate: Princenton University Museum, American Museum of Natuarl History u New York-u, Muzej Radicati u Peruu, te drugi muzeji u Chileu, Berlinu,  Švedskoj, Francuskoj i mnogim drugima širom svijeta. 

Slike eksponata u nastavku su preuzeti sa www.khipukamayuq.fas.harvard.edu

Tekst pripremila: Tea Katica