Dnevnik izviđača - 3. dio

Dan peti, projekat sedmi, godina osma. 

Dragi dnevniče, čini se da mi je spoj četverodnevnog "trči tamo-trči ovamo", jučerašnjeg cjelodnevnog veslanja i vratolomnog skakanja u kombinaciji sa održavanjem reputacije prve face u kampu, uspio iscrpiti dobar dio energije, pa sam negdje nekon večere završio u ambulanti. 

Baš kad sam pomislio da sam u opasnosti da izgubim titulu najjačeg lika u kampu i budem samo dobro sjećanje plavokose planinke, priča je doživjela pravi filmski preokret. Umjesto da se pridruži onom šarmantnom gitaristi (čitaj zalizanom nafuranom tipu okruženom armijom cura koje ga, realno, da ne lupa po onoj gitari ne bi ni pogledale) ona, kao što to rade glavne junakinje u pravo dobrim knjigama, kuca na vrata ambulante i ulazi graciozno kao gazela. 
Da, dragi dnevniče, dobro sam rekao, kuca na vrata ambulante.

Znaš, ambulanta već odavno nije smještena u šator, i naporan si više sa tim "u tvoje vrijeme"! 

Sad je drugo vrijeme, i to, čini se, moje više nego ičije! Hvala svim zvijezdama padalicama koje su odlučili udruženim snagama ispuniti moju najveću želju. 

Ti si patetičan, obična stara hartijo! 
Ljubomorni objektu! 
Ovo je zadnji put da ti i š t a govorim. 

I samo da znaš, nije bila u onoj grupi "daj sviraj nam Mrvicu, imaš tako lijep glas..." zato što ona ima i ljepši i svira neku malecku gitaru (za koju nisam siguran kako se tačno zove, provjerim pa ti javim) i ne treba joj neki zalizani ufuranko da joj svira Mrvicu. 

Svirat će je ona meni, obećala je, eto toliko da znaš, pa se sad rascijepi od korice do korice, ljubomorna stvarčino! Dragi dnevniče, znam da se šališ. Šalim se i ja sa tobom, ali nekad stvarno moraš stati na loptu. Nju mi ne smiješ dirati, ama ni u šali. Jasno? Dogovoreno. Sad ukratko, jer ponovo počinjem osjećati malaksalost. Jutros sam kooonačno bio na streličarstvu. Vodi neki pravo simpa lik kojem nisam uspio zapamtiti ime ali su mi kasnije rekli da se isto zove i preziva, samo je redoslijed slova različit.

Evo cijeli dan dumam u glavi kako se to ispremetano može prezivati Samir, Damir, Amir, Darko ili Marko. Ne preziva se valjda frajer Komar?! Pa nije planina... Ili Iram? To je, koliko znam ime, i to žensko... Helem nejse, znaš mene, čega god se dohvatim ide mi od ruke pa sam i ovdje strelice utjerivao strogo u centar i sve ih redom bacao u nevjericu. Završio sam među prvima pa sam, tražeći osobu L (ime ćeš saznati tek kad budem siguran da si posve odustao od neslanih šala) bacio oko na trpezariju, donju livadu, gornju livadu, sportske terene i kapiju. Bilo mi usput, majke mi. Nisam još došao u fazu da se toliko trudim oko djevojke. Uglavnom, uspio sam čak i uslikati neke radionice, kreativnu i mirovnu čini mi se, sutra ću ići na njih pa ti pišem i o tome sutra. Uhvatio sam po neku sliku i na adrenalinskom i na streličarstvu, i pošto trenutno ležim u ambulanti, pogodi ko ih sortira i pomaže mi oko izvještaja. Vodnice, kreativna zlice, pored ovakve kazne nagrada mi ne treba. Nisi ni svjesna u kakve si me "nevolje" uvalila. Umoran i iscrpljen, ali veoma sretan izviđač šalje tople pozdrave iz ambulante. 

Odjavna špica. "Slušajte nas na Scout radiju 98 MHz." Jel okej da im tom rečenicom završim onaj njihov dosadno službeni izvještaj? Laku noć, dragi dnevniče.

Tekst piše: Dženita Vugdalić

Zimovanje 2023: Odrastanje u izviđačima

Ove godine, naš matični Odred, Odred izviđača „Stari Grad“ je zimovao zajedno sa članovima O.I. „5 Zlatnih ljiljana“ u Planinarskom domu „Bočica“ kod Kaknja. Zimovanje je trajalo od 12.1.2023. do 15.01.2023. te je okupilo ukupno 45 učesnika, djece i omladine iz Mostara.

Budući da mnogi ne znaju kako izgleda zimovati ili ljetovati u okviru izviđačkog plana i programa, ovaj put sa Vama dijelimo izvještaj o tome kako izgleda zimovanje sa našim izviđačima, koje benefite donosi i šta možete očekivati od jednog takvog izviđačkog druženja.

• LJUBITELJI PRIRODE

Krenimo od toga da smo izviđači i ljubitelji prirode, važno nam je da smo okruženi šumom i da udišemo čist zrak. Zadnjih dana je očitavana izuzetna zagađenost zraka, konkretno u Mostaru... Stoga, biti u šumi, u netaknutnoj prirodi je blagodat za zdravlje svih nas! Osjetiti i udahnuti snježno vrijeme dok je u Mostaru u januaru 15 stepeni, sunce k'o tepsija, je također ono što sva djeca priželjkuju!   

• ŽUTI AUTOBUS

Nadalje, put do te prirodne idile u kojoj je smješten Planinarski dom „Bočica“ nije naj, naj komforniji. Na naša putovanja po državi idemo žutim gradskim autobusima, na iznenađenje mnogih roditelja i djece koja žude za konfortnim velikim autobusima - no za dva/tri sata vožnje vjerujte svi uvijek prežive.

Odgovor na pitanje zašto ne uzimamo velike autobuse je jednostavan - da bi cijena zimovanja bila što jeftinija i slobodno možemo reći minimalna, da svoj djeci i roditeljima različitih finansijskih mogućnosti putovanje bude dostupno. A ni život nije baš uvijek previše udoban, uredu je da nekad izađemo iz komfort zone ako imamo veći cilj – u ovom slučaju naš cilj je da uživamo u prirodnim ljepotama i udišemo zdravlje.

• PJEŠAČENJE JE OKEJ

Dom u kojem smo boravili se nalazi na 920 metara nadmorske visine i udaljen je 10 kilometara od Kaknja. Dom je okružen  crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, a okolina doma je idealna za planinske višednevne boravke. Međutim, kada snijeg na Ponijerima zapada, do doma se treba pješačiti pa sigurno 1 kilometar. I da li je problem da djeca hodaju? Da planinare, da koriste noge - uredu je. Nije to relacija koju djeca ne mogu izdržati, većinom se svi bave nekim sportom očekuje se da imaju i malo kondicije. Ili su djeca navikla da ih roditelji uvijek negdje vozaju... Razmislite malo, djeci je sve to okej sve dok je i nama odraslima okej, tako da nema mjesta za paniku uredu je da djeca pješače.

Taj osjećaj kada se ugleda dom u daljini i ta sreća kada se dodje do cilja - ko ne doživi taj i ne zna, djeca su umorna i presretna, ali nakon ručka svi trkom na snijeg i igre mogu da počnu. Zaborave na umor, žele da se igraju i uživaju u druženju sa svojim vršnjacima.

• HOTEL ZA PET

Prvi dan Čika Voja je pravio gulaš pa ni mačka nije imala šta pojesti, ništa nije ostalo iz kazana... Inače djeca ne jedu kuhaniju hm hm.. nakon smazanog gulaša svi su istrčali da se igraju na snijegu, tako da nisu bili previse umorni od onog hodanja do doma.

A Čika Voja, naš kuhar sa zimovanja, je naš stariji član, član uprave Odreda - koji zna vrhunski da kuha, inače po struci vatrogasac... Vatrogasac koji kuha, ništa čudno 😊

Naše zimovanje nije hotel sa pet zvjezdica, ali je definitivno hotel za pet! Mi smo u planinarskom domu kao jedna velika porodica, sa svojim zaduženjima. Ne, nemamo služavke, konobare, ni spremačice. Svako ima, svaki dan, svoje zaduženje, naročito ovi malo stariji, tinejdžeri - imamo dežurne za trpezariju/kuhinju, kao i dežurne za toalet.. mora se održavati higijena, usisati trpezarija, pospremiti stolovi nakon ručka, servirati hljeb i salata... Pratiti ima li toalet papira u wcu... puno nas je i mora se sve to pratiti... Da se razumijemo, iza djece to ne bude uvijek savršeno mi stariji to uvijek malo popravimo, ali u globalu djeca to fantastično odrade, bez obzira što kući ne usisavaju ili ne čiste toalet tako često.  

Kad se sjetim prije kad smo zimovali u Planinarskom domu na Rujištu, izviđači su i drva cijepali i pripremali nam ogrijev, i bogami bi se smrznuli vani dok bi namirili dovoljno drva, danas smo opremljeni centralnim grijanjem i tu smo pošteđeni. Mada kad malo bolje razmislim valjalo bi nekad organizovati takmičenje u cijepanju drva da malo prodrmamo današnje mlade izviđače 😊.

• JUTARNJA SMOTRA

Vratimo se na ovogodišnje zimovanje... Svako jutro se ustaje u 8 sati, pratimo dnevnu zapovijest... i kreveti se uredno raspremaju, ako slučajno neki ne stignu raspremiti jer su ti neki do nekih doba šuškali i pričali viceve, kucali jedni drugima na vrata, i naravno nisu se naspavali - e tada se krevet dodatno razbaca i eto ti još više posla, sutradan je sve pod konac, najbolji uvijek dobiju prigodnu nagradu.       

• NOVE GENERACIJE

U zadnje vrijeme često se čuje rečenica "nove generacije su sve gore i gore, niti se igraju niti se druže, samo vise na mobitelu..." Eh, da bi se to sve pomenuto izbjeglo djecu je potrebno edukovati i posvetiti im se dodatno.

Naši predvodnici i vodnici marljivo rade sa djecom, imaju razrađen plan i program za različite uzraste. Uvijek nam je fokus da djeci, dok su još uvijek djeca, usadimo pravila lijepog ponašanja kako prema vršnjacima tako i prema prirodi, naučiti ih da surađuju i da je timski rad veoma bitan, naučiti ih kako da se snalaze u prirodi, kako da zavežu čvor ili zapale vatru... naučiti ih da je pozitivno pokupiti smeće iza sebe, da nauče nešto više o ekologiji, o šumi, da budu kreativni...naučiti ih kako da pruže prvu pomoć, skinu azimut i koriste kompas... te još izviđačkih disciplina. Jer ako djeca odrastaju bez dodatnih edukacija i bez razvijanja svojih motoričkih i mentalnih sposobnosti buduće generacije će biti upravo onakve kakve ne želimo. Neka djeca su po prvi put upravo na ovom Zimovanju uzeli iglu i konac u ruke, i sašili svoje prvo dugme – nije to mala stvar!

Članstvo u izviđačima možemo slobodno nazvati određenom vrstom životne škole koja nas na suptilan način uči suživotu, prihvatanju svojih vršnjaka, i snalaženju u životu - kako preći prepreke i kako postići ciljeve.

•  PUT DO SAMOSTALNOSTI

Bilo je tu mlađe djece koja su po prvi put putovala sa nama, i moramo reći  i roditelji su uspješno preživjeli 😊 Na kraju priče svi smo pobjednici, djeca samostalnija, pobijedili sebe, pobijedili strah od mraka, pobijedili strah od usisIvača, neki su pobijedili u turniru „Čovječe ne ljuti se“, predvodnici su pobijedili i nadmašili sami sebe zalaganjem i realizacijom plana i programa, roditelji su preživjeli prvo razdvajanje sa djetetom, otvorili su djeci krila i dopustili im jedno novo iskustvo... Ponosni smo na sve naše učesnike i njihovo odlično vladanje, a roditeljima smo iznimno zahvalni na podršci i povjerenju koje su nam ukazali.

Zimovanje je privedeno kraju, svi su se sretni i zadovoljni vratili u Mostar. Na kraju svakokg zimovanja biramo najbolje učesnike: titulu najboljeg poletarca je osvojio Edi Čampara, dok je najbolja pčelica zasluženo bila Nađa Husković. Najboljim izviđačem i planinkom na zimovanju su proglašeni Nedim Zlomužica i Ilhana Isić.

Ove godine za realizaciju plana i programa za poletarce i pčelice su bile zadužene predvodnice Edna, Rejna i Milica, svoj posao su obavile odlično te su sa ostalim članovima štaba Adnom i Amarom osvojile diplomu za najbolje učesnike zimovanja, i ponosni smo na to jer ulažemo svoje vrijeme i sredstva u edukacije i rad sa predvodicima.

...............

Nadamo se da smo ti dragi čitaoče malo bolje prikazali kako to izgleda izviđački višednevni boravak u prirodi i nadam se da smo ti izvukli osmjeh na lice.

Tvoje ScoutSisters BH

• NAREDNE AKTIVNOSTI

U narednom periodu Odred izviđača „Stari Grad“ nastavlja sa redovnim sastancima i pripremama za takmičenja koja počinju u mjesecu martu. Odred djeluje u prostorijama spomen kuće Gojko Vuković, donja Mahala, a sastanci se održavaju u sljedećim terminima:

POLETARCI I PČELICE DO 11 GODINA - Ponedjeljak 18:30-19:30

POLETARCI I PČELICE 11 + GODINA – Utorak 18:30-19:30

IZVIĐAČI I PLANINKE 13 + GODINA – Utorak 19:30-20:30

Sve prijave je moguće izvršiti putem Facebook stranice O.I. Stari Grad Mostar (https://www.facebook.com/oistarigrad/)  ili dođite na jedan od pomenutih termina, sa sastancima počinjemo naredne sedmice od 16.01.2023.

Dobro nam došli!

Tekst piše: Tea Katica