Dnevnik izviđača - 2. dio

Dan četvrti, projekat sedmi, godina osma; ustajanje prije nego je zora stigla ciknuti. 

Iznenadio bi se, dragi dnevniče, da znaš do kakvih spoznaja čovjek dođe kad pere zube prije pola 8. 

Ja sam, recimo, zaključio da je u 7:15 gužva ispred wc-a najmanja i da su tuš kabine gotovo prazne jer se niko normalan ne tušira na otvorenom u to doba. Gotovo prazne rekoh, ne rekoh potpuno prazne. Normalan svijet u to doba spava, ali oni što su prenoćili sa super anti-age, face lifting maskom (čitaj kaladont za izbjeljivanje zuba) peru tragove poraza sa lica i tijela, nadajući se pri tom da ih nije vidio ni onaj što ih je noć prije pretvorio u veliku flekavu spodobu koja proizvodi čudne zvuke (čitaj hrče). 

Da ti pojasnim, najveća sramota u izviđačkom svijetu je zastava ukradena s jarbola. „Đe si bio? S kim si bio? Šta si radio? Mogli su odnijet i tebe i cijeli kamp!“ Jer, pobogu, nisi pazio na kamp, i pošteni lopovi su te samo htjeli upozoriti oduzimajući ti svetinju. Ako se pak desi da nisu odnijeli ni zastavu ni kamp, ne smiješ se uljuljkati u svojoj komfort zoni, ili slučajo pomisliti da si siguran. 

Uvijek može gore: operacija k a l a d o n t. 

Prvo se budiš umazaniji od sedmomjesečne bebe koja je tek otkrila čari kašaste ishrane, pa se ujutro trčiš u zagrljaj majke tuš kabine, a već sljedećeg dana se budiš na nepoznatoj lokaciji. Sjećaš se onog dijela „Mogli su odnijeti i tebe i cijeli kamp“. Realno, teško da će odnijeti 15 prikolica i 4 bungalova, ali družeee, ti si laka meta. 

Već sljedećeg dana si stručno rečeno I Z N E Š E N. 

(Počinjem koristiti izviđačku terminologiju, zapažaš li?). Činjenicu da nisi pazio kamp, će ti mooožda neko i oprostiti. Ali činjenicu da sam sebe nisi pazio, eh to će već teško zaboraviti. Tu će sramotu teško oprati cijelo Boračko jezero, ali koji litar tušnice (profesionalni izraz za vodu iz velikog crnog bureta) će vrlo uspješno obaviti taj zadatak. Opet ponavljam, pod uslovom da te N I K O živ ne vidi. 

Uh, odužih mnogo. Ali moram ti ispričati sve što mi je na duši. Jer me ovi njihovi službeni izvještaji slikovito rečeno iscijediše kao limun. 

Evo, ti mi reci, jel realno da sam danas morao prebrojati S V E ljude koji su išli na rafting. Pod s v e mislim na transformersa Kenu (5) koji se nekim čudnovatim trikovima uspije kretati brzinom gotovo jednakom brzini mog pogleda; mislim na fotoovisnika Edu (55) koji se svakih 5 minuta pojavi na vrhu nove stijene, ili na najpristupačnijoj grani. Samo sam zbog njih 4 puta brojao „još samo jednom“. Ali, kako kažu pametne glave, red se mora znati, pa sam nakon petstočetvrtog brojanja zaključio da su u raftingu predivnom rijekom Neretvom danas uživala 124 izviđača i planinke dok su ostali učesnici kampa ispenjali umjetnu stijenu, prešli adrenalinski park i uživljavali se u ulogu Robin Huda vježbajući streličarstvo. 

Nadam se da se u minuloj rečenici nazire i moj rukopis; obrati pažnju, dragi dnevniče, da ne bih opet bio optužen za zloupotrebu šarma. Govoreći o šarmu, nakon jučerašnjih vratolomija na adrenalinskom, bio sam s i g u r a n da sam se dokazao kao prava lafčina. Međutim, kao što sam već pomenuo, komfort zona u izviđačkom svijetu je čista nepoznanica. 

Prva pauza na raftingu odvija se pored stijene sa koje skokove izvodi nekolicina najspretnijih izviđača, što i ne bi bila velika stvar jer sam ja svoju spretnost, kako već rekoh jučer dokazao. Drama nastaje kada se n stijenu penje plavokosa planinka i izvodi maestralan skok. 

Dragi dnevniče, povlačim sve što sam rekao o dosadnim ženskim frizura-šminka-noktići pričama. S takvima sam se barem znao nositi. 

Današnja dešavanja su me izbacila iz tračnica do te mjere da me ne moraju tjerati na povečerje. 

Perem zubiće i gibam. 

Odjavna špica.

Tekst piše: Dženita Vugdalić

Dnevnik izviđača - 1. dio

Ustajanje u cik zore, dan treći, godina osma, projekat sedmi, ja malo stariji, pametniji tu i tamo, jer da jesam, sad bih sigurno uživao u udobnosti svog mekanog kreveta. Ali, kao što već vjerovatno znate, iz svoje kože je teško pobjeći,  a pobjeći iz kampa još je i teže. 

Dragi dnevniče, pitaš li se zašto kampovanje počinjem trećim danom, objasnit ću ti ukratko: bio sam zauzet osmišljavanjem noćne rute „treći šator s lijeve strane-mala plaža“. Dragi dnevniče, pitaš li se kakav je bio ishod, reći ću ti da ponovo pročitaš drugu rečenicu i ne postavljaš suvišna pitanja ni meni ni sebi.

U svakoj pravo dobroj priči postoji neka legenda koja zbog previsokog kvocijenta inteligencije i zaokupljenosti vlastitim genijalnim kreativnim idejama, tu i tamo, zaboravi na neku obavezicu, zakasni ponegdje, izgubi ponešto. U ovoj priči, pretpostavit ćeš, ta legenda piše ovaj dnevnik.

Legenda će početi priču od jutarnjeg zbora na koji je, pretpostavit ćete, zakasnila malkice (prvih 8 minutica). Vodnica je, pretpostavit ćete, malkice pošizila. Ono što nisam mogao ni pretpostaviti jeste činjenica da je ljuta vodnica najkreativnija vodnica, i da u trenutku osmišljavanja kazne doživljava pravo filmsko nadahnuće. Tako sam zbog gotovo neprimjetnog kašnjenja od svega 8 minutica dobio zadatak da 8 DANA KAMPA PIŠEM IZVJEŠTAJ.  SVAKI DAN. SVAKA AKTIVNOST.

Druuuže, svaka! Ti najbolje od svih znaš da meni pero nije mrsko i da volim pisati sve zanimljivo što vidim, čujem i doživim, ali znaš i da mi je riječ f o r m a l n o s t teža nepoznanica. A oni hoće te nekakve formalne izvještaje. Da pišem gdje smo bili i šta smo radili, ali ne onako običnim riječima, nego nekim kulturnim, ušminkanim rječnikom. Od svog današnjeg, mukotrpnim radom stvorenog teksta izdvajam:

25.7.2019. treći dan izviđačkog Interetničkog kampa „Jednostavno prijatelji“ protekao je u duhu zdravlja i sporta. U jutarnjim satima u goste su nam stigli predstavnici Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica koji su govorili o važnosti zdrave prehrane, tjelovježbe i redovnog kontrolisanja opšteg zdravstvenog stanja. Dio učesnika imalo je priliku testirati vid, sluh, pravilnost kičme i stopala, te tjelesnu težinu i visinu, dok su se ostali uputili u sportsku avanturu i dan proveli uživajući u raftingu smaragdnom Neretvom. Dinamičnosti nije nedostajalo ni na posljepodnevnim aktivnostima. Stariji učesnici pokazali su spretnost na adrenalinskom parku, dok su se mlađi okušali u streličarstvu.Izviđački prijatelji iz OSCE-a, koji su nam se pridružili u večernjim satima pobrinuli su se da ne odstupimo od našeg vodećeg mota, izgradnja i očuvanje mira sprovodeći mirovnu radionicu sa antiratnom porukom.

Zajedničkom pjesmom, glumom i šaljivim dosjetkama na kulturno-zabavnom programu, učesnici kampa pokazali su kako je jednostavno biti prijatelj. 

Dobrooo, prije nego me optužiš za krađu intelektualnog vlasništva i proglasis lažovom, nešto ću ti priznati. Nisam radio potpuno sam. Imao sam malu pomoć jedne plavokose planinke. Dobro, priznajem, ona je odradila veći dio, ali sam zauzvrat morao izvesti prave pravcate vragolije Na adrenalinskom parku i dušu ostaviti na umjetnoj stijeni. Da, da, dobro si shvatio. I ove godine sam se zaljubio. Jednostavno sam slab na šarm mladih planinki i nema mi pomoći. 

Toliko za danas. 

Odjavljujem se.

Tekst piše: Dženita Vugdalić