Ustajanje u cik zore, dan treći, godina osma, projekat sedmi, ja malo stariji, pametniji tu i tamo, jer da jesam, sad bih sigurno uživao u udobnosti svog mekanog kreveta. Ali, kao što već vjerovatno znate, iz svoje kože je teško pobjeći, a pobjeći iz kampa još je i teže.
Dragi dnevniče, pitaš li se zašto kampovanje počinjem trećim danom, objasnit ću ti ukratko: bio sam zauzet osmišljavanjem noćne rute „treći šator s lijeve strane-mala plaža“. Dragi dnevniče, pitaš li se kakav je bio ishod, reći ću ti da ponovo pročitaš drugu rečenicu i ne postavljaš suvišna pitanja ni meni ni sebi.
U svakoj pravo dobroj priči postoji neka legenda koja zbog previsokog kvocijenta inteligencije i zaokupljenosti vlastitim genijalnim kreativnim idejama, tu i tamo, zaboravi na neku obavezicu, zakasni ponegdje, izgubi ponešto. U ovoj priči, pretpostavit ćeš, ta legenda piše ovaj dnevnik.
Legenda će početi priču od jutarnjeg zbora na koji je, pretpostavit ćete, zakasnila malkice (prvih 8 minutica). Vodnica je, pretpostavit ćete, malkice pošizila. Ono što nisam mogao ni pretpostaviti jeste činjenica da je ljuta vodnica najkreativnija vodnica, i da u trenutku osmišljavanja kazne doživljava pravo filmsko nadahnuće. Tako sam zbog gotovo neprimjetnog kašnjenja od svega 8 minutica dobio zadatak da 8 DANA KAMPA PIŠEM IZVJEŠTAJ. SVAKI DAN. SVAKA AKTIVNOST.
Druuuže, svaka! Ti najbolje od svih znaš da meni pero nije mrsko i da volim pisati sve zanimljivo što vidim, čujem i doživim, ali znaš i da mi je riječ f o r m a l n o s t teža nepoznanica. A oni hoće te nekakve formalne izvještaje. Da pišem gdje smo bili i šta smo radili, ali ne onako običnim riječima, nego nekim kulturnim, ušminkanim rječnikom. Od svog današnjeg, mukotrpnim radom stvorenog teksta izdvajam:
25.7.2019. treći dan izviđačkog Interetničkog kampa „Jednostavno prijatelji“ protekao je u duhu zdravlja i sporta. U jutarnjim satima u goste su nam stigli predstavnici Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica koji su govorili o važnosti zdrave prehrane, tjelovježbe i redovnog kontrolisanja opšteg zdravstvenog stanja. Dio učesnika imalo je priliku testirati vid, sluh, pravilnost kičme i stopala, te tjelesnu težinu i visinu, dok su se ostali uputili u sportsku avanturu i dan proveli uživajući u raftingu smaragdnom Neretvom. Dinamičnosti nije nedostajalo ni na posljepodnevnim aktivnostima. Stariji učesnici pokazali su spretnost na adrenalinskom parku, dok su se mlađi okušali u streličarstvu.Izviđački prijatelji iz OSCE-a, koji su nam se pridružili u večernjim satima pobrinuli su se da ne odstupimo od našeg vodećeg mota, izgradnja i očuvanje mira sprovodeći mirovnu radionicu sa antiratnom porukom.
Zajedničkom pjesmom, glumom i šaljivim dosjetkama na kulturno-zabavnom programu, učesnici kampa pokazali su kako je jednostavno biti prijatelj.
Dobrooo, prije nego me optužiš za krađu intelektualnog vlasništva i proglasis lažovom, nešto ću ti priznati. Nisam radio potpuno sam. Imao sam malu pomoć jedne plavokose planinke. Dobro, priznajem, ona je odradila veći dio, ali sam zauzvrat morao izvesti prave pravcate vragolije Na adrenalinskom parku i dušu ostaviti na umjetnoj stijeni. Da, da, dobro si shvatio. I ove godine sam se zaljubio. Jednostavno sam slab na šarm mladih planinki i nema mi pomoći.
Toliko za danas.
Odjavljujem se.
Tekst piše: Dženita Vugdalić