Planinka: Bosanska vila sa vijencem cvijeća upletenim u kosi

 

Pripremila: Amila MASLEŠA

Planinka: Bosanska vila sa vijencem cvijeća upletenim u kosi

Pretražujući bespuća interneta, dolazimo do zanimljivih informacija. Pisali smo, naravno na našem blogu o planinkama, dijelili pjesme inspirisane sestrama u izviđačkoj organizaciji. Ali danas o planikama iz druge perspektive. Jer planinke su ni manje ni više nego vile iz bosanskohercegovačke mitologije. O da, imamo i mi našu mitologiju. I naše vile se rađaju iz jutarnje rose na tajanstvenim mjestima.

Ko su vile?

Vile su najkraće rečeno antički duhovi prirode ili personifikacija njenih snaga. O njima su znali još stari Iliri, Rimljani, Grci... Vjerovanje u vile nailazimo duž cijele Europe, ali i Bliskog istoka.

Vile su mitološke djevojke neobične ljepote, obdarene čarobnim moćima, kaže Wikipedija. Mitovi o vilama dio su narodnog folklora mnogih evropskih naroda, a posebno su zastupljene u keltskoj i slavenskoj mitologiji. I mi smo, kako i treba, krenuli tražiti koje su to vile slavenske mitologije pa i bosanske. I pronašli smo.

Vile, baš poput onih iz bajki, i mitologija opisuje kao vječno mlade djevojke s bujnom raspletenom kosom, najčešće obučene u duge bijele, prozračne haljine. Vjeruje se da žive pod zemljom ili u blizini starih brjegova, pećina i izvora.

U slavenskoj mitologiji

U slavenskoj mitologiji, vile su natprirodna ženska bića koja borave u oblacima i na planinama i plešu vilinsko kolo kraj jezera.(Naravno da će naše vile plesati kolo 😉) Pomažu ljudima u nevolji, uspavljuju bebe i djecu, liječe rane ali ponekad su i osvetoljubive, zavidne (u to ne vjerujemo).Zaista, po mitologiji to su djevojke neobične ljepote, obdarene čarobnim moćima (e to vjerujemo).

Prema bosanskoj mitologiji, vile se rađaju iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na  tajanstvenom, nepoznatom brdu. Legende kažu da posjeduju magijske moći koje mogu upotrebljavati za dobre i loše svrhe o čemu svjedoče brojni događaji opjevani u narodnim pjesmama gdje se opisuje kako su vile pojedinim junacima poput Alije Đerzeleza, Muje Hrnjice ili Halila postajale majke, sestre ili ljubavnice. 

Naši stari su vjerovali da vile obitavaju po planinama i velikim šumama te oko jezera. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola.

Bosanska mitologija navodi brojne nazive vile od kojih su najpoznatije ova imena: Bosanska vila, vila kraljica  Zlatna, Crvena vila, Gorska vila, vila Planinka (vila planine), itd.

Crvena vila: ona se uglavnom pojavljuje u vremenu oko zalaska sunca. Sjedi na nekom prolazu ili pored puta češljajući svoju dugu crvenu kosu. Onom ko je susretne može nauditi tako što zamahne kosom u njegovom pravcu i udari ga njome. Od tog udarca čovjek postane bolestan a zna se desiti i da padne u komu. Njen simbol je crvena boja.

Bosanska vila: ona je djevojka zlatne kose i bujnih grudi. Obučena je u dugu bijelu haljinu čiji su rubovi prošiveni zlatnim koncem. U kosi joj se nalazi cvijeće ljiljana. Tijelo joj krase i velika krila sa kojima prema legendi leti zrakom i prelijeće Bosnu u svim smjerovima. Bosanska vila ima izrazito umiljat glas i često pjeva. Po naravi spada u dobronamjerne vile. Često se nalazi u društvu drugi vila koje su na nižem rangu od nje. Njen simbol je cvijet ljiljan.

Kraljica vila Zlatna: ona je gospodarica svih bosanskih vila. Obitava u velikim i gustim šumama i uvijek se kreće u društvu svojih podanica. Noću, posebno za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz šume i kupa se na jezeru ili u rijeci. Ima zlatna krila i krunu na glavi. Poslije kupanja zajedno sa drugim vilama igra i pjeva na nekom brežuljku sve do oglašavanja prvih pijetlova u zoru. Njen simbol je pun Mjesec.

Gorska vila: ona je među najstarijim vilama i često se naziva majkom vila. Smatra se da je vila Zlatna njena kćerka koja ju je nasljedila. Gorska vila je među bosanskim narodom najviše upamćena po tome što je zaslužna za to što je Mujo Hrnjica postao najveći junak Bosne i Hercegovine. Po naravi je blaga, mudra je i ima umiljat glas. Nju bosanske stravarke pozivaju u pomoć pri liječenju oslovljavajući je riječima „majko, sestro“. Njen simbol je zlatna jabuka.

Planinka: ona je vila koja ima vijenac cvijeća upleten u kosi. Nosi dugu haljinu i ponekad drži u ruci  štap koji joj služi za hodanje. Ima moć transformacije pa se često pretvori u kozu kako bi lakše prolazila strmim dijelovima planine. Poznaje sve tajne biljaka i liječenja. Sa njom su se najviše susretali pastiri kojima je priskakala u pomoć kada bi to zatrebalo. Njen simbol je bijela koza.

 

Izvori: wikipedia, radiosarajevo.ba

VAŽNA VIJESTI: SVJETSKA SKAUTSKA ORGANIZACIJA NOMINOVANA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR

 

Pripremila: Amila MASLEŠA

VAŽNA VIJESTI: SVJETSKA SKAUTSKA ORGANIZACIJA NOMINOVANA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR

Svjetska skautska organizacija (WOSM), zajedno sa Svjetskom asocijacijom vodiča i izviđačica (WAGGGS), nominirane su za Nobelovu nagradu za mir 2021. godine, prepoznajući izvanredan doprinos izviđaštva i liderstva koji su kroz svoju organizaciju osnažili stotine miliona mladih da stvore trajnu kulturu mira u svojim zajednicama već više od jednog vijeka.

Nobelovu nominaciju podnjela je zastupnik Norveške stranke slobode Solveig Schytz, bivši glavni povjerenik Norveških vodiča i izviđača i trenutni dobrovoljac izviđačkog pokreta.

„Izviđački pokret je usmjeren na davanje mladim ljudima alata potrebnih za rješavanje izazova budućnosti, istovremeno gradeći snažno civilno društvo. Ovo je djelo od vitalnog značaja za mir u svijetu “, rekla je gospođa Solveig Schytz u svojoj nominaciji.

„U trenutku kada naš svijet prijeti zbog toliko međunarodnih izazova, bilo da su klima, ratovi ili pandemije, potrebna nam je protuteža egoizmu i nacionalizmu. Moramo ponuditi mladim ljudima priliku da se okupe oko skupa zajedničkih vrijednosti i vjere u službu, ne samo svojoj zajednici, već i međunarodnom društvu. "

 

Od svog osnivanja 1907. godine, izviđači su se usmjerili na učenje mladih ljudi životnim vještinama te promicanje mira i uzajamno razumijevanje kao i da budu na usluzi svojim zajednicama. Izviđaštvo pomaže u izgradnji trajne kulture mira uključivanjem ideja timskog rada, jedinstva i interkulturalnog razumijevanja u svoj program i aktivnosti za mlade.

 

Izviđački nacionalni, regionalni i svjetski događaji organizovani su oko stubova međukulturne saradnje i izgradnje mira, uključujući svjetske izviđačke događaje Jamborees i JOTA-JOTI (Jamboree on the Air - Jamboree na Internetu) koji povezuju milione mladih ljudi da budu aktivni globalni građani. Učeći mlade ljude vrijednostima poštovanja i dužnosti prema drugima, izviđači rade na izgradnji svijeta koji će biti mirniji i inkluzivniji za ljude svih dobnih skupina.

 

Izvor: scout.org

RADIONICA ZA TINEJDŽERE: PUT DO SEBE

 

      Pripremila: Amila MASLEŠA

RADIONICA ZA TINEJDŽERE: PUT DO SEBE

Radeći sa djecom i mladim ljudima kroz izviđačku zajednicu, uvidjeli da su različiti izazovi u tom životnom dobu. Naravno, izazovi koji se nalaze pred ovim mladim ljudima su, u tom trenutku, nešto najveće s čim se susreću te je na nama odraslima da im olakšamo te procese.

Zbog toga, kada smo vidjeli da se organizuje jedna vrlo kvalitetna radionica upravo za mlade ljude, željeli smo saznati više o tome kako bi prenijeli našim mladim izviđačima i planinkama. Radionicu će voditi certificirana psihoterapeutkinja, doktorica pedagogije i certificirane instruktorice joge.

Dragi roditelji naših mlađih izviđača i planinki, informišite se i vi o sadržaju same radionice.

Piše: Edna HAZNADAREVIĆ, certificirana psihoterapeutkinja

Različiti su problemi sa kojima se danas suočavaju tinejdžeri, posebno u ovom periodu pandemije koju svi doživljavamo na različite načine. Ako se dijete susreće sa temama poput anksioznosti, niskog samopouzdanja, te nekim drugim temama koje muče tinejdžera onda sigurno znamo da roditelji čine sve kako bi tinejdžer prevazišao što lakše ove poteškoće I izazovni period.

Pronalaženje najboljih metoda za tinejdžera može biti izazov, zbog čega su Yoga centar Lama i Udruženje za sistemsku praksu i terapiju Mostar ponudili program i za koji iz ličnog iskustva u radu sa tinejdžerima udovoljavaju i upotpunjuju njihove potrebe. Ovaj program sastoji se od tri radionice namijenjene tinejdžerima i mogu vam biti od velike pomoći u cijelom ovom procesu. Ovaj program je jako sličan grupama podrške možda malo modificiran i prilagođen uočenim potrebama.

Jedna od najvećih dobrobiti ove vrste rada jest što sudjelovanje u grupnom okruženju djetetu daje do znanja da nije samo u problemima s kojima se suočava. Ostali članovi grupe imaju iste ili slične izazove kao u ovom trenutku, što im omogućuje da vide da nisu sami i da je to sve normalno.

YOGA CENATR LAMA

Na radionici će se baviti raznim pitanjima i zabavnim aktivnostima:

* kakav je ovo period za nas i kako utiće na  lični razvoj

* raditi aktivnosti koje nas uče kako se fokusirati i poboljšati koncentraciju

* kako smanjiti stres i tjeskobu kroz joginsku praksu i tehnike disanja

* povećati samopouzdanje i samopoštovanje

* osvjestiti vlastitu vrijednost i postojanje svoga bića

* kreativno se povezati sa sobom kroz grupnu aktivnost

* poticati zdravu sliku o sebi

* upoznati sebe

* i još mnogo toga...

Zabavne aktivnosti kroz smijeh i dobro raspoloženje pomoći će vašim tinejdžerima da se kreativno izraze i probude pozitivnu stranu sebe.

Radionica za tinejdžere  ( od 12 do 15 godina ):

                "PUT DO SEBE"

              DATUM: 06.02.2021.

              VRIJEME: 12h - 14h

                     MJESTO:

         YOGA CENTAR LAMA

Radionica se sastoji od tri sastanka  uz gratis završnu aktivnost:

"ČAJ I DRUŽENJE SA RODITELJIMA/STARATELJIMA"

Za sve dodatne informacije i prijave za radionicu kontaktirajte organizatore putem  telefona +38763539243 ili e-maila: lamiapeco1@gmail.com

Radionica će se održati u skladu sa epidemiološkim mjerama i broj djece je ograničen.

 

Te noći kad si se udavala

Tekst piše: Tea KATICA

Dok se grijem u toplom domu, bacih pogled na kamin i svjetlucave iskrice od vatre, na radiju poče Balašević...

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
– suvenir na stražarske dane
....
Svirajte mi “Jesen stiže dunjo moja”, jesen rana
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al ja moram čuti tu romansu!

Prizor me odvede na logorovanje, sjeti na ljetne logorske vatre, glas moje #scoutsister kako pjevuši ovu pjesmu, redovno ju je pjevala... 

Odoh u te hladne noćne šetnje plažama jezera, čujem zvukove najdražih pjesama, pjesme su odjekivale plažama. Grupe mladića i djevojaka u glas su pjevali svima dobro poznate stihove. Najglasnija je bila ona od Čorbe: 

Sa trine'st sam popušio prvu pljugu
a posle prve odma' i drugu
jer tad, tad sam bio mlad...

S' četrne'st sam popio prvo pivo
a posle piva sam pio sve živo
jer tad, tad sam bio mlad...

Tad sam bio mlad... Prisjećaju se raja kroz tekstove Riblje čorbe prvih momnenata iz tinejdžerskih dana, sad su malo stariji, ušli u dvadesete, dovoljno odrasli da pjevaju tad sam bio mlad. 

Sad kad razmislim, zadnje dvije-tri godine u kampu slabo čujem te pjesme koje smo mi slušali prije osam-devet godina, pitam se da li današnji dječaci, mladići i dalje žele naučiti svirati gitaru i biti neodoljivi gitaristi, al' nešto mi se čini da ih je sve manje. Vidim dvojicu iznose bluetooth zvučnik pored vatre. Rijetki sviraju, a ovi ostali i ne znaju tekstove, pa i ovaj jedan što ima gitaru i trudi se, spusti je na pod, i on garant pomisli nema smisla-niko ništa ne zna ... čudno neko vrijeme došlo, nije mi uopšte za oko vatre da se pjevaju „karleuše“. 

Tik uz jezero gdje se može oslušnuti šuma, žubor vode i šuštanje lišća, sjede na travi mladić i djevojka. Možda su se tek upoznali, a možda i godinama dolaze na to isto mjesto. On sa gitarom u ruci tiho, skoro nečujno, djevojci na rame pjevuši svirajući najljepše ljubavne akorde. Ona pregrnuta ćebetom preko ramena, sa zvjezdanim sjajem u očima gleda ga i pjevuši sa njim, veoma tiho samo da njih dvoje mogu čuti stihove: 

Želim da se stisnem uz tebe,
da te milujem
da ti šapucem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
Poljubi me,
pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj,
ako znaš bilo što ....

Ako znaš bilo što... Znao je to dobro Johnny sve ukonponovati, tako dobro da i dan danas, od 1982. godine kad je pjesma objavljena, trnci prolaze tijelom na slušanje njegovih stihova ... neprocjenjivo! 

Gitara je bila na svakoj plaži aktivna, Dif, Prenj, Bungalovi, Centralna ... a gitaristi, talentovani mladići su uvijek bili glavne face logorovanja. Duža kosica, pokoji frćkavi uvojak ili pak gologlavi uz prvu puštenu prorijeđenu bradu... Trzalica među usnama dok bi se štimale žice i isprobavali prvi akordi. Ritual nakon večernjeg zbora, vrijeme je da se žice gitare zagriju, noć je mlada! 

Vraćajući se pored zeničkog logora odjekuje u Zenicu kada pođem ja- prati me pet šest drotova, okružni sudija rek'o dvanaest godina, dvanaest godina strogog zatvora, taj dobro poznati Zenica Blues. Usput iz daljine odjekuju i isprepliću se dvije standardne... 

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj
Ni bendovi nisu više
kao što su bili
moj se amaterski
priprema da cvili
Balkane, Balkane, Balkane moj...

Tntntnt veselo putem koračamo, pjevušimo pjesme kako koja nailazi...

Moji su drugovi
žestoki momci velikog srca
i kad se pije i kad se ljubi
i kad se puca
Gore od Aljaske do Australije
kad god se sretnemo
uvek se zalije, uvek se završi
s' nekom od naših pjesama....

Ova Bajagina je vrlo često i rado pjevana, jer baš tu je mjesto iskupljanja različitih generacija, drugova i drugarica sa prethodnih logorovanja ili čak nekih što se godinama nisu vidjeli, ali ih ovdje logorska vatra, gitara i pjesma zbliži i ojača njihovu vezu. 

Ulazimo u logor prije povečerja, dobre djevojke - moje tadašnje tri #scoutsisters i ja, al tamo neka ozbiljna situacija, neke tužne pjesme, neke suze u očima nekima od tuge, nekima od smijeha... Ne znam ni sama koliko se puta samo otpjevalo: 

Tu noć kad si se udavala
Nitko ne zna zašto si plakala
Da li radi tamjana
Ili starih uspomena....

Osjetio se u zraku neki rastanak, opraštanje od mladalačke ljubavi, ta planinka nije više pored svog izviđača, a prijatelji našeg izviđača ga tješili do zore pjevajući mu na uho: 

Tu noć kad si se udavala
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tješili
Da ima milijun takvih kao što si ti
I da ću te preboljeti....

Nisam baš sigurna da mu je bilo lakše nakon te noći, znaju oni jedni drugima sjesti na muku, da se lakše preboli, neki njihov nikad shvaćen princip. Nakon tog logorovanja, ako me sjećanje dobro služi, taj izviđač je malo pauzirao sa dolascima na logorovanje – dobro su ga utješili!  

Budim se ujutro, a i dalje odjekuje u glavi: o da si samo htjela pobjeći, ovako stisni zube i ne plači, od sinoć mi ostalo.

Planinka se voli, Planinka se sanja

 

Planinka se voli , Planinka se sanja

Tekst pripremila: Amila MASLEŠA

Autor pjesme:  Nihad BANDIĆ Hani

Da u izviđačkoj organizaciji postoje poete i zaljubljenici, pa to je svima već odavno jasno. Neki se opredjele za beton i lopatu, a neki za ono magično što možemo pronaći u našem okruženju. 

Tako je i sa dragim #scoutsbrother Nihad Bandić Hani iz Odreda izviđača Igman '92, koji je, sada već davne 2000. godine (opa zar ima dvadeset godina) napisao odu svim planinkama. 

Sretni smo što je ova pjesma našla put do našeg bloga (uz pomoć jedne #scoutsister) i što je nakon toliko godina ostala tu da se prenosi s generacije na generaciju. Pjesma je nastala naravno, pa gdje drugo do na Boračkom jezeru, srcu izviđačke organizacije. 

Izviđači!

Vi, da vi, vas pitam znate li ko su planinke? Smješkate se. Znate? One su članovi izviđačke organizacije. Da, to znate, a znate i da je „planinka“ vrsta šatora. Smiješno, zar ne, a ipak je taj šator najbolji. Što li?!

Zbunjeni ste, pitate se šta mu je, šta je zapeo planinke pa planinke?

Zato!

I zato ću vam reći ko su planinke.

Planinka je ženskog roda

Planinka je ljepši dio našeg pokreta

Planinki se pjesma piše

Planinkin glas diže pjesmu

Planinka se voli

Planinka se sanja

Planinka se pazi

Zbog planinke si čist i uredan

Zbog planinke koristiš Maliciu

Zbog planinke „glumiš majmuna“ u skeču

Zbog planinke skačeš na glavu (iako nisi čak ni plivač)

Zbog planinke iznajmljuješ pedalinu (pedalaš li pedalaš)

Zbog planinke ideš kod Muje na kafu

Planinkin pogled tražiš u odsjaju vatre

Planinkin smijeh pamtiš

Planinka ti ušije potrgano dugme

Planinka ti opere majicu

Planinki praviš društvo na staži (meni ne bi sigurno!)

Planinka ti opere porciju

Planinka uvijek ima šampon

Planinka te masira a ti nju (ako ti dopusti)

Planinka ti posudi svoju kremu za sunčanje

Planinkin peškir je i tvoj peškir (za plažu)

Planinka ti kuha kafu (njena je najslađa)

Planinka ima najljepše oči (provjereno)

Planinka ti treba tu u tvom vodu, u odredu, na taboru. Bez planinki kakvi bi vi bili izviđači?

I zato vam kažem čuvajte vaše planinke i ako vam nisam dovoljno rekao ko su one, ostavit ću vam otvorenu stranu pa nastaite vi ovo moje:

Planinka...

Nihad Bandić Hani, Boračko jezero 2000.

Kojeg prijatelja ti biraš ???

Tekst piše. Amila MASLEŠA

Došla mi je u inbox, potpuno neočekivano, slika koja je bila suština mene. Znate ono kad vas neko toliko poznaje, pa upravo u jednoj slici prepozna vas i odmah vam to pošalje uz poruku "So you..." 

Događalo vam se, sigurna sam!

Slika je jednostavna. 

Žene i dijamanti su najbolji prijatelji. I šator, kafa i miris logorske vatre. 

Kojeg prijatelja ti biraš?

Ne bih bila isključiva i podijelila žene na ove dvije potpuno odvojene grupe. Sigurna sam, da one žene koje bi se odmah svrstale u grupu dijamanti nikad niko nije odveo da gledaju zvijezde, spavaju u šatoru, slušaju prirodu i vide mirise... Da, dok iskre logorske vatre se dižu u nebo, osluškuje šumu koja je okružuje... 

Znate, osjećaj sreće i spokoja nije tako nedostižan. Nekad mi maštamo o mnogim stvarima, ali možda upravo noć pod zvijezdama, ili spavanje u šatoru dok dobošuje kiša po šatorskom platnu znači sreću i mir koji toliko tražimo. 

Zamislite samo, sada, ovog trena da ste pored logorske vatre.
Zamislite. Probajte.

Tiho je. Šuma se čuje. Jer šumu možeš čuti ako osluškuješ. Govori ti da je sve dobro, upravo tako kako je sada. Da je ona tu oduvijek i bit će kad god ti zatreba. Slušaj je, govoriti ti šumom lišća da udahneš i smiriš dah. Duboko udahneš. Srce polako umiruje ritam. U očima zasija odraz logorske vatre.

Gledaš u logorsku vatru. Tako umirujuća. Topla. Ugodna.Čuješ kako pucketa. Miriše.  Pogledom pratiš iskru što se vinu visoko u nebo. Ide gore, gore, do zvijezda. 

A nebo je puno. Zvjezdana je večer. Tiha i blaga. Baš onakva kakva je i tebi trebala. Baš onakva kakva i ti trebaš biti. Zrak je ugodan, ali pohladan. Obrazima ti godi toplina vatre. U rukama držiš šolju toplog napitka koji ti grije grlo, okrijepi dušu, a intenzivnim mirisom te vrati u najljepše sjećanje. Glavom ti prođu slike sretnih uspomena, dok ti se na licu ocrtaje osmijeh. 

U smiraju, odlaziš u šator. I spavaš mirnim snom. Jer tu, na tom poljskom krevetu, u vreći za spavanje, snivaš snove pune boja i mirisa. Pune sreće i ljepote života. 

I ujutro se budiš dok je trava još mokra od rose. Zrake sunca probijaju se kroz jutarnu izmaglicu. I dan počinješ vrućom kafom. 

Sad se možeš vratiti ovdje gdje jesi.

I onda mi reci, jel moguće birati?

Mislim da, žene koje su samo za dijemante nikad niko nije upoznao sa prirodom na ovaj način. 

P.S. Nikad dijamantima nećemo reći ne. ☺