Mjesto gdje se i stijene ljube - Mostarska Bijela

 Izlet – Mostarska Bijela 

Uz najbolje izviđačko društvo Odreda Izviđača „Stari Grad“ sam provela predivan dan u planinarenju, organizovan je izlet na Mostarsku Bijelu, posjetu Pećini Bijele.

Ekipa koja je hrabro i odvažno pristupila planinarenju su: ustat pa spomenut, scout – GUIDE Voja (bez njega na ovakve pohode ne idemo, ima hrabro lavlje srce, snagu bika, noge planinara, a na kraju ogladni kao vuk ☺ Voja je naš neustrašivi vođa puta), moja malenkost - Tea ( jedna od dvije glavne scout – SISTERS, sister Amila nam se ovaj put nije mogla pridružiti, ali sam joj redovno slala fotke da nešto ne propusti), scout – BROTHERS Katice (Irfo i Ismar znani po nadimcima K2 i K3 ... btw mislim da sam ja postala K4 ☺ još malo i Zagorčiće u izviđačima ćemo brojčano premašiti #nooffense☺, scout – MANAGER Anel Dedović glavna pokretačka i kreativna energija družine, scout – SISTER Elma koja je cijelim putem skupljala ljekovite bilje, ne znamo da li je iza nje ijedan list kadulje ostao ☺ i naravno da je dobila nadimak Herbar ☺ and last but not the least Zlatko Katica moj scout – HUSBAND ☺ (čovjek mog života ❤ )

Eh da krenemo putem...

Mostarska Bijela je rijeka koja teče zapadnim obroncima Prenja, ulijeva se u Neretvu, odnosno Salakovačko jezero uz magistralni put M17, 20 km sjeverno od Mostara (ovdje i počinje planinarska staza). Rijeka Bijela povremeno ponire i izvire, njen sliv je očuvan i ima rijetke prirodne ljepote te je od velikog hidrološkog i geološkog značaja. Uspon kroz kanjon Mostarske Bijele (500mn/v) treaje cca 2 do 3 sata (zavisi od brzine, spretnosti, poznavanja staze...) cca ukupno 16 kilometara u oba smjera. 

Ponesite, udobnu obuću za pješačenje (ako nemate gojzerice, kroz ovu stazu možete proći i u udobnim tenisicama), presvlak jer ćete se znojiti, papuče za dijelove gde trebate gaziti rijeku, vodu i hranu za ručak. Mi smo se usput mogli osvježiti kupinama i drenjinama, hvala prirodi što nas je počastila i zasladila ❤

Na samom početku staze se nalazi info – tabla sa mapom, staza ima markacije (na prvom dijelu staze slabije, a poslije mnogo detljnije je označeno). U svakom slučaju, pratite makadamski put (u zavisnosti od suše i godišnjeg doba – moguće je da ćete naići na mali potok koji je potrebno pregaziti i nastaviti put). Doći ćete do račvanja, lijevo za Bijelu, a desno je staza koja vodi za planinski vrh Lupoglav (markacija je postavljena sa desne strane puta).

U jednom momentu doći ćete do improvizirane ograde koja zatvara cijeli put – pješaci mogu proći, ali terenskim i motornim vozilima nije dozvoljeno dalje ići. Pažljivo pratite markacije uz put. Markacije su postavljene na kamenjima, obojene crvenom i bijelom bojom, na drvećima, ali i na granama možete naići na zavezane bijele i crvene kese – stoga obratite pažnju na sve oko sebe. Staza je čista, nema smeća i jako je ugodna ako krenete malo ranije, većinu staze ćete piješačiti po hladovini - što olakšava planinarenje u svakom slučaju.

Staza će vas voditi kanjonom Bijele, šljunčanim koritom i livadama te kroz gustu grabovu šumu pored tzv. Kravljih pećina do ostataka nekadašnjeg planinarskog skloništa na 475 mNv.  U završnom dijelu puta, proći ćete pored Kravljih stijena i zidina – ostataka kuća, što nam govori da je to nekada bilo naseljeno mjesto, te malog groblja, gdje su pokopani preci obitelji Lojpur. Nakon što uspješno prođete pored ove dionice doći ćete do svog cilja ogromna Pećina Bijela iz koje izbija pitki potok. Pećina je duboka 80-ak metara i galerijski osvijetljena.

❤ Mjesto gdje se i stijene ljube ❤

Kada uđete dublje u pećinu i pogledate prema nebu vidjet ćete mali prorez između stjenki koji čini prirodni reflektor, galeriju.

Zrake sunca se presijecaju o oštre pećinske rubove, izgledalo je kao da se grle i ljube. U momentu me podsjetilo i na izreku "tako blizu, a tako daleko" jedno do drugog - a ne mogu se dotaknuti, neke veće sile ih razdvojile! Ali i dalje zaljubljeno te dvije pole gledaju jedno u drugo i posjetiocima pružaju svjetlost u dubini pećine, da su sastavljene vladao bi mrkli mrak, stoga ... dale su svoju žrtvu da bi drugima osvijetile put, da bi im se mnogi divili i mogli vidjeti njihovu ljepotu, zaista predivan prizor! Uz svu tu ljepotu ova kreacija izaziva i strah. Strah i strahopoštovanje prema njenom veličanstvu, prema prirodi, prema Stvoritelju, u toj ogromnoj pećini si toliko mali, da se diviš i strahuješ u isto vrijeme, ljepota i strah, toplota i jeza!

Zidovi pećine su hladni, i voda koja protiče kroz nju je veoma hladna, ledena, a srce puno topline ostvarenog dostignuća. 

P.S. Pogledajte u sliku iznad, fokus na stijene i kamen između njih, zar vas ne podsjećaju na krompir dance :) samo što bi bilo mnogo gadno da im krompir ispadne ☺☺☺☺☺

Lijepo je bilo rashladiti se nakon pješaćenja sunčanom stazom. Na samom kraju pećine smo se naravno fotkali i osvježili.

Inače, na kraju Pećine se nalazi vodopad visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti i pregazati ledenu vodu. Mi nismo zatekli vodopad, ali bez obzira na to rashladili smo se i oduševili ovom prirodnom kreacijom. Pri ulasku u pećinu treba biti pažljiv, teren je mokar i klizav. Mi smo pred ulazak u pećinu ostavili rance i presvukli se u obuću koju smo spremili za dijelove gdje se treba pregaziti rijeka. Voda Bijele je pitka te smo se osvježili i rashladili pitkom vodom Bijele. Napunili boce svježom vodom i nakon ručka krenuli nazad.

Hvala cijeloj ekipi na predivnom nezaboravnom druženju.

Definitivno svima preporučujem da odrade ovu planinarsku stazu, nećete zažaliti! 

Tekst napisala: Tea Katica